VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1487

Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama (»Narodne novine«, broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. travnja 2007. godine donijela

ODLUKU

O OBJAVLJIVANJU PRAVILA O POTPORAMA MALE VRIJEDNOSTI

I.

Pravila o potporama male vrijednosti sadržana su u Uredbi Komisije Europskih zajednica (nadalje: EZ-a), broj 1998/2006, od 15. prosinca 2006. godine, o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o Europskoj zajednici na potpore male vrijednosti (Službeni list Europske unije, serija L, broj 379, 28. prosinca 2006., str. 5 -10).

II.

Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točke I. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

»KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,
uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj zajednici,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ-a) broj 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene vrste horizontalne državne potpore, a posebno njegov članak 2,
nakon objavljivanja nacrta ove Uredbe),
nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za državnu potporu,
budući da:

(1) Uredbom (EZ-a) broj 994/98 ovlašćuje se Komisija da uredbom utvrdi prag ispod kojega se smatra da mjere potpore ne zadovoljavaju sve kriterije članka 87. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu postupku prijavljivanja predviđenom člankom 88. stavkom 3. Ugovora.

(2) Komisija primijenjuje članke 87. i 88. Ugovora te je posebice u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora. Komisija je također izložila svoju politiku u pogledu gornje granice potpore male vrijednosti ispod koje se može smatrati da se ne primjenjuje članak 87. stavak 1, prvotno u svojoj obavijesti o pravilu male vrijednosti za državnu potporu te nakon toga u Uredbi Komisije (EZ-a) broj 69/2001 od 12. siječnja 2001. godine o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potporu male vrijednosti. U svjetlu iskustva stečenog u primjeni te Uredbe te kako bi se uzeo u obzir razvoj inflacije i bruto domaćega proizvoda u EZ do i uključujući 2006. godinu kao i moguć razvoj događaja tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe, čini se primjerenim preinačiti neke od uvjeta utvrđenih u Uredbi (EZ-a) broj 69/2001 te zamijeniti tu Uredbu.

(3) S obzirom na posebna pravila koja vrijede u sektorima primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, ribarstva i akvakulture te na rizik da bi u tim sektorima manji iznosi potpore od onih utvrđenih u ovoj Uredbi mogli ispunjavati kriterije članka 87. stavka 1. Ugovora, ova se Uredba ne primjenjuje na te sektore. S obzirom na razvoj sektora prometa, a poglavito na restrukturiranje brojnih prometnih djelatnosti nakon njihove liberalizacije, više nije primjereno isključivati sektor prometa iz područja primjene Uredbe o potpori male vrijednosti. Stoga je potrebno proširiti područje primjene ove Uredbe na cijeli sektor prometa.

Međutim, potrebno je prilagoditi opću gornju granicu potpore male vrijednosti kako bi se uzela u obzir mala prosječna veličina poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog teretnog i putničkog prometa. Iz istih razloga, kao i s obzirom na prevelik kapacitet toga sektora te na ciljeve prometne politike u pogledu zagušenja cesta i teretnog prometa, potrebno je isključiti potporu za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta poduzetnicima koji se bave cestovnim prijevozom tereta za najamninu i naknadu.

To ne dovodi u pitanje povoljan pristup Komisije EZ u odnosu na državnu potporu za čišća i ekološki prihvatljiva vozila u drugim instrumentima EZ mimo ove Uredbe. S obzirom na Uredbu Vijeća (EZ-a) broj 1407/2002 od 23. srpnja 2002. o državnoj potpori industriji ugljena, ova se Uredba ne primjenjuje na sektor ugljena.

