|
|
|
|
1324
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. L. iz Z., koju zastupa G. V., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2007., jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi
pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-358/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon nastavka
postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositeljici ustavne tužbe, A. L. iz Z., D. p. 18, određuje se primjerena
naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00
kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 22. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 26. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu
tužbom podnositeljice protiv N. R. i F. J., radi raskida ugovora.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao tri (3) ročišta, odredio je i
proveo dokaz saslušanjem stranaka, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem
svjedoka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje
relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– na ročištu održanom 10. veljače 1998. i 17. lipnja 1998. glavna rasprava je
odgođena;
– na ročištu održanom 10. studenoga 1998. sud je saslušao predloženog svjedoka,
te je podnositeljici naloženo da u roku od 30 dana dostavi pismeno očitovanje,
daljnju dokumentaciju te dokazne prijedloge;
– podneskom od 12. studenoga 1999. podnositeljica je sudu predložila saslušanje
svjedoka, te je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 12. siječnja 2000. glavna rasprava je odgođena, te je
podnositeljica zatražila dodatni rok radi postupanja po raspravnom rješenju od
10. studenoga 1998.;
– na ročištu održanom 17. veljače 2000. sud je saslušao svjedoka, te je određeno
provođenje dokaza suočenjem podnositeljice sa svakim od tuženika;
– na ročištu održanom 12. travnja 2000. glavna rasprava je odgođena, te je sud
odredio dokaz dopunskim saslušanjem, te uvidom u kazneni spis tog suda broj: KIO-1634/98;
– na ročištu održanom 18. svibnja 2000. sud je započeo s provođenjem dokaza
saslušanjem podnositeljice, međutim na prijedlog punomoćnika podnositeljice
saslušanje podnositeljice je prekinuto, te se je punomoćnik podnositeljice
obvezao da će u kraćem roku sudu predložiti daljnje prijedloge. Glavna rasprava
je odgođena, a sud je odredio da će se iduće ročište zakazati naknadno pismenim
putem na prijedlog podnositeljice;
– podnescima od 3. studenoga 2000., 21. veljače 2003., te 18. ožujka 2003.
podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– podneskom od 8. srpnja 2003. podnositeljica je predložila hitno zakazivanje
ročišta;
– na ročištu održanom 12. studenoga 2003. glavna rasprava je odgođena zbog lošeg
zdravstvenog stanja punomoćnika podnositeljice, te je glavna rasprava odgođena,
a iduće ročište sud je odredio zakazati naknadno pismenim putem na prijedlog
podnositeljice;
– podneskom od 6. travnja 2004. podnositeljica je predložila zakazivanje
ročišta, a podneskom od 19. siječnja 2005. punomoćnik podnositeljice je
izvijestio sud da mu je podnositeljica opozvala punomoć za zastupanje u ovoj
pravnoj stvari;
– na ročištu održanom 21. veljače 2005. podnositeljica je dala izjavu o imovnom
stanju, te ju je sud raspravnim rješenjem oslobodio od obveze plaćanja sudskih
pristojbi u ovom postupku. Glavna rasprava je odgođena, te je sud odredio
provođenje dokaza uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu broj: KIO-1634/98;
– podneskom od 21. ožujka 2005. podnositeljica je uredila tužbu na način da je
uz preciziranje već postavljenog tužbenog zahtjeva, postavila i supsidijarni
tužbeni zahtjev;
– podnescima od 7. travnja 2005., 1. lipnja 2005. i 6. srpnja 2005.
podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 21. rujna 2005. sud je dopustio preinaku tužbe, te je
glavna rasprava odgođena zbog provođenja dokaza dopunskim saslušanjem stranaka;
– iduća ročišta održana su 20. siječnja 2006. i 14. lipnja 2006. na kojem je
glavna rasprava zaključena;
– protiv odluke suda stranke su izjavile žalbu, te je predmet dostavljen
Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-358/07.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 26. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu
tužbom podnositeljice.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine,
kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12, 13 i 14 uz Konvenciju
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02. i 1/06,
u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2005., a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset i šest
(26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci
i šesnaest (16) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog stupnja, koji
je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice,
održao više ročišta, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka, te je djelomično
saslušao podnositeljicu ustavne tužbe.
Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je održao još dva (2) ročišta, te je
zaključio glavnu raspravu, a predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na
odlučivanje u povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe je, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju pridonijela duljini sudskog postupka. Naime, sud je u dva (2) navrata odgodio glavnu raspravu upravo na prijedlog podnositeljice (na ročištu održanom 18. svibnja 2000. i 12. studenoga 2003.), te je podnositeljica pridonijela duljini postupka i na način što je tek podneskom od 21. ožujka 2005. postavila supsidijarni tužbeni zahtjev.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u pravno relevantnom
razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja skoro osam (8) godina, a da nije
odlučeno o tužbenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom
roku.
Navedeno imajući u vidu i činjenicu da je sud u razdoblju od 3. studenoga 2000.
do 12. studenoga 2003., te u razdoblju od 6. travnja 2004. do 21. veljače 2005.
bio neaktivan.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, kao i okolnost da
se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud utvrđuje
da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka
suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni
i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod
točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom
određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u
razumnom roku.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od
dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki
II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3809/2005
Zagreb, 22. ožujka 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |