USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1308

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. Z. iz Z., kojeg zastupa I, J., odvjetnik u N. G., na sjednici održanoj 14. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Novoj Gradiški dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-320/96 (ranije broj: R1-205/89), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, P. Z. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 16. rujna 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novoj Gradiški pod brojem P-320/96 (ranije broj: R1-205/89), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Novoj Gradiški, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Novoj Gradiški broj: P-320/96 (ranije broj: R1-205/89), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
T. Z. iz N. G. (brat podnositelja) je 17. srpnja 1989. podnio prijedlog Općinskom sudu u Novoj Gradiški protiv protustranke »H. c.« Z., radi utvrđenja pravične naknade za izvlaštenu nekretninu i naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Novoj Gradiški donio je rješenje broj: R1-205/89 od 15. ožujka 1994. godine, koje je u dosuđujućem dijelu u povodu žalbe protustranke Županijski sud u Požegi ukinuo rješenjem broj: Gž-699/94 od 25. listopada 1994. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Novoj Gradiški na ponovni postupak. Nakon toga postupak koji se počeo voditi kao izvanparnični nastavio se voditi kao parnični pod brojem: P-568/94. Općinski sud u Novoj Gradiški je donio presudu broj: P-568/94 od 12. siječnja 1995. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja Tomislava Zoričića. U povodu žalbe tuženog Županijski sud u Požegi je rješenjem broj: Gž-351/95 od 21. rujna 1995. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Novoj Gradiški i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Zatim je Općinski sud u Novoj Gradiški donio presudu broj: P-547/95 od 21. svibnja 1996. godine, kojom je ponovno usvojio tužbeni zahtjev. U povodu žalbe tuženog Županijski sud u Požegi je rješenjem broj: Gž-638/96 od 21. listopada 1996. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Novoj Gradiški i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 21. travnja 1998. godine punomoćnik podnositelja je zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 17. lipnja 1999. godine utvrđeno je da je T. Z. u međuvremenu umro, a da su njegove nekretnine darovnim ugovorom od 21. lipnja 1996. godine prenesene na podnositelja. Podnositelj je istaknuo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložio provođenje novog građevinskog vještačenja i vještaka. Tužena je također predložila vještaka. Sud je pozvao punomoćnika podnositelja da dostavi presliku darovnog ugovora i rješenje o nasljeđivanju.
Podneskom od 5. srpnja 2000. godine punomoćnik podnositelja pozvao je sud da donese rješenje o izvođenju dokaza vještačenjem, te dostavio zatraženu presliku ugovora o darovanju.
Podnescima od 5. veljače i 24. rujna 2002. godine punomoćnik podnositelja je zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 10. siječnja 2006. godine punomoćnik podnositelja se obvezao urediti tužbeni zahtjev obzirom na statusne promjene tužene, a sud je riješio zakazati sljedeće ročište nakon primitka preciziranog tužbenog zahtjeva i uplate predujma za troškove vještačenja.
Podneskom od 16. siječnja 2006. godine punomoćnik podnositelja je udovoljio traženju suda.
Sud je rješenjem od 18. rujna 2006. godine odredio provođenje građevinskog vještačenja.
Vještak je 24. studenoga 2006. godine preuzeo spis, te 1. ožujka 2007. godine dostavio nalaz i mišljenje sudu koji ga je istog dana otpremio strankama na očitovanje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prijedlog je 17. srpnja 1989. godine podnijet Općinskom sudu u Novoj Gradiški.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. rujna 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, jedan (1) mjesec i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Novoj Gradiški koji je u tom razdoblju održao samo jedno ročište (17. lipnja 1999. godine), te nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.
Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je održao još jedno ročište (10. siječnja 2006. godine) i donio rješenje o provođenju građevinskog vještačenja.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka je posljedica neaktivnosti i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Novog Gradiški.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije bitno doprinio duljini postupka u pravno relevantnom razdoblju time što je njegov punomoćnik ugovor o darovanju nekretnina, dostavu kojeg je sud zatražio raspravnim rješenjem od 17. lipnja 1999. godine, dostavio sudu 5. srpnja 2000. godine. Naime, sud je i nakon dostave darovnog ugovora ostao neaktivan (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, deset mjeseci i jedanaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Novoj Gradiški koji u pravno relevantnom razdoblju nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu pri određivanju naknade uzeta je u obzir činjenica da je podnositelj stupio u parnicu u lipnju 1999. godine.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Novoj Gradiški dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3750/2005
Zagreb, 14. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.