(4) Razmatrajući sličnosti između prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda, s jedne strane, te nepoljoprivrednih proizvoda, s druge strane, ova se Uredba primjenjuje na preradu i plasiranje na tržište poljoprivrednih proizvoda pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. U tom smislu, preradom i plasiranjem na tržište ne smatraju se niti radnje na farmama potrebne za pripremu proizvoda za prvu prodaju, kao što su žetva, rezanje i vršidba žitarica, pakiranje jaja itd, niti prva prodaja preprodavačima ili prerađivačima. Od stupanja na snagu ove Uredbe, potpora dodijeljena u korist poduzetnika koji se bave preradom ili stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda nije više podložna Uredbi Komisije (EZ-a) broj 1860/2004 od 6. listopada 2004. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potporu male vrijednosti u sektoru poljoprivrede i ribarstva. Stoga je potrebno u skladu s tim izmijeniti i dopuniti Uredbu (EZ-a) broj 1860/2004.

(5) Sud EZ-a utvrdio je da su, nakon što je EZ donijela propise o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice obvezne suzdržavati se od poduzimanja svih mjera koje bi mogle dovoditi u pitanje ili stvarati iznimke od istih. Iz toga se razloga ova Uredba ne primjenjuje na potporu čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Ona se ne primjenjuje niti na potporu male vrijednosti koja je povezana s obvezom dijeljenja potpore s primarnim proizvođačima.

(6) Ova se Uredba ne primjenjuje na izvoznu potporu male vrijednosti niti na potporu male vrijednosti kojom se prednost daje domaćim proizvodima pred uvoznim proizvodima. Ona se poglavito ne primjenjuje na potporu kojom se financira uspostavljanje i funkcioniranje distribucijske mreže u drugim zemljama. Potpora za troškove sudjelovanja na sajmovima, ili troškove studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novoga proizvoda ili postojećeg proizvoda na novo tržište obično ne predstavlja izvoznu potporu.

(7) Ova se Uredba ne primjenjuje na poduzetnike u teškoćama, u smislu smjernica Zajednice o državnoj potpori za spašavanje i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama s obzirom na teškoće vezane uz utvrđivanje bruto novčane protuvrijednosti potpore dodijeljene toj vrsti poduzetnika.

(8) U svjetlu iskustva Komisije EZ-a, može se utvrditi da potpora koja ne premašuje gornju granicu od 200 000 EUR, tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja, ne utječe na trgovinu između država članica i/ili ne narušava ili ne prijeti narušavanjem tržišnoga natjecanja te stoga nije obuhvaćena člankom 87. stavkom 1. Ugovora. U pogledu poduzetnika koja djeluju u sektoru cestovnog prometa, ta se gornja granica utvrđuje u visini od 100 000 EUR.

(9) Godine koje je u tu svrhu potrebno uzeti u obzir su fiskalne godine koje poduzetnik u dotičnoj državi članici koristi za fiskalne potrebe. Relevantno trogodišnje razdoblje potrebno je ocjenjivati dinamički tako da je pri svakoj novoj dodjeli potpore male vrijednosti potrebno utvrditi ukupan iznos potpore male vrijednosti dodijeljene u dotičnoj fiskalnoj godini, kao i tijekom prethodne dvije fiskalne godine. U tu je svrhu potrebno uzeti u obzir potporu koju je dodijelila država članica čak i kada je ona u cijelosti ili djelomično financirana iz sredstava koja su podrijetlom iz EZ. Ne postoji mogućnost podjele mjera potpore koje prelaze gornju granicu potpore male vrijednosti u niz manjih dijelova kako bi ti dijelovi bili obuhvaćeni ovom Uredbom.

(10) U skladu s načelima kojima se uređuje potpora koja je obuhvaćena člankom 87. stavkom 1. Ugovora, potporu male vrijednosti treba smatrati dodijeljenom u trenutku kada je u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom poduzetniku dano zakonsko pravo na potporu.

(11) Kako bi se izbjeglo zaobilaženje najviših iznosa potpore koja se pruža putem različitih instrumenata EZ-a, potporu male vrijednosti ne bi trebalo pribrajati državnoj potpori, u pogledu istih opravdanih troškova ukoliko bi takvo pribrajanje rezultiralo iznosom potpore koji premašuje iznos koji je u konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrđen uredbom o skupnom izuzeću ili odlukom koju je usvojila EZ-a.

