USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1217

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijele B. B. iz K. i J. M.-B. iz Z., koje zastupa M. R., odvjetnik u T., na sjednici održanoj 26. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba Barice Borošak se usvaja.
II. Općinski sud u Trogiru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-658/06 (ranije: P-180/87), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, B. B. iz K., B. J. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba J. M.-B. se odbacuje.
Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljice su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijele ustavnu tužbu 30. prosinca 2004., radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Trogiru pod brojem: P-658/06 (ranije: P-180/87), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Splitu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Trogiru broj: P-658/06 (ranije: P-180/87), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
T. B. iz T. podnio je 9. ožujka 1987. tužbu Općinskom sudu u Trogiru protiv prve podnositeljice, kao drugotužene, i njezinog sada pok. supruga I. B., kao prvotuženog, radi nepačanja.
Do 5. studenoga 1997., sud je 20. svibnja 1987. održao ročište te 4. studenoga 1987. očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, koji je nalaz i mišljenje sudu dostavio 3. prosinca 1987. Zatim je ročište održano 6. travnja 1988. godine.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 1988. određeno je da je za suđenje nadležan Općinski sud u Splitu, kojemu je spis dostavljen 27. veljače 1989. godine. Taj sud je održao ročišta 1. ožujka 1990., 6. travnja 1990., 25. listopada 1990. i 14. prosinca 1990., kad je riješeno da je nastupilo mirovanje postupka. Po prijedlogu stranaka, postupak je nastavljen te je 4. travnja 1991. održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, koji je 19. travnja 1991. dostavio sudu nalaz i mišljenje. Na ročištu 13. lipnja 1991. sud je naložio tužitelju da uredi tužbeni zahtjev pa je tužitelj podneskom od 24. travnja 1992. uredio tužbeni zahtjev zatraživši da se utvrdi da je on vlasnik čest. zgr. 298/3 (kat. čest. zem. 4580) k. o. Trogir, u naravi dio dvorišta zgrade te da se prvotuženom i podnositeljici zabrani svako pačanje u tu parcelu tužitelja i uklanjanje podignutih betonskih zidova. Ročišta su održana 5. lipnja 1992., 10. srpnja 1992., 26. kolovoza 1992., kad je na prijedlog tužitelja donijeto i rješenje o određivanju privremene mjere, 5. veljače 1993., 8. veljače 1994., 28. ožujka 1994. i 18. svibnja 1994. Ročišta zakazana za 5. i 18. prosinca 1995. odgođena su zbog bolesti raspravnog suca. Podneskom od 20. svibnja 1997. prva podnositeljica i prvotuženi su pozvali sud da zakaže ročište.
Nakon 5. studenoga 1997., podnescima od 2. srpnja i 12. travnja 1999. podnositeljica i prvotuženi su pozvali sud da zakaže ročište.
Na ročištu 20. listopada 2001. utvrđeno je da je po drugi put nastupilo mirovanje postupka te je Općinski sud u Splitu donio rješenje broj: II P-277/89 od 22. listopada 2001., kojim je utvrdio da se tužba smatra povučenom.
Tužitelj je 2. studenoga 2001. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a podredno žalbu protiv rješenja.
Na ročištu 22. siječnja 2002. sud je dozvolio povrat u prijašnje stanje te je donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis ustupio stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Trogiru.
Na ročištu 4. travnja 2002. punomoćnik prve podnositeljice je priložio u spis rješenje o nasljeđivanju iza pok. prvotuženog broj: O-329/93 od 30. lipnja 1993., kojim su kao njegove nasljednice utvrđene podnositeljice i to prva podnositeljica, kao supruga i druga podnositeljica, kao kćerka. Na tom ročištu sud je riješio izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra te je pozvao tužitelja da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja i izlaska suda na lice mjesta.
Sud je 30. srpnja 2002. ponovno pozvao tužitelja da uplati predujam.
Ročište zakazano za 5. lipnja 2003. odgođeno je za 16. srpnja 2003. godine.
Na ročište 16. srpnja 2003. tužitelj nije pristupio pa je sud, na prijedlog punomoćnika prve podnositeljice, a budući da su se drugi put ispunile pretpostavke za mirovanje postupka, donio rješenje da se tužba smatra povučenom.
Tužitelj je 23. srpnja 2003. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Na ročištu 6. studenoga 2003. sud je dozvolio povrat u prijašnje stanje te je ponovno riješio provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra i pozvao tužitelja da za to uplati predujam.
Očevid na licu mjesta održan je 13. siječnja 2004. uz sudjelovanje vještaka geometra, koji je 2. veljače 2004. sudu dostavio nalaz i mišljenje.
Podneskom od 19. studenoga 2004. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
Na ročištu 14. siječnja 2005. zaključena je glavna rasprava.
Na ročištu 26. siječnja 2005. objavljena je presuda broj: P-663/03, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
Tužitelj je 10. svibnja 2005. izjavio žalbu protiv presude.
Spis je 19. srpnja 2005. otpremljen Županijskom sudu u Splitu koji je rješenjem broj: Gž-3224/05 od 21. lipnja 2006. ukinuo rješenje Općinskog suda u Trogiru i predmet 18. listopada 2006. vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Ročište je održano 7. veljače 2007., a sljedeće je zakazano za 23. ožujka 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba B. B. je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Trogiru podnijeta 9. ožujka 1987. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 30. prosinca 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom, i to prvo pred Općinskim sudom u Splitu, a zatim Općinskim sudom u Trogiru. U tom razdoblju prvostupanjski sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 20. listopada 2001. (tri godine, jedanaest mjeseci i petnaest dana), zatim je dva puta donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, proveo jedan očevid na licu mjesta i vještačenje te na ročištu 26. siječnja 2005. objavio presudu. Dakle, prva meritorna odluka u ovom postupku donijeta je nakon oko sedam godina, računajući od 5. studenoga 1997., odnosno nakon oko osamnaest godina, računajući od podnošenja tužbe u parničnom postupku.
Zatim se postupak u povodu žalbe tužitelja vodio pred Županijskim sudom u Splitu, koji je nakon oko jedne godine donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Trogiru i predmet 18. listopada 2006. vratio tom sudu na ponovni postupak.
Razvidno je da prvostupanjski sud nije učinkovito vodio postupak. Povrh toga, postupak do sada nije pravomoćno okončan, već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku do sada proteklo oko devetnaest godina i jedanaest mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽENA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužena u parničnom postupku, nije doprinijela duljini ovog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i dvadeset pet dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Trogiru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba J. M.-B. nije dopuštena.
8. U tijeku ustavnosudskog postupka od Županijskog suda u Splitu pribavljeno je očitovanje i preslika spisa Općinskog suda u Trogiru broj: P-658/06 (ranije: P-180/87), iz kojih je razvidno da podnositeljica ustavne tužbe nije stranka u postupku na koji se odnosi ustavna tužba.
9. Prema odredbi članka 72. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu ako nije nadležan, ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena, između ostalog, ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.
10. Budući da podnositeljica nije stranka u postupku na koji se odnosi ustavna tužba, to ona nije ovlaštena za podnošenje ustavne tužbe u smislu odredbe članka 62., u svezi s člankom 63. Ustavnog zakona.
Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
11. Objava odluke i rješenja temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-7/2005
Zagreb, 26. veljače 2007.

Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.