USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1429

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. B. i malodobni A., I., J. i P. B., zastupani po zakonskoj zastupnici majci M. B., svi iz Z., koje zastupa odvjetnica S. T.-F. iz Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5434/05 (ranije: P-3273/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– M. B. iz Z., u iznosu od 1.500,00 kuna,
– A. B. iz Z., u iznosu od 1.500,00 kuna,
– I. B. iz Z., u iznosu od 1.500,00 kuna,
– J. B. iz Z., u iznosu od 1.500,00 kuna i
– P. B. iz Z., u iznosu od 1.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 27. srpnja 2005. podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-5434/05 (ranije: P-3273/95) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-5434/05, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Suprug i otac podnositelja ustavne tužbe S. B. 19. travnja 1995. godine je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika Lj. M. radi naknade štete, koju je imenovani pretrpio 27. listopada 1994. godine u ugostiteljskom objektu, kada je tuženik pucao u njega. Ukupno je tužbom potraživao na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 81.000,00 kuna.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu su održana tri ročišta (23. studenog 1995., 3. prosinca 1996. i 10. travnja 1997.) te je određeno medicinsko vještačenje.
Nakon 5. studenog 1997. godine u spis je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka 12. svibnja 1998.
Na ročištu 18. veljače 1999. tužitelju je podijeljen rok radi provjere je li protiv tuženika vođen i okončan kazneni postupak. 8. travnja 1999. godine tužitelj je sud izvijestio da protiv tuženika nije vođen kazneni postupak i predložio je saslušati svjedoke i stranke.
2. rujna 1999. tužitelj je dostavio rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KT-9791/94 iz kojega je razvidno da je krivična prijava protiv tuženika odbačena zbog nastupanja zastare.
8. studenog 1999. godine održano je ročište te je zakazano novo radi saslušanja parničnih stranaka i svjedoka. Međutim zakazano ročište za 5. svibnja 2000. nije održano zbog bolesti raspravnog suca. 2. listopada 2000. ročište nije održano zbog neuredne dostave poziva za tuženika.
17. rujna 2001. godine na ročištu je saslušan tužitelj te je zakazano novo ročište radi saslušavanja svjedoka za 14. ožujka 2002. To ročište nije održano zbog bolesti raspravnog suca.
15. svibnja 2002. je na ročištu saslušan svjedok I. B. Ročište zakazano za 5. studenog 2002. godine nije održano zbog neuredne dostave poziva tuženiku.
Na ročištu 11. veljače 2003. određeno je provođenje dopunskog dokaza saslušanja tužitelja, koji je ponovno saslušan na raspravi 19. svibnja 2003. godine, te je glavna rasprava bila zaključena. Kako nisu bile utvrđene sve relevantne činjenice, sud je 19. svibnja 2003. ponovno otvorio glavnu raspravu i zakazao ročište za 23. listopada 2003., kada su saslušana dva svjedoka.
5. prosinca 2003. svjedok S. V. nije saslušan jer tuženik nije dostavio njegovu adresu. Na ročištu 5. prosinca 2003. tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis KT-6791/94. Dana 9. travnja 2004. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je dostavilo traženi spis.
Na ročištu 14. veljače 2005. punomoćnik tužitelja je izvijestio sud o činjenici da je tužitelj umro. 26. srpnja 2005. podnositelji, kao nasljednici tužitelja, su predložili nastavak postupka te je 2. rujna 2005. doneseno rješenje kojim se postupak nastavlja u odnosu na dio tužbenoga zahtjeva za naknadu imovinske štete, dok je postupak obustavljen u dijelu koji se odnos i na neimovinsku štetu, koji zahtjev ne prelazi na nasljednike.
Nakon toga bila je zakazana rasprava za 20. lipnja 2006. koja nije održana zbog bolesti raspravnog suca, a na ročištu 8. siječnja 2007. je glavna rasprava zaključena.
Na ročištu 19. siječnja 2007. trebala je uslijediti objava presude, no to ročište nije održano zbog bolesti raspravnog suca. Sada je u tijeku rad na izradi pisanog otpravka presude.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prednik podnositelja je podnio 19. travnja 1995. tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Lj. M. radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 27. srpnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, tri (3) mjeseca i osam (8) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.) do 28. srpnja 2005. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom koji je ukupno održao jedanaest ročišta. U razdoblju nakon 5. studenog 1997. godine, šest ročišta nije održano zbog bolesti raspravnog suca ili zbog neuredne dostave poziva za tuženika.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao ni njihov prednik sada pok. S. B., tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda nisu pridonijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenom sudskom postupku jer je trebalo utvrditi kako je došlo do nastanka štete u konkretnom slučaju te je trebalo ispitati veći broj svjedoka. Međutim, sama ta činjenica ne opravdava trajanje ovoga postupka od preko sedam godina u relevantnom razdoblju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te dijelom neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Visina naknade podnositeljima je utvrđena za razdoblje nakon što su stupili u ovu parnicu.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3323/2005
Zagreb, 22. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.