(12) U cilju transparentnosti, jednakog tretmana i pravilne primjene gornje granice potpore male vrijednosti, sve bi države članice trebale primjenjivati isti način izračunavanja. Radi pojednostavljenja navedenog izračuna te u skladu s trenutnom praksom u primjeni pravila male vrijednosti, iznose potpore koji nisu u obliku novčane potpore potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu protuvrijednost.

Pri izračunu novčane protuvrijednosti transparentnih oblika potpore koji nemaju oblik novčane potpore ili potpore plative u nekoliko obroka, potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje prevladavaju u vrijeme dodjele takve potpore. U cilju ujednačene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnoj potpori, tržišnim stopama, u smislu ove Uredbe, potrebno je smatrati referentne stope koje Komisija EZ-a periodički utvrđuje na temelju objektivnih kriterija i objavljuje u Službenom listu Europske unije ili na internetu. Međutim, ponekad je, s obzirom na osigurana jamstva ili na rizik koji se povezuje uz korisnika, potrebno dodati dodatne bazne poene povrh najniže stope.

(13) U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog nadzora, ova se Uredba primjenjuje samo na transparentnu potporu male vrijednosti. Transparentna potpora je potpora za koju je moguće točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost ex ante, bez potrebe za ocjenjivanjem rizika. Takav se točan izračun, na primjer, može postići u pogledu novčanih potpora, subvencioniranih kamatnih stopa i gornjih granica oslobođenja od poreza. Potpora sadržana u dokapitalizacijama ne bi se trebala smatrati transparentnom potporom male vrijednosti, osim ako je ukupan iznos javne dokapitalizacije niži od najviše granice potpore male vrijednosti. Potpora sadržana u mjerama rizičnoga kapitala kako je navedeno u smjernicama EZ o državnoj potpori za promicanje ulaganja rizičnoga kapitala u male i srednje poduzetnike ne bi se trebala smatrati transparentnom potporom male vrijednosti, osim ako se dotičnim programom rizičnoga kapitala osigurava kapital samo do gornje granice potpore male vrijednosti za svakog ciljnog poduzetnika. Potporu sadržanu u zajmovima treba smatrati transparentnom potporom male vrijednosti, ako je bruto novčana protuvrijednost izračunata na temelju tržišnih kamatnih stopa koje su prevladavale u trenutku dodjele potpore.

(14) Ovom se Uredbom ne isključuje mogućnost da se, na temelju drugih razloga od onih utvrđenih u ovoj Uredbi, mjera koju je država članica usvojila ne smatra državnom potporom u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora, na primjer, u slučaju dokapitalizacija, ukoliko su takve mjere donesene u skladu s načelom tržišnog ulagatelja.

