USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1298

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Republika Hrvatska, zastupana po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 12. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-1626/03-6 od 7. lipnja 2005. godine i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1969/2000 od 26. lipnja 2002. godine.
III. Predmet se vraća Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Republika Hrvatska, zastupana po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: podnositeljica), podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-1626/03-6 od 7. lipnja 2005. godine, kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1969/2000 od 26. lipnja 2002. godine.
Prvostupanjskom presudom odbijena je podnositeljica s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se naloži tuženiku V. d.d. u stečaju iz Z. da njoj prizna izlučno pravo te da nekretnine upisane u z.k.ul. broj 1143, k.o. V. i to k.č. broj 3965, 3966, 3967, 3968, 3969 i 3964/2, izdvoji iz stečajne mase i preda Republici Hrvatskoj u posjed.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 19., 29. stavka 1. i 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Navodi da su sudovi svoje presude utemeljili na pogrešnom tumačenju članka 333. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP). Smatra da iz stavka 1. navedene zakonske odredbe proizlazi da se ta odredba primjenjuje samo na slučajeve u kojima je o istovjetnom zahtjevu pravomoćno presuđeno u parničnom postupku vođenom između istih stranaka, te stoga nije osnovano stajalište sudova da bi se odluka donesena u izvanparničnom, zemljišnoknjižnom postupku mogla smatrati pravomoćno presuđenom stvari u odnosu na provedeni parnični postupak. O zahtjevima Republike Hrvatske odlučivano je u različitim postupcima, također ne postoji identitet zahtjeva kojima su ti postupci pokrenuti, jer je prijedlogom u zemljišnoknjižnom postupku zatražena uknjižba prava vlasništva u korist podnositeljice, dakle o vlasništvu podnositeljice na spornim nekretninama odlučeno je kao o prejudicijelnom pitanju, slijedom čega ta odluka sukladno odredbi članka 12. stavka 2. ZPP-a ima učinak samo u tom zemljišnoknjižnom postupku, dok je tužbom u parničnom postupku zatraženo priznanje izlučnog prava te izdvajanje nekretnina iz stečajne mase i njihova predaja podnositeljici u posjed.
Navodi da je u provedenom parničnom postupku u cijelosti dokazana osnovanost tužbenog zahtjeva. Stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 34/91., 26/93., 79/93., 54/94. – pročišćeni tekst, 48/95., 19/98. i 105/99.) sporne nekretnine bile su upisane kao društveno vlasništvo, te su temeljem članka 3. navedenog Zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske. Iz rješenja, broj: 302-01/91-01/3277 kojim je 21. svibnja 1992. godine Agencija za restrukturiranje i razvoj, čiji je sljednik Hrvatski fond za privatizaciju, dala suglasnost poduzeću V. V. na namjeravanu pretvorbu poduzeća, kao i iz potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943-01/98-01/194 od 24. travnja 1998. godine, nedvojbeno proizlazi da sporne nekretnine nisu procijenjene u vrijednosti navedenog društvenog poduzeća kao prednika trgovačkog društva V. d.d. u stečaju.
Kasniji zemljišnoknjižni upis prava vlasništva tog trgovačkog društva u zemljišnim knjigama u odnosu na sporne čestice, nakon što je Zakon o poljoprivrednom zemljištu proizveo pravne učinke, nije pravno valjan, jer je podnositeljica ex lege stekla pravo vlasništva i njima se više nije moglo raspolagati bez njezine suglasnosti.
Stoga predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih presuda.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev pod­nositeljice, jer je utvrđeno da je rješenjem Općinskog suda u Đur­đev­cu, broj: Z-1429/97 od 16. rujna 1997. godine, odbijen prijedlog Držav­nog pravobraniteljstva Koprivničko-križevačke županije za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama koje su predmet ovoga postupka. To je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-537/97 od 18. prosinca 1997. godine.
Kako sud tijekom cijeloga postupka, sukladno članku 333. ZPP-a, pazi je li utužena stvar pravomoćno presuđena, te kako je već doneseno jedno »odbijajuće rješenje«, sud je zauzeo stajalište da treba tužbu odbiti.
