USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1297

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. L. iz D., na sjednici održanoj 1. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-5700/06 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu broj: I P-1309/84) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. L. iz D., O. s. M. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 12. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem: I P-1309/84, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: I P-1309/84, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 25. srpnja 1984. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv B. E. kao prvotuženog i A. E. V. kao drugotužene, radi utvrđenja i izdavanja isprave za uknjižbu prava vlasništva na stanu u D. Tuženi su podnijeli tužbu protiv podnositelja radi poništenja kupoprodajnog ugovora sklopljenog između podnositelja i pok. F. E., osporavajući poslovnu sposobnosti pok. F. E. u trenutku prodaje stana odnosno sklapanja kupoprodajnog ugovora. Taj se postupak također vodio pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem: II P-1809/84. Općinski sud u Splitu je spis broj: II P-1809/84 raspravnim rješenjem od 22. studenoga 1984. godine pripojio spisu broj: I P-1309/84 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
Do 5. studenoga 1997. godine tri puta je nastupilo mirovanje postupka (14. listopada 1985., 11. studenoga 1988. i 30. listopada 1989.), održano je četrnaest ročišta (1. listopada 1984., 24. listopada 1984., 22. studenoga 1984., 24. veljače 1986., 24. ožujka 1986., 29. listopada 1987., 25. studenoga 1987., 19. rujna 1989., 17. rujna 1990., 11. listopada 1990., 20. rujna 1991., 24. rujna 1992., 4. listopada 1994. i 16. prosinca 1994.), a odgođeno je šest ročišta bilo na prijedlog jedne ili svih stranaka (27. prosinca 1990., 18. travnja 1991., 2. svibnja 1991., 5. lipnja 1991., 16. prosinca 1991. i 24. lipnja 1992.), ali nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu.
U međuvremenu je umrla drugotužena – protutužiteljica te je u parnicu stupio njezin suprug, V. V.
Podneskom od 17. veljače 1997. godine podnositelj je uredio tužbeni zahtjev zatraživši samo izdavanje isprave za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, na ročištu 26. siječnja 1999. godine sud je strankama ostavio kraći rok radi mirnog rješavanja spora i zakazao sljedeće ročište za 15. veljače 1999. godine.
Na ročištu 15. veljače 1999. godine sud je strankama ostavio rok od 15 dana radi eventualnog sklapanja sudske nagodbe i zakazao sljedeće ročište za 9. ožujka 1999. godine.
Na ročištu 9. ožujka 1999. godine sud je strankama ostavio rok od 8 dana radi eventualnog sklapanja sudske nagodbe i zakazao sljedeće ročište za 29. ožujka 1999. godine.
Na ročištu 29. ožujka 1999. godine je konstatirano da su stranke odustale od mirnog rješenja spora, te je sud riješio na sljedećem ročištu zakazanom za 20. svibnja 1999. godine saslušati stranke u postupku.
Na ročište 20. svibnja 1999. godine nisu pristupili tuženi, pa je sud riješio saslušati sve stranke na sljedećem ročištu koje je zakazao za 13. srpnja 1999. godine.
Na ročište 13. srpnja 1999. godine nisu pristupili tuženi već samo njihov punomoćnik. Sud je pozvao punomoćnika tuženih da postupi po raspravnom rješenju od 24. rujna 1992. godine odnosno da uplati predujam za vještačenje poslovne sposobnosti F. E. i dostavi medicinsku dokumentaciju potrebnu za to vještačenje.
Na ročištu 15. rujna 1999. godine sud je saslušao podnositelja, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženih jer se nisu odazvali pozivu suda, te riješio zatražiti na uvid spis suda broj: O-1877/94.
Na ročištu 22. listopada 1999. godine sud je riješio, na prijedlog punomoćnika podnositelja, zatražiti na uvid spis suda broj: I P-1359/82.
Na ročištu 23. prosinca 1999. godine sud je utvrdio da se spis suda broj: I P-1359/82 nalazi na Općinskom sudu u Dubrovniku, u spisu tog suda broj: P-1190/95, te je riješio zatražiti taj spis na uvid. Istovremeno, sud je ponovno pozvao tužene da dostave već zatraženu medicinsku dokumentaciju u svezi protutužbenog zahtjeva.
Sud je dopisom od 23. listopada 1999. godine zatražio svoj spis broj: I P-1359/82 od Općinskog suda u Dubrovniku.
Na ročištu 10. veljače 2000. godine punomoćnik podnositelja je predložio da sud zaključi glavnu raspravu jer tuženi u svezi protutužbenog zahtjeva nisu dostavili nijedan dokaz. Sud je riješio ponovno zatražiti svoj spis broj: I P-1359/82 od Općinskog suda u Dubrovniku, te ga je istog dana dopisom zatražio.
Općinski sud u Dubrovniku je 17. veljače 2000. godine izvijestio sud da je zatraženi spis dostavio 7. siječnja 2000. godine.
Na ročištu 13. ožujka 2000. godine riješeno je ponovno zatražiti na uvid spis suda broj: I P-1359/82.