(15) Potrebno je osigurati pravnu sigurnost za programe jamstava koji ne mogu utjecati na trgovinu niti narušavati tržišno natjecanje te za koje je na raspolaganju dovoljno podataka kako bi se pouzdano procijenili svi mogući učinci. Stoga bi opću gornju granicu male vrijednosti, u iznosu od 200 000 EUR, ovom Uredbom trebalo pretvoriti u gornju granicu svojstvenu za pojedino jamstvo temeljenu na zajamčenom iznosu pojedinog zajma na kojem se takvo jamstvo temelji. Tu posebnu gornju granicu primjereno je izračunati, koristeći se metodologijom za procjenu iznosa državne potpore uključene u programe jamstava kojima se pokrivaju zajmovi u korist održivih poduzetnika. Metodologija i podaci koji se koriste za izračun gornje granice, svojstvene za pojedino jamstvo, trebaju izuzimati poduzetnike u teškoćama, kako je navedeno u smjernicama EZ-a o državnoj potpori za spašavanje i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama. Ta se posebna gornja granica stoga ne primjenjuje na ad hoc pojedinačne potpore koje se dodjeljuju izvan opsega programa jamstva, na potporu koja se dodjeljuje poduzetnicima u teškoćama, ili na jamstva za temeljne transakcije koje ne predstavljaju zajam, poput jamstava za transakcije s dionicama. Tu je posebnu gornju granicu potrebno odrediti na temelju činjenice da se, uzimajući u obzir gornju granicu stope (neto automatsku stopu) od 13%, što predstavlja najgori mogući scenarij u pogledu programa jamstava u EZ-u, može smatrati da jamstvo u iznosu od 1.500.000 EUR ima bruto novčanu protuvrijednost jednaku općoj gornjoj granici potpore male vrijednosti. Taj je iznos potrebno smanjiti na 750.000 EUR za poduzetnike koja djeluju u sektoru cestovnog prometa. Tim je posebnim gornjim granicama potrebno obuhvatiti samo jamstva koja pokrivaju do 80% temeljnoga zajma. Države članice također mogu koristiti metodologiju koju je prihvatila Komisija EZ-a, nakon slanja obavijesti o takvoj metodologiji, na temelju Uredbe Komisije EZ-a u području državne potpore, kao što je Uredba Komisije EZ-a broj 1628/2006 od 24. listopada 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na nacionalnu potporu za regionalna ulaganja, radi procjene bruto novčane protuvrijednosti sadržane u jamstvu, ukoliko se odobrena metodologija izričito tiče tipa jamstva i tipa temeljnih transakcija u pitanju u kontekstu primjene ove Uredbe.

(16) Po primitku obavijesti države članice, Komisija EZ-a može ispitati dovodi li mjera potpore koja ne predstavlja novčanu potporu, zajam, jamstvo, dokapitalizaciju ili mjeru rizičnoga kapitala do bruto novčane protuvrijednosti koja ne premašuje gornju granicu potpore male vrijednosti te bi stoga mogla biti obuhvaćena odredbama ove Uredbe.

(17) Dužnost je Komisije EZ-a osigurati poštivanje pravila o državnoj potpori te posebice osigurati da potpora dodijeljena sukladno pravilima male vrijednosti bude u skladu s njihovim uvjetima. U skladu s načelom suradnje utvrđenom u članku 10. Ugovora, države članice trebale bi olakšati izvršavanje toga zadatka uspostavljanjem mehanizama potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos potpore male vrijednosti dodijeljene istom poduzetniku sukladno pravilu male vrijednosti ne premašuje gornju granicu od 200.000 EUR tijekom razdoblja od tri fiskalne godine. U tu svrhu, države članice trebale bi pri dodjeli potpore male vrijednosti obavijestiti dotičnog poduzetnika o iznosu potpore te o njezinoj naravi male vrijednosti, pozivajući se na ovu Uredbu.

Nadalje, prije dodjeljivanja takve potpore dotična bi država članica od poduzetnika trebala dobiti izjavu o drugim potporama male vrijednosti koje je poduzetnik primio tijekom dotične fiskalne godine te tijekom prethodne dvije fiskalne godine i pažljivo provjeriti da se novom potporom male vrijednosti ne premašuje gornja granica potpore male vrijednosti. Ili, pak, treba postojati mogućnost da se poštivanje gornje granice osigura putem središnjega registra, ili, u slučaju programa jamstava koje je uspostavio Europski investicijski fond, potonji može za sebe utvrditi popis korisnika te zahtijevati od država članica da korisnike obavještavaju o primitku potpore male vrijednosti.

(18) Uredba (EZ-a) broj 69/2001 istječe 31. prosinca 2006. Stoga se ova Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2007. S obzirom na činjenicu da se Uredba (EZ-a) broj 69/2001 nije primjenjivala na sektor prometa, koji dosad nije bio podložan pravilu male vrijednosti; s obzirom i na vrlo ograničen iznos male vrijednosti koji se primjenjuje u sektoru prerade i plasiranja na tržište poljoprivrednih proizvoda, te pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti, ova se Uredba primjenjuje na potporu dodijeljenu prije njenog stupanja na snagu na poduzetnike koja djeluju u sektoru prometa, te u sektoru prerade i plasiranja na tržište poljoprivrednih proizvoda. Štoviše, ova Uredba ne utječe na bilo koje pojedinačne potpore dodijeljene u skladu s Uredbom (EZ-a) broj 69/2001 tijekom razdoblja primjene te Ured­be.

