USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1378

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio M. P. iz Z., kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 15. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-163/07 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-20649/04), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 8. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-20649/04 (ranije: Pn-2544/93), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-20649/04 (ranije: Pn-2544/93), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 6. svibnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene K. b. S. m. iz Z., radi naknade štete za ozljedu na radu.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je donio presudu, broj: Pn-2544/93 od 8. prosinca 1993. godine ispravljenu rješenjem od 21. srpnja 1994. godine, kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositelja. Povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Zagrebu je presudom, broj: Gž-8581/94 od 18. travnja 1995. godine, preinačio presudu Općinskog suda u Zagrebu na način da je tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti odbio. Podnositelj je 21. lipnja 1995. godine izjavio reviziju.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Rev-2574/95 od 13. listopada 1999. godine, ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet 20. prosinca 1999. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Ročište zakazano za 22. lipnja 2000. godine odgođeno je za 23. lipnja 2000. godine zbog neradnog dana.
Zatim su održana ročišta 23. lipnja 2000. i 3. studenoga 2000. godine kada je određeno provođenje očevida na licu mjesta za 19. prosinca 2000. godine.
Sud je odgodio održavanje očevida za 20. veljače 2001. godine kada je očevid i održan.
Na ročištu 6. rujna 2001. godine dopunski je saslušan podnositelj.
Na ročištima 21. veljače 2002., 20. svibnja 2002. i 21. listopada 2002. godine saslušani su svjedoci.
Na ročištu 17. siječnja 2003. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda, broj: Pr-2267/00, kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
Podnositelj je 11. travnja 2003. godine izjavio žalbu protiv presude.
Spis je 30. travnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gžr-867/03 od 27. srpnja 2004. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 10. rujna 2004. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Zatim je održano ročište 8. ožujka 2005. godine, dok je ročište 23. rujna 2005. odgođeno zbog nepristupa podnositelja koji je trebao biti saslušan kao stranka u postupku, a za kojeg je dostava poziva bila uredno iskazana.
Na ročište 3. veljače 2006. godine podnositelj ponovno nije pristupio pa je sud riješio ponovno ga pozvati radi davanja dopunskog iskaza pod prijetnjom gubitka prava na izvođenje ovog dokaza.
Na ročištu 15. svibnja 2006. godine dopunski je saslušan podnositelj.
Na ročištu 3. listopada 2006. godine saslušan je jedan svjedok te je zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 16. listopada 2006. godine objavljena je presuda, broj: Pr-20649/04, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.
Podnositelj je 6. studenoga 2006. godine izjavio žalbu protiv presude, a tužena 7. studenoga 2006. godine.
Od 29. siječnja 2007. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 6. svibnja 1993. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 8. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, sedam (7) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je nakon oko dvije godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu je održao sedam ročišta i jedan očevid na licu mjesta, a presudu je donio nakon više od tri godine.
Nakon toga, postupak se, povodom žalbe, vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko jedne godine i tri mjeseca donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Zatim je Općinski sud u Zagrebu održao jedno ročište, a jedno je odgodio zbog nepristupanja podnositelja. Nakon podnošenja ustav­ne tužbe sud je održao još četiri ročišta s tim da je na četvrtom ročištu objavio presudu.
Od 29. siječnja 2007. godine postupak je, povodom žalbi stranaka, ponovno u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Razvidno je da sudovi u konkretnom slučaju nisu postupali učinkovito. Okolnost da je prvostupanjski sud do sada u tri navrata donio presudu nije od utjecaja jer nijednom od njih nije pravomoćno okončan postupak odnosno o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno iako je tužba u parničnom postupku, koji je povrh toga žurne naravi, podnijeta prije više od trinaest godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije bitno doprinio duljini postupka time što nije pristupio na ročište 23. rujna 2005. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudovima sva tri stupnja u trajanju od osam godina, jedan mjesec i tri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4847/2005
Zagreb, 15. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.