USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1216

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz Z., na sjednici održanoj 26. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-11379/05 (raniji brojevi: P-7598/86 i P-2962/03), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, a nakon toga je dužan donijeti odluku u predmetu koji se pred istim sudom vodi pod brojem: O-6478/84, također u najkraćem mogućem roku ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od donošenja pravomoćne odluke u parničnom postupku.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 11. srpnja 2004. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem ostavinskog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: O-6478/84 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2004. i 15. studenoga 2006. godine, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: O-6478/84 i P-11379/05 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Dana 16. studenoga 1984. godine Općinski sud u Zagrebu zaprimio je prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka iza pok. K. M., radi raspravljanja u vezi pokretnina ostavitelja.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je pet ročišta (17. si­ječnja 1985., 6. ožujka 1985., 19. ožujka 1985., 4. travnja 1985. i 5. ožujka 1986.). Rješenjem od 1. kolovoza 1986. godine ostavinski je postupak prekinut i podnositeljica je upućena u parnicu.
Podnositeljica je 15. rujna 1986. godine pokrenula parnični postupak koji se vodi pod brojem: P-7598/86.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 8. prosinca 1986., 9. studenoga 1987., 5. srpnja 1988., a 5. listopada 1988. godine utvrđeno je da je nastupilo mirovanje postupka. Sljedeća su ročišta održana 5. srpnja 1995., 18. listopada 1995., 13. siječnja 1997. i 11. rujna 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 9. prosinca 1997. godine predloženo je usvajanje tužbenog zahtjeva;
– rješenjem prvostupanjskog suda, broj: P-7598/86 od 19. veljače 1998. godine, preotvorena je rasprava i sljedeće ročište zakazano je za 11. lipnja 1998. godine;
– na ročištu održanom 11. lipnja 1998. godine rasprava je ob­novljena zbog izmjene sudskog vijeća;
– sljedeće je ročište održano 9. travnja 1999. godine, kada je utvrđeno da rasprava ponovno započinje iznova;
– prvostupanjska je presuda i rješenje, broj: P-7598/86 donesena 19. svibnja 1999. godine;
– protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženici i protutužitelji uložili su žalbu;
– drugostupanjski je sud donio presudu i rješenje, broj: Gž-3621/01 od 28. siječnja 2003. godine, kojom djelomično potvrđuje i djelomično ukida prvostupanjsku presudu i rješenje;
– spis dobiva novi broj: P-2962/03;
– sljedeće je ročište održano 23. siječnja 2004. godine, kada je rasprava odgođena;
– na ročištu održanom 20. veljače 2004. godine, riješeno je da će se zatražiti uvid u spis, broj: O-6478/84;
– na ročištu održanom 15. lipnja 2004. godine izvršen je uvid u spis, broj: O-6478/84 te je glavna rasprava zaključena;
– prvostupanjski sud donio je presudu, broj: P-2962/03 od 29. lipnja 2004. godine;
– protiv prvostupanjske presude uložena je žalba 13. rujna 2004. godine;
– drugostupanjski je sud presudom i rješenjem, broj: Gž-4259/04 od 3. studenoga 2005. godine, djelomično potvrdio, a djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu;
– spis dobiva novi broj: P-11379/05;
– na ročištu održanom 13. travnja 2006. stranke su suglasno predložile odgodu ročišta;
– sljedeće je ročište održano 25. svibnja 2006. godine, kada su saslušane stranke i zaključena glavna rasprava;
– na ročištu održanom 8. lipnja 2006. godine preotvorena je glavna rasprava održana 25. svibnja 2006. godine, radi dopune postupka i razjašnjenja pojedinih pitanja;
– rješenjem, broj: P-11379/05 od 9. lipnja 2006. godine, prvostupanjski je sud vratio tuženima i protutužiteljima tužbe radi ispravka;
– sljedeće je ročište održano 13. prosinca 2006. godine;
– na ročište zakazano 27. prosinca 2006. godine stranke nisu pristupile;
– daljnja ročišta nisu zakazivana.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 16. studenoga 1984. godine Općinski sud u Zagrebu zaprimio je prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka u kojem je jedna od nasljednica bila i podnositeljica. Ustavna tužba podnesena je 11. srpnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devetnaest (19) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.) do 11. srpnja 2004. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da Općinski sud u Zagrebu u ostavinskom postupku nije proveo niti jednu radnju relevantnu za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, jer je predmet upućen u parnicu.
U parničnom postupku koji se također vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevantnom razdoblju, održano je deset ročišta i donesene su dvije prvostupanjske i dvije drugostupanjske odluke, a postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Rasprava je četiri puta obnavljana zbog izmjena sastava sudskog vijeća.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

Podnositeljica ustavne tužbe, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ostavinski postupak po svojoj pravnoj prirodi je izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. U slučaju sumnje u istinitost činjenica, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke upućuje u parnicu. Ocjena je Ustavnog suda da sporni postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati ovakvu dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devetnaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine drugostupanjski sud bio neaktivan više od tri godine. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te izrazito neučinkovito postupanje suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2596/2004
Zagreb, 26. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.