(19) Uzimajući u obzir iskustvo Komisije EZ-a, te osobito učestalost s kojom je općenito potrebno preispitati politiku državnih potpora, primjereno je ograničiti razdoblje primjene ove Uredbe. Istekne li ova Uredba bez produljenja, države članice u razdoblju od šest mjeseci usklađuju potpore male vrijednosti obuhvaćene ovom Uredbom,

DONIJELA JE OVU UREDBU

Članak 1.

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na potporu dodijeljenu poduzetnicima u svim sektorima, uz iznimku:
(a) potpora dodijeljenih poduzetnicima koji djeluju u sektorima ribarstva i akvakulture, kako je obuhvaćeno Uredbom Vijeća (EZ-a) broj 104/2000,
(b) potpora dodijeljenih poduzetnicima koja djeluju u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda kako je navedeno u Prilogu I. Ugovora,
(c) potpora dodijeljenih poduzetnicima koji djeluju u preradi i stavljanju na tržište poljoprivrednih proizvoda kako je navedeno u Prilogu I. Ugovora, u sljedećim slučajevima:
(I) ukoliko je iznos potpore utvrđen na temelju cijene ili količine takvih proizvoda kupljenih od primarnih proizvođača ili stavljenih na tržište od strane dotičnih poduzetnika,
(II) ukoliko je potpora uvjetovana njenim djelomičnim ili potpunim prenošenjem na primarne proizvođače,
(d) potpora za djelatnosti usmjerene k izvozu prema trećim zemljama ili državama članicama, odnosno potpora koje su u izravnoj vezi s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima vezanim uz djelatnost izvoza,
(e) potpora uvjetovanih korištenjem domaće, a ne uvezene robe,
(f) potpora dodijeljenih poduzetnicima koji djeluju u sektoru ugljena, kako je definirano u Uredbi (EZ-a) broj 1407/2002,
(g) potpora za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta koja se dodjeljuje poduzetnicima koji obavljaju cestovni prijevoz tereta za najamninu ili naknadu,
(h) potpora dodijeljenih poduzetnicima u teškoćama.
2. U smislu ove Uredbe:
(a) »poljoprivredni proizvodi« odnosi se na proizvode navedene u Prilogu I. Ugovora o EZ-u, uz iznimku ribarskih proizvoda,
(b) »prerada poljoprivrednih proizvoda« odnosi se na sve postupke na poljoprivrednom proizvodu koji za ishod imaju proizvod koji je također poljoprivredni proizvod, osim na aktivnosti na farmama potrebne za pripremu životinjskog ili biljnog proizvoda za prvu prodaju,
(c) »stavljanje poljoprivrednih proizvoda na tržište« odnosi se na držanje ili izlaganje, s ciljem prodaje, ponudu na prodaju, isporuku ili bilo koji drugi način stavljanja na tržište, osim prve prodaje od strane primarnog proizvođača preprodavačima ili prerađivačima te svih aktivnosti kojima se proizvod priprema za takvu prvu prodaju; prodaja od strane primarnog proizvođača konačnim potrošačima smatra se stavljanjem na tržište ukoliko se odvija u posebnim prostorima namijenjenima za tu svrhu.

Članak 2.

