USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1324

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. L. iz Z., koju zastupa G. V., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-358/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon nastavka postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, A. L. iz Z., D. p. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 22. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 26. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv N. R. i F. J., radi raskida ugovora.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao tri (3) ročišta, odredio je i proveo dokaz saslušanjem stranaka, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– na ročištu održanom 10. veljače 1998. i 17. lipnja 1998. glavna rasprava je odgođena;
– na ročištu održanom 10. studenoga 1998. sud je saslušao predloženog svjedoka, te je podnositeljici naloženo da u roku od 30 dana dostavi pismeno očitovanje, daljnju dokumentaciju te dokazne prijedloge;
– podneskom od 12. studenoga 1999. podnositeljica je sudu predložila saslušanje svjedoka, te je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 12. siječnja 2000. glavna rasprava je odgođena, te je podnositeljica zatražila dodatni rok radi postupanja po raspravnom rješenju od 10. studenoga 1998.;
– na ročištu održanom 17. veljače 2000. sud je saslušao svjedoka, te je određeno provođenje dokaza suočenjem podnositeljice sa svakim od tuženika;
– na ročištu održanom 12. travnja 2000. glavna rasprava je odgođena, te je sud odredio dokaz dopunskim saslušanjem, te uvidom u kazneni spis tog suda broj: KIO-1634/98;
– na ročištu održanom 18. svibnja 2000. sud je započeo s provođenjem dokaza saslušanjem podnositeljice, međutim na prijedlog punomoćnika podnositeljice saslušanje podnositeljice je prekinuto, te se je punomoćnik podnositeljice obvezao da će u kraćem roku sudu predložiti daljnje prijedloge. Glavna rasprava je odgođena, a sud je odredio da će se iduće ročište zakazati naknadno pismenim putem na prijedlog podnositeljice;
– podnescima od 3. studenoga 2000., 21. veljače 2003., te 18. ožujka 2003. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– podneskom od 8. srpnja 2003. podnositeljica je predložila hitno zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 12. studenoga 2003. glavna rasprava je odgođena zbog lošeg zdravstvenog stanja punomoćnika podnositeljice, te je glavna rasprava odgođena, a iduće ročište sud je odredio zakazati naknadno pismenim putem na prijedlog podnositeljice;
– podneskom od 6. travnja 2004. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta, a podneskom od 19. siječnja 2005. punomoćnik podnositeljice je izvijestio sud da mu je podnositeljica opozvala punomoć za zastupanje u ovoj pravnoj stvari;
– na ročištu održanom 21. veljače 2005. podnositeljica je dala izjavu o imovnom stanju, te ju je sud raspravnim rješenjem oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku. Glavna rasprava je odgođena, te je sud odredio provođenje dokaza uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu broj: KIO-1634/98;
– podneskom od 21. ožujka 2005. podnositeljica je uredila tuž­bu na način da je uz preciziranje već postavljenog tužbenog zahtjeva, postavila i supsidijarni tužbeni zahtjev;
– podnescima od 7. travnja 2005., 1. lipnja 2005. i 6. srpnja 2005. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 21. rujna 2005. sud je dopustio preinaku tužbe, te je glavna rasprava odgođena zbog provođenja dokaza dopunskim saslušanjem stranaka;
– iduća ročišta održana su 20. siječnja 2006. i 14. lipnja 2006. na kojem je glavna rasprava zaključena;
– protiv odluke suda stranke su izjavile žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-358/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 26. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12, 13 i 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02. i 1/06, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset i šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka, te je djelomično saslušao podnositeljicu ustavne tužbe.
Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je održao još dva (2) ročišta, te je zaključio glavnu raspravu, a predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje u povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe je, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju pridonijela duljini sudskog postupka. Naime, sud je u dva (2) navrata odgodio glavnu raspravu upravo na prijedlog podnositeljice (na ročištu održanom 18. svibnja 2000. i 12. studenoga 2003.), te je podnositeljica pridonijela duljini postupka i na način što je tek podneskom od 21. ožujka 2005. postavila supsidijarni tužbeni zahtjev.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u prav­no relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja skoro osam (8) godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu i činjenicu da je sud u razdoblju od 3. studenoga 2000. do 12. studenoga 2003., te u razdoblju od 6. travnja 2004. do 21. veljače 2005. bio neaktivan.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postup­ka, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3809/2005
Zagreb, 22. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.