Na ročištu 8. svibnja 2000. godine ponovno je riješeno zakazati ročište nakon pribavljanja spisa broj: I P-1359/82.
Na ročištu 13. studenoga 2000. godine sud je strankama ostavio rok od 15 dana radi pokušaja mirnog rješavanja spora.
Podnescima od 16. i 22. studenoga 2000. godine punomoćnik podnositelja je izvijestio sud da nije došlo do nagodbe i zamolio zakazivanje ročišta.
Na ročištu 15. siječnja 2001. godine sud je pozvao podnositelja da dostavi rješenje o nasljeđivanju broj: O-1049/83 od 23. prosinca 1983. godine i rješenje broj: O-359/84 od 18. svibnja 1984. godine te izvadak iz zemljišnih knjiga za spornu nekretninu, a punomoćnika tuženih da izvijesti sud kod koje se zdravstvene ustanove liječio pok. F. E., a radi pribavljanja njegovog zdravstvenog kartona.
Na ročištu 28. veljače 2001. godine punomoćnik podnositelja je dostavio zatražena rješenja o nasljeđivanju i izvadak iz zemljišnih knjiga, a sud je, na prijedlog punomoćnika tuženih, riješio zatražiti zdravstveni karton za pok. F. E., kojeg je istog dana zatražio dopisom od K. b. S.
K. b. S. je 6. ožujka 2001. godine zatražila sud da dostavi podatak o odjelu na kojem se pok. F. E. liječio.
Sud je dopisom od 14. lipnja 2001. godine ponovno od K. b. S. zatražio zdravstveni karton za pok. F. E. navodeći da je on bio liječen na O. k.
K. b. S. je 9. srpnja 2001. godine izvijestila sud da je pregledom arhivirane dokumentacije utvrdila da se pok. F. E. tijekom 1983. godine nije liječio na O. k.
Na ročištu 22. studenoga 2001. godine punomoćnik podnositelja je pozvao sud da donese odluku. Sud je odustao od daljnjeg izvođenja dokaza i zaključio glavnu raspravu. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja i odbijen protutužbeni zahtjev tuženih – protutužitelja.
Tuženi – protutužitelji su 6. veljače 2002. godine izjavili žalbu protiv presude.
Spis je 12. ožujka 2002. godine dostavljen Županijskom sudu u Splitu koji ga je remisorno vratio 24. svibnja 2006. godine Općinskom sudu u Splitu radi pribavljanja uredne punomoći za drugotuženog – protutužitelja.
Općinski sud u Splitu je rješenjem od 26. svibnja 2006. godine pozvao punomoćnika drugotuženog-protutužitelja da dostavi ured­nu punomoć za zastupanje, koji je podneskom od 7. lipnja 2006. godine izvijestio sud da ne zastupa drugotuženog – protutužitelja već duže vrijeme.
Sud je izvršio provjeru u ostavinskoj pisarnici i utvrdio da je drugotuženi – protutužitelj umro 14. svibnja 2004. godine te da se vodi ostavinski postupak pod brojem: O-1349/04. Sud je rješenjem od 28. lipnja 2006. godine utvrdio prekid postupka. Nakon što je utvrdio da je ostavinski postupak okončan rješenjem broj: O-1349/04 od 14. travnja 2005. godine, koje je postalo pravomoćno 24. veljače 2006. godine, sud je rješenjem od 18. listopada 2006. godine pozvao sina pok. drugotuženog – protutužitelja da stupi u parnicu, a zatim je 27. studenoga 2006. godine ponovno otpremio spis Županijskom sud u Splitu radi odlučivanja o žalbi.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 25. srpnja 1984. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 12. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset (20) godina, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je održao četrnaest ročišta, a presudu je donio nakon četiri godine i sedamnaest dana.
Zatim se postupak povodom žalbe tuženih – protutužitelja vodio pred Županijskim sudom u Splitu koji je nakon više od četiri godine, radi dopune, remisorno vratio spis Općinskom sudu u Splitu, koji ga je 29. studenoga 2006. godine ponovno dostavio Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja o žalbi.
Dugotrajnost razmatranog postupka nije posljedica neaktivnosti Općinskog suda u Splitu koji je redovito održavao ročišta za glavnu raspravu uslijed čega u njegovom postupanju nije bilo razdoblja neaktivnosti, već je posljedica neučinkovitosti tog suda. Naime, broj održanih ročišta (14 u pravno relevantnom razdoblju) ukazuje da sud postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka. Broj održanih ročišta u pravno relevantnom razdoblju, a i prije tog razdoblja, ne opravdava ukupno trajanje postupka. Povrh toga, Županijski sud u Splitu je tek nakon četiri godine remisorno vratio spis Općinskom sudu u Splitu radi dopune. Konačno, pored neaktivnosti i neučinkovitog postupanja sudova u pravno relevantnom razdoblju, u konkretnom slučaju ukupno trajanje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku jer postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku do sada proteklo više od dvadeset dvije godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA – PROTUTUŽENOG U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj – protutuženi u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i sedam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-206/2005
Zagreb, 1. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.