Potpora male vrijednosti

1. Ukoliko mjere potpore ispunjavaju uvjete utvrđene u stavcima 2. do 5. ovoga članka, smatra se da ne ispunjavaju sve kriterije članka 87. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzimaju od zahtjeva za prijavljivanjem iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

2. Ukupna potpora male vrijednosti koja se dodjeljuje bilo kojem pojedinom poduzetniku ne smije premašivati 200.000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine. Ukupna potpora male vrijednosti koja se dodjeljuje bilo kojem pojedinom poduzetniku u sektoru cestovnoga prometa ne smije premašivati 100.000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine. Te se gornje granice primjenjuju, bez obzira na oblik potpore male vrijednosti ili na cilj koji se namjerava postići te neovisno o tome financira li se potpora dodijeljena od strane države članice u cijelosti ili djelomično iz sredstava koja su porijeklom iz Zajednice. To se razdoblje utvrđuje pozivajući se na fiskalne godine koje koristi poduzetnik u dotičnoj državi članici.
Ukoliko ukupna potpora koja se pruža u sklopu mjere potpore premašuje tu gornju granicu, takav iznos potpore ne može uživati pogodnosti ove Uredbe, čak niti u dijelu koji tu gornju granicu ne premašuje. U takvom se slučaju za tu mjeru potpore ne mogu tražiti pogodnosti ove Uredbe niti u trenutku dodjeljivanja potpore niti u bilo kojem kasnijem trenutku.

3. Gornja granica utvrđena u stavku 2. izražava se kao novčana potpora. Svi iznosi koji se koriste izražavaju se kao bruto iznosi, odnosno, prije odbitka poreza i drugih pristojbi. Ukoliko se potpora dodjeljuje u obliku koji nije novčana potpora, iznos takve potpore je njena bruto novčana protuvrijednost.
Potpora plativa u nekoliko obroka diskontira se na njenu vrijednost u trenutku njenog dodjeljivanja. Kamatna stopa koju je potrebno primijeniti pri diskontiranju te za izračun bruto novčane protuvrijednosti potpore je referentna kamatna stopa primjenjiva u trenutku dodjeljivanja potpore.

4. Ova se Uredba primjenjuje samo na potporu za koju je moguće točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost ex ante bez potrebe za procjenom rizika (»transparentna potpora«). Poglavito:
(a) Potpora sadržana u zajmovima smatra se transparentnom potporom male vrijednosti ako je bruto novčana protuvrijednost izračunata na temelju tržišnih kamatnih stopa koje prevladavaju u vrijeme dodjeljivanja potpore.
(b) Potpora sadržana u dokapitalizacijama ne smatra se transparentnom potporom male vrijednosti, osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu potpore male vrijednosti.
(c) Potpora sadržana u mjerama rizičnoga kapitala ne smatra se transparentnom potporom male vrijednosti, osim ako se dotičnim programom rizičnoga kapitala osigurava kapital samo do gornje granice potpore male vrijednosti za svakog ciljnog poduzetnika.
(d) Pojedinačna potpora koja se pruža u okviru programa jamstva poduzetnicima koji nisu poduzetnici u teškoćama smatra se transparentnom potporom male vrijednosti, ako zajamčeni dio temeljnoga zajma koji se pruža u okviru takvog programa ne premašuje 1.500.000 EUR po poduzetniku. Pojedinačna potpora koja se dodjeljuje u okviru programa jamstva u korist poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog prometa, a koji nisu poduzetnici u teškoćama, smatra se potporom male vrijednosti, kada zajamčeni dio temeljnoga zajma koji se dodjeljuje u okviru takvog programa ne premašuje 750.000 EUR po poduzetniku. Ukoliko zajamčeni dio temeljnoga zajma predstavlja samo određeni udio u ovoj gornjoj granici, smatra se da bruto novčana protuvrijednost toga jamstva odgovara jednakom udjelu primjenjive gornje granice utvrđene u članku 2. stavku 2. To jamstvo ne smije premašivati 80 % temeljnoga zajma. Programi jamstava također se smatraju transparentnima ukoliko je prije uvođenja programa metodologija za izračun bruto novčane protuvrijednosti jamstava bila prihvaćena nakon prijavljivanja te metodologije Komisiji sukladno nekoj drugoj Uredbi koju je Komisija EZ-a donijela u području državne potpore te se odobrena metodologija izričito tiče tipa jamstava te tipa temeljnih transakcija u pitanju u kontekstu primjene ove Uredbe

5. Potpora male vrijednosti ne pribraja se državnoj potpori, u pogledu istih opravdanih troškova, ukoliko bi takvo pribrajanje za ishod imalo iznos potpore koji premašuje iznos utvrđen u konkretnim okolnostima svakog slučaja putem uredbe o skupnom izuzeću ili odluke koju je usvojila Komisija EZ-a.