Drugostupanjski sud potvrdio je navedenu prvostupanjsku presudu utvrdivši da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 333. ZPP-a.
5. Analizom navoda ustavne tužbe, te uvidom u osporeno rješenje drugostupanjskog suda, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljici ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Člankom 333. stavcima 1. i 2. ZPP-a propisano je:
Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.
Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Člankom 1. ZPP-a propisano je:
Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojeg drugog postupka.
Članak 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 91/96.) propisuje:
Zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako zakonom nije što drugo određeno.
Sukladno tome, članak 333. stavak 2. ZPP-a odnosi se samo na pravomoćno presuđene stvari u parničnom postupku između istih stranaka. Ukoliko je između istih stranaka ranije vođen postupak po pravilima nekog drugog postupka (izvanparničnog, zemljišnoknjižnog, upravnog i sl.), odluka donesena u tom postupku nije prepreka za vođenje parničnog postupka.
Za vođenje ovog parničnog postupka koji se vodi po tužbi podnositeljice radi priznanja izlučnog prava i izdvajanja određenih nekretnina iz stečajne mase tuženika, nije zapreka postojanju pravomoćnog rješenja zemljišnoknjižnog suda donesenog povodom prijedloga podnositeljice radi uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na spornim nekretninama, o kojima se vodi i parnični postupak.
Naime, čak i da je u tom zemljišnoknjižnom postupku (koji je vođen pred Općinskim sudom u Đurđevcu, pod brojem: Z-1429/97) usvojen prijedlog podnositeljice i da su sporne nekretnine uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske, ne bi se mogao osporiti pravni interes podnositeljice da traži izlučenje tih nekretnina iz stečajne mase, ako se u postupku utvrdi da su te nekretnine unesene u stečajnu masu bez pravne osnove (o čemu je trebalo raspraviti u pokrenutom parničnom postupku).
Na kraju, u zemljišnoknjižnom postupku koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka, ne raspravlja se o činjenicama već se samo temeljem isprava koje predlagatelj priloži uz prijedlog, odlučuje o provedbi zemljišnoknjižnih upisa. Dakle, radi se o strogo formalnom postupku, u kome stranke nemaju mogućnost raspravljanja o odlučnim činjenicama. Za razliku od toga, u parničnom postupku, stranke imaju sve procesne mogućnosti radi dokazivanja svojih navoda, te se samo u tom postupku u pravnom poretku Republike Hrvatske donosi odluka kojom se na sveobuhvatan način uređuju odnosi između stranaka u građanskopravnim stvarima.
Sukladno tome, nije bilo pravne osnove da se zemljišnoknjižni postupak izjednači s parničnim postupkom, te da se zbog njega odbije tužba u ovom parničnom postupku.
Zbog toga Ustavni sud utvrđuje da se provedeni postupak može ocijeniti nepravičnim za podnositeljicu, jer su sudovi primijenivši nemjerodavnu odredbu članka 333. stavka 2. ZPP-a odbili tužbu, iako su trebali postupak dovršiti donošenjem odluke kojom odlučuju meritorno o tužbenom zahtjevu.
6. Nadalje, odredba članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 34/91.) propisuje:
Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.
Na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 34/91.), Republika Hrvatska je danom stupanja snagu navedenog Zakona (24. srpnja 1991.) postala po sili zakona vlasnik cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta, koje je na dan stupanja na snagu tog Zakona bilo u društvenom vlasništvu.
Kasnije izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu nisu od utjecaja na vlasničkopravni režim poljoprivrednog zemljišta, koji je nastao na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 34/91.), to jest na dan kad je Republika Hrvatska po sili zakona stekla pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu.
Ustavni sud je u odluci, broj: U-III-1632/2003 od 20. prosinca 2006. godine, (»Narodne novine«, broj 7/07.), zauzeo navedeno stajalište, koje je mjerodavno i u ovom slučaju.
7. Zbog utvrđenja povrede ustavnog prava navedenog u točki 5. ove odluke, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositeljice o povredi ostalih odredbi Ustava, na koje se također ukazuje u ustavnoj tužbi.
8. Slijedom navedenog, na temelju članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4221/2005
Zagreb, 12. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.