USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1381

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela K. R. iz Z., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 1. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-1906/02 (ranije: Pn-8042/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe K. R. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 9. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-1906/02 (ranije: Pn-8042/97), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1906/02 (ranije: Pn-8042/97), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 29. rujna 1997. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »C.« osiguranja d.d., Podružnica Z., radi naknade štete za tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.
Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, tuženi je 3. prosinca 1997. godine dao odgovor na tužbu.
Na pripremnom ročištu 5. prosinca 1997. godine određeno je provođenje liječničkog vještačenja.
Vještaci liječničke struke su 29. siječnja 1998. godine dostavili nalaz i mišljenje.
Podneskom od 17. veljače 1998. godine punomoćnik podnositeljice je precizirao tužbeni zahtjev.
Podneskom od 14. svibnja 1998. godine tuženi je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.
Zatim su održana ročišta 20. svibnja 1998. godine te 10. studenoga 1998. godine kada je saslušan svjedok, vještak liječničke struke, te je riješeno provesti rekonstrukciju uz prometno vještačenje na mjestu štetnog događaja.
Očevid na mjestu štetnog događaja proveden je 22. prosinca 1998. godine, kada je sud dopunski saslušao svjedoka, pozvao vještaka prometne struke da izradi nalaz i mišljenje te je riješio provesti kombinirano medicinsko-prometno vještačenje.
Vještak prometne struke i vještak liječničke struke su 15. ožujka 1999. godine dostavili zajednički nalaz i mišljenje.
Zatim su održana ročišta 1. prosinca 1999. i 19. siječnja 2000. godine kada je sud saslušao podnositeljicu, rješenjem je oslobodio plaćanja sudskih pristojbi kroz dvije godine, te zaključio glavnu raspravu. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice odnosno kojom je određeno da je tuženi dužan podnositeljici isplatiti iznos od 38.190,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 43.190,00 kn podnositeljica odbijena.
Podnositeljica je 8. ožujka 2000. godine izjavila žalbu protiv dijela presude kojim je njezin tužbeni zahtjev odbijen.
Presuda od 19. siječnja 2000. godine je u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice postala pravomoćna.
Spis je 3. travnja 2000. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-3280/00 od 29. siječnja 2002. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu odluke o parničnom trošku te je 14. ožujka 2002. godine vratio predmet tom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu 28. studenoga 2002. godine punomoćnik tuženog je istaknuo da je podnositeljici doznačena cjelokupna svota na ime naknade štete dosuđene presudom od 19. siječnja 2000. godine, pa je sud pozvao podnositeljicu da u roku od 15 dana izvijesti sud je li ta tvrdnja tuženog istinita, te da predujmi troškove za svjedoka.
Podneskom od 13. siječnja 2003. godine punomoćnik podnositeljice je izvijestio sud da je tvrdnja o isplati punomoćnika tuženog istinita, da nije uplatio predujam za troškove svjedoka jer drži da je to protivno odredbama članka 249. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), predložio je zakazivanje ročišta, te precizirao tužbeni zahtjev.
Podnescima od 9. srpnja i 16. listopada 2003. godine, te 18. veljače i 30. kolovoza 2004. godine punomoćnik podnositeljice je zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 3. svibnja 2005. godine sud je saslušao svjedoka te je, na prijedlog punomoćnika podnositeljice, riješio pribaviti dijagram rada semafora na mjestu štetnog događaja na dan 13. lipnja 1997. godine. Dopisom od 6. svibnja 2005. godine sud je navedeno zatražio od »Z. c.« d.o.o. Z.
Na ročištu 14. veljače 2006. godine sud je saslušao podnositeljicu te riješio ponovno od »Z. c.« d.o.o. Z. zatražiti dijagram rada semafora na dan 13. lipnja 1997. godine. Sud je navedeno zatražio istog dana dopisom.
»Z. c.« d.o.o. Z. su 24. veljače 2006. godine udovoljile traženju suda.
Sud je rješenjem od 3. ožujka 2006. godine pozvao podnositeljicu da uplati predujam za pristup vještaka prometne struke na ročište.
Podneskom od 16. ožujka 2006. godine punomoćnik podnositeljice je dostavio potvrdu o uplati predujma za pristup vještaka.
Ročište zakazano za 2. studenoga 2006. godine je odgođeno zbog spriječenosti vještaka, a sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud napominje da je o dijelu tužbenog zahtjeva podnositeljice pravomoćno odlučeno prije podnošenja ustavne tužbe presudom od 19. siječnja 2000. godine, te je stoga u ovom slučaju uzeta u razmatranje duljina trajanja postupka samo u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem je postupak još uvijek u tijeku.
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 29. rujna 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 9. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao pet ročišta, očevid na licu mjesta te proveo liječničko, prometno i kombinirano liječničko--prometno vještačenje, a presudu je donio nakon više od dvije godine i dva mjeseca.
Zatim se postupak povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko jedne godine i devet mjeseci donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je održao tri ročišta te bio potpuno neaktivan od 13. siječnja 2003. do 3. svibnja 2005. godine (dvije godine, tri mjeseca i dvadeset dana), a nakon podnošenja ustavne tužbe od 24. veljače 2006. godine pa nadalje jer od tada nije održano nijedno ročište. Dakle, prvostupanjski sud do sada nije donio novu meritornu odluku iako se postupak pred njim vodi oko pet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije bitno doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i četiri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, značaj predmeta za podnositeljicu, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4442/2005
Zagreb, 1. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.