Članak 3.

Nadzor

1. Ukoliko država članica poduzetniku namjerava dodijeliti potporu male vrijednosti, pisanim putem obavještava tog poduzetnika o mogućem iznosu potpore (izraženom kao bruto novčana protuvrijednost potpore) kao i o njenoj naravi male vrijednosti, pozivajući se izričito na ovu Uredbu, te navodeći njen naziv i uputu na objavu u Službenom listu Europske unije. Ukoliko se potpora male vrijednosti dodjeljuje različitim poduzetnicima na temelju programa i ukoliko se sukladno tom programu tim poduzetnicima dodjeljuju različiti iznosi pojedinačne potpore, dotična država članica može odlučiti tu obvezu ispuniti obavještavajući poduzetnike o fiksnom iznosu koji odgovara najvišem iznosu potpore koji se dodjeljuje sukladno tom programu. U takvom se slučaju fiksni iznos koristi, kako bi se utvrdilo poštuje li se gornja granica utvrđena u članku 2. stavku 2. Prije dodjeljivanja te potpore, država članica također dobiva izjavu od dotičnoga poduzetnika, u pisanom ili elektroničkom obliku, o svim drugim potporama male vrijednosti koje je primio tijekom prethodne dvije fiskalne godine te tijekom tekuće fiskalne godine.
Država članica dodjeljuje novu potporu male vrijednosti samo nakon što je utvrdila da to neće povisiti ukupan iznos potpore male vrijednosti koju je taj poduzetnik primio tijekom razdoblja koje pokriva dotičnu fiskalnu godinu, kao i prethodne dvije fiskalne godine u toj državi članici, do razine koja premašuje gornju granicu utvrđenu u članku 2. stavku 2.

2. Ukoliko je država članica uspostavila središnji registar potpora male vrijednosti u kojemu su sadržane potpune informacije o svim potporama male vrijednosti dodijeljenima od strane bilo kojih tijela unutar te države članice, od trenutka kada registar pokrije trogodišnje razdoblje više se ne primjenjuje prvi podstavak stavka 1.
Ukoliko država članica pruža potporu na temelju programa jamstva, dajući jamstvo koje se financira iz proračuna Europske unije putem naloga Europskog investicijskog fonda , može se prestati primjenjivati prvi podstavak stavka 1. ovoga članka.
U takvim slučajevima primjenjuje se sljedeći sustav nadzora:
(a) Europski investicijski fond utvrđuje, na godišnjoj osnovi, na temelju podataka koje financijski posrednici moraju dostaviti Europskom investicijskom fondu, popis korisnika potpora te bruto novčanu protuvrijednost potpore koju je svaki od njih primio. Europski investicijski fond šalje te podatke dotičnim državama članicama i Komisiji; i
(b) dotična država članica pruža te podatke konačnim korisnicima u roku od 3 mjeseca od primitka takvih podataka od Europskog investicijskog fonda; i
(c) dotična država članica od svakog korisnika dobiva izjavu da ukupna potpora male vrijednosti koju je primio ne premašuje gornju granicu utvrđenu u članku 2. stavku 2. U slučaju premašivanja gornje granice kod jednog ili više korisnika, dotična država članica mora se pobrinuti da se mjera potpore koja dovodi do premašivanja gornje granice potpore ili prijavi Komisiji EZ-a ili da korisnik istu vrati.

