USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1299

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. B. iz M. (R. S.), D. B. iz M. (R. S.) i N. B. iz M. (R. S.), koje zastupa M. M., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 12. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-756/07(ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-10433/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe i to:
– M. B. iz M. (R. S.), u iznosu od 18.400,00 kn,
– D. B. iz M. (R. S.), u iznosu od 18.400,00 kn i
– N. B. iz M. (R. S.), u iznosu od 18.400,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 19. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10433/94, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-10433/94, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
D. B. kao prvotužitelj, prva podnositeljica kao drugotužiteljica, drugi podnositelj kao trećetužitelj i treći podnositelj kao četvrtotužitelj su 30. prosinca 1994. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, radi naknade štete za kuću uništenu miniranjem tijekom 1991. i 1992. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 2. veljače 1995., 10. ožujka 1995. i 9. svibnja 1995. godine. Zatim je 6. lipnja 1995. godine održan očevid na licu mjesta te je provedeno građevinsko vještačenje. Na ročištu 16. svibnja 1996. godine sud je raspravnim rješenjem utvrdio prekid postupka na temelju odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 7/96.).
Nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je 20. studenoga 2003. godine donio rješenje o nastavku postupka.
Na ročištu 20. veljače 2004. godine podnositelji i tužena su naveli da ostaju kod ranijih navoda.
Sud se rješenjem od 1. ožujka 2004. godine oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu.
Podnositelji su 7. travnja 2004. godine izjavili žalbu protiv rješenja.
Spis je 4. lipnja 2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-2249/04 od 21. prosinca 2004. godine, ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 5. siječnja 2005. godine vratio tom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu 16. lipnja 2005. godine podnositelji su predložili izvođenje dokaza saslušanjem drugog i trećeg podnositelja te su se obvezali dostaviti određenu dokumentaciju.
Na ročištu 12. listopada 2005. godine treći podnositelj je predao u spis dokumentaciju koju su se podnositelji obvezali dostaviti na prethodnom ročištu, te je izvijestio sud da je prvi tužitelj umro. Sud je donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka u odnosu na prvotužitelja, a budući da su se podnositelji odrekli prava na žalbu rješenje je postalo pravomoćnog istog dana. Zatim je saslušan treći podnositelj, koji je izostanak drugog podnositelja opravdao bolešću.
Na ročištu 7. travnja 2006. godine saslušan je drugi podnositelj te je, na prijedlog drugog i trećeg podnositelja, određeno provođenje dopunskog građevinskog vještačenja, a oni su pozvani uplatiti predujam za troškove vještačenja.
Drugi i treći podnositelj su podneskom od 23. svibnja 2006. godine dostavili potvrdu o uplati predujma.
Na ročištu 11. rujna 2006. godine sud je odustao od provođenja dokaza dopunskim građevinskim vještačenjem, te zaključio glavnu raspravu.
Na ročištu 25. rujna 2006. godine objavljena je presuda.
Podnositelji su 19. listopada 2006. godine izjavili žalbu protiv presude.
Od 20. veljače 2007. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Us­tava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Podnositelji su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu 30. prosinca 1994. godine tužbom podnesenom na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine« broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka, u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedena vrsta postupaka bila u prekidu tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.
Odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 30. prosinca 1994. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10433/94 nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Rješenje Općinskog suda u Zagrebu o prekidu postupka od 16. svibnja 1996. godine imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.
Općinski sud u Zagrebu je 20. studenoga 2003. godine donio rješenje o nastavku postupka, održao jedno ročište, te 1. ožujka 2004. godine donio rješenje kojim se oglasio nenadležnim, a koje je, u povodu žalbe podnositelja, ukinuo Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 21. prosinca 2004. godine.
Zatim je Općinski sud u Zagrebu održao dva ročišta, a nakon podnošenja tužbe još tri, s tim da je na trećem ročištu objavio presudu protiv koje su podnositelji izjavili žalbu pa je od 20. veljače 2007. godine postupak u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima istovjetnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina, jedan mjesec i četrnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu utvrđenja navedena u točki 4. obrazloženja ove odluke, te posebno ukupnu duljinu trajanja postupka, postupanje Općinskog suda u Zagrebu i utjecaj zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5043/2005
Zagreb, 12. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.