|
|
|
|
1302
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio E. Ž. iz Z., kojeg zastupa Z. D., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 14. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se
vodi pred tim sudom pod brojem: Revr-63/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave
ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe, E. Ž. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 12. listopada 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 9. veljače 1990. pred Osnovnim sudom udruženog
rada u Zagrebu prijedlogom podnositelja radi poništenja odluke Disciplinske
komisije i isplate.
Postupak se najprije (do 25. lipnja 1991.) vodio pred Osnovnim sudom udruženog
rada u Zagrebu koji je u navedenom razdoblju održao više ročišta za glavnu
raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem svjedoka, zatim je odredio
provođenje dokaza financijskim vještačenjem, te je usvojio prijedlog
podnositelja za određivanje privremene mjere vraćanja podnositelja na rad.
Protiv rješenja o određivanju privremene mjere tuženik (ranije predloženik) je
izjavio žalbu.
Dopisom, broj: Gž-2119/91 od 25. lipnja 1991., Okružni sud u Zagrebu predmet je
dostavio Općinskom sudu u Zagrebu, kao nadležnom sudu na rješavanje.
Općinski sud u Zagrebu je do 5. studenoga 1997. odbacio žalbu tuženika, te je u
povodu žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja o odbacivanju žalbe predmet
dostavio Okružnom sudu u Zagrebu na odlučivanje. Viši sud odbio je žalbu
tuženika kao neosnovanu, te je sud prvog stupnja u nastavku postupka odredio i
proveo financijsko vještačenje, zatim je održao više ročišta, na kojima je
između ostalog saslušao vještaka i zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv odluke suda, broj: Pr-3961/91 od 1.
ožujka 1995., predmet je dostavljen Županijskom sudu u Gradu Zagrebu, koji je
odlukom, broj: Gž-8050/95 od 25. veljače 1997., ukinuo prvostupanjsku odluku i
predmet vratio na ponovno suđenje.
U nastavku postupka (do 5. studenoga 1997.) sud prvog stupnja održao je jedno
(1) ročište.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– na ročištu održanom 17. studenoga 1997. sud je proveo saslušanje podnositelja,
te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda, broj: Pr-811/97 od 17. studenoga 1997., kojom je
djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja, podnositelj je 8. travnja
1998., a tuženik 9. travnja 1998. izjavio žalbu;
– dopisom, broj: Gž-4998/98 od 30. ožujka 1999., Županijski sud u Zagrebu
remisorno je vratio predmet sudu prvog stupnja, budući da predmetu nije bila
priložena dokumentacija relevantna za ispitivanje prvostupanjske odluke;
– rješenjem od 26. svibnja 1999. te požurnicom od 21. lipnja 1999. sud je od
tuženika zatražio dostavu dokumentacije na koju se pozvao viši sud;
– podneskom od 30. lipnja 1999. tuženik je udovoljio nalogu suda, te je predmet
6. srpnja 1999. ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje;
– odlukom, broj: Gž-7546/99 od 18. rujna 2001., Županijski sud u Zagrebu
djelomično je odbio žalbe stranaka, te je prvostupanjsku odluku u tom dijelu
potvrdio, dok je isto tako djelomično usvojio žalbe stranaka i u tom dijelu
(zahtjev podnositelja za naknadu plaće u razdoblju od siječnja 1991. pa nadalje,
zatim u dijelu u kojem je zatraženo vraćanje podnositelja na radne zadatke koji
odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kao i u dijelu koji se odnosi na troškove
postupka), predmet vratio na ponovno suđenje;
– ročište je održano 4. veljače 2002., a na ročištu održanom 17. svibnja 2002.
sud je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke suda, broj: Pr-6388/01 od 17. svibnja 2002., stranke su izjavile
žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje;
– odlukom, broj: Gžr-202/03 od 7. lipnja 2005., Županijski sud u Zagrebu odbio
je žalbe stranaka kao neosnovane;
– protiv odluke višeg suda tuženik je 13. srpnja 2005., a podnositelj 21. srpnja
2005. izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske;
– dopisom, broj: Revr-75/06 od 28. ožujka 2006., Vrhovni sud Republike Hrvatske
remisorno je vratio spis iz razloga što je tijekom postupka propušteno utvrditi
vrijednost predmeta spora;
– podneskom od 18. svibnja 2006. podnositelj je sudu naznačio vrijednost
predmeta spora, te je rješenjem od 25. svibnja 2006. sud pozvao tuženika da se
izjasni o naznačenoj vrijednosti predmeta spora;
– nakon zaprimljenog očitovanja tuženika sud je rješenjem, broj: Pr-6388/01 od
14. studenoga 2006., utvrdio vrijednost predmeta spora, te je predmet ponovno
dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, gdje se vodi pod brojem: Revr-63/07.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 9. veljače 1990. pred Osnovnim sudom udruženog
rada u Zagrebu prijedlogom podnositelja.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine,
kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, i 14 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
1/06, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u
članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 12. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak
nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, osam (8) mjeseci i dva (2)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11)
mjeseci i dvadeset tri (23) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju najprije
vodio pred sudom prvog stupnja, koji je nakon održanog ročišta zaključio glavnu
raspravu.
U povodu žalbi stranaka, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Gradu Zagrebu,
koji je najprije spis remisorno vratio sudu prvog stupnja zbog nedostatka
relevantne dokumentacije, te je, nakon što mu je spis ponovno dostavljen,
djelomično potvrdio, a djelomično ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet u
ukidajućem dijelu vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja održao je dva (2) ročišta, te je ponovno
zaključio glavnu raspravu.
Protiv prvostupanjske odluke stranke su ponovno izjavile žalbu, koje je
Županijski sud u Zagrebu odbio kao neosnovane.
Protiv odluke višeg suda, stranke su izjavile reviziju, te je predmet, nakon
utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj stvari, međutim, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ne može opravdati trajanje ovog postupka u razdoblju dužem od petnaest (15) godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom konkretnom slučaju u pravno
relevantnom razdoblju vodio skoro sedam (7) godina, odnosno ukupno, do donošenja
odluke Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2005., kada je postupak
pravomoćno okončan, u trajanju dužem od petnaest (15) godina, što ne udovoljava
zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Postupak se u povodu revizije nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske na
odlučivanju.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, kao i činjenicu
da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da je
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana
od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u
točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i
5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3745/2004
Zagreb, 14. ožujka 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |