USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1376

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio F. G. iz Z., na sjednici održanoj 21. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-6190/06 (ranije: Pn-7137/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe F. G. iz Z., F. I. Z. 1 b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 8. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-6190/06 (ranije: Pn-7137/97), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-6190/06 (ranije: Pn-7137/97), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 6. kolovoza 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »E. o.« d.d. – F. Z., radi naknade štete za tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.
Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište. Međutim, podnositelj je u tužbi predložio da ga sud oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u predmetu, a nije uz tužbu dostavio uvjerenje o imovnom stanju te ga je sud 4. rujna 1997. godine pozvao da dostavi uvjerenje, a podnositelj je podneskom od 3. listopada 1997. godine udovoljio traženju suda.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 4. veljače 1998. godine kada je tuženi dao odgovor na tužbu.
Ročište zakazano za 12. svibnja 1998. godine nije održano zbog nepristupanja svjedoka i službene spriječenosti raspravnog suca.
Na ročište 20. listopada 1998. godine ponovno nije pristupio svjedok.
Na ročištu 7. prosinca 1998. godine proveden je dokaz saslušanjem podnositelja i dva svjedoka. Podnositelj je predložio provođenje prometnog vještačenja te je određeno provođenje očevida – rekonstrukcije na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke.
Podneskom od 17. ožujka 1999. godine P. M. iz Z. zamolio je sud da mu dopusti stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženog.
Očevid – rekonstrukcija prometne nezgode, održan je 7. travnja 1999. godine uz sudjelovanje vještaka prometne struke kojem je naloženo da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.
Vještak prometne struke je 19. kolovoza 1999. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Na ročištu 15. ožujka 2000. godine vještak prometne struke očitovao se na prigovore tuženog kojima se pridružio umješač, a sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu – traumatologu i vještaku neurologu.
Vještaci medicinske struke su 15. studenoga 2000. godine dostavili nalaz i mišljenje.
Na ročištu 6. lipnja 2001. godine vještak kirurg – traumatolog se očitovao na prigovore umješača na nalaz i mišljenje. Podnositelju je naloženo dostaviti u spis cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja je predana vještaku prilikom pregleda.
Podneskom od 3. srpnja 2001. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.
Na ročištu 15. travnja 2002. godine tuženi je predložio prekid postupka do okončanja kaznenog postupka koji se vodi povodom istog štetnog događaja, te provođenje novog medicinskog i prometnog vještačenja.
Na ročištu 20. svibnja 2003. godine, a po prijedlogu tuženog i umješača, određeno je da će se priklopiti spis suda broj: Ks-228/02. Navedeni spis je priklopljen 8. srpnja 2003. godine.
Na ročištu 14. studenoga 2003. godine određeno je pozvati vještaka prometne struke radi očitovanja.
Na ročištu 3. veljače 2004. godine vještak prometne struke se očitovao, te je riješeno da u roku od 30 dana izradi dopunu nalaza i mišljenja u svezi iznesenih primjedbi i prigovora tuženog i umješača.
Vještak je 28. lipnja 2004. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.
Na ročištu 7. prosinca 2004. godine vještak prometne struke ponovno se očitovao na iznesene primjedbe umješača, te je zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 21. prosinca 2004. godine objavljena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbenih zahtjev podnositelja.
Umješač je 18. veljače 2005. godine izjavio žalbu protiv presude, podnositelj 21. veljače 2005. godine, a tuženi 22. veljače 2005. godine.
Spis je 4. studenoga 2005. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem broj: Gžn-3357/05 od 19. rujna 2006. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 3. listopada 2006. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Ročište je zakazano za 27. lipnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 6. kolovoza 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 8. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, tri (3) mjeseca i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u postupanju kojeg nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti jer je u pravilu redovito održavao ročišta, provodio vještačenja i druge radnje u postupku, ali je presudu donio nakon više od sedam godina.
Zatim se postupak povodom žalbi stranaka vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon manje od godinu dana donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
U konkretnom slučaju Općinski sud u Zagrebu nije učinkovito vodio postupak. Okolnost da je taj sud donio jednu presudu nije od utjecaja, jer njome nije pravomoćno okončan postupak, odnosno o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno, već je sada postupak ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom, iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku do sada proteklo više od devet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i tri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositelja, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan već je ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4438/2005
Zagreb, 21. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.