3. Države članice bilježe i prikupljaju sve podatke u svezi s primjenom ove Uredbe. Takvi zapisi sadrže sve podatke potrebne kako bi se pokazalo da su zadovoljeni uvjeti ove Uredbe. Zapisi o pojedinim potporama male vrijednosti čuvaju se 10 godina od datuma kada su iste dodijeljene. Zapisi u svezi s programom potpore male vrijednosti čuvaju se 10 godina od trenutka kada je u skladu s tim programom dodijeljena posljednja pojedina potpora. Na pisani zahtjev dotična država članica dostavlja Komisiji EZ-a, u roku od 20 radnih dana, ili u kakvom duljem roku koji se može utvrditi u zahtjevu, sve podatke koje Komisija EZ-a smatra potrebnima kako bi procijenila jesu li zadovoljeni uvjeti ove Uredbe, a poglavito o ukupnom iznosu potpore male vrijednosti koju je bilo koji poduzetnik primio.

Članak 4.

Izmjene i dopune

Članak 2. Uredbe (EZ-a) broj 1860/2004 mijenja se i glasi:
(a) u točki 1., brišu se riječi »prerada i stavljanje na tržište«
(b) briše se točka 3.

Članak 5.

Prijelazne mjere

1. Ova se Uredba primjenjuje na potporu koja je dodijeljena prije njenog stupanja na snagu poduzetnicima koji djeluju u sektoru prometa te poduzetnicima koji djeluju u preradi i stavljanju na tržište poljoprivrednih proizvoda ukoliko ta potpora ispunjava sve uvjete utvrđene u člancima 1. i 2. Sve potpore koje ne ispunjavaju te uvjete Komisija procjenjuje u skladu s mjerodavnim okvirima, smjernicama, priopćenjima i obavijestima.

2. Smatra se da sve potpore male vrijednosti koje su dodijeljene između 2. veljače 2001. i 30. lipnja 2007. koje ispunjavaju uvjete Uredbe (EZ-a) broj 69/2001, ne ispunjavaju sve kriterije članka 87. stavka 1. Ugovora, te se stoga izuzimaju od zahtjeva za prijavljivanjem iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

3. Po isteku razdoblja valjanosti ove Uredbe, sve potpore male vrijednosti koje ispunjavaju uvjete ove Uredbe moći će se i dalje valjano provoditi kroz razdoblje od šest mjeseci.

Članak 6.

Stupanje na snagu i razdoblje valjanosti

1. Ova Uredba stupa na snagu na dan nakon njene objave u Službenome listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013.
2. Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.
(1) SL L 142, 14. svibnja 1998., str. 1.
(2) SL C 137, 10. lipnja 2006., str. 4.
(3) SL C 68, 6. ožujka 1996., str. 9.
(4) SL L 10, 13. siječnja 2001., str. 30.
(5) SL L 205, 2. kolovoza 2002., str. 1.
(6) SL L 325, 28. listopada 2004., str. 4.
(7) SL C 244, 1. listopada 2004., str. 2.
(8) SL C 194, 18. kolovoza 2006., str. 2.
(9) SL L 302, 1. studenoga 2006., str. 29.
(10) SL L 83, 4. travnja 2000., str. 35.

III.

Dopuštenost potpora male vrijednosti ocjenjuje se sukladno članku 9. Uredbe o državnim potporama (»Narodne novine«, broj 50/2006) temeljem materijalnih pravila iz točke I. ove Odluke sadržanih u tekstu akta iz točke II. ove Odluke.

IV.

Davatelj potpore male vrijednosti dužan je:
– izvijestiti korisnika potpore da mu je dodijeljena potpora male vrijednosti,
– izvijestiti Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja o svakoj dodijeljenoj potpori male vrijednosti, u roku 15 dana od dana dodjele,
– voditi evidenciju o dodijeljenim potporama male vrijednosti po pojedinim korisnicima potpore, i
– čuvati podatke o dodijeljenim potporama male vrijednosti deset godina od dana dodjele.

V.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 421-01/07-01/02
Urbroj: 5030120-07-1
Zagreb, 26. travnja 2007.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.