USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1506

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. P. iz L., na sjednici održanoj 4. travnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

Utvrđuje se da je podnositelju ustavne tužbe, M. P. iz L., povrijeđeno ustavno pravo, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), nedonošenjem sudske odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem: P-1657/94, pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem: Gž-519/04 i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-155/05.

i

RJEŠENJE

Odbacuje se ustavna tužba zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem: P-1242/93 i pred Županijskim sudom u Požegi pod brojem: Gž-373/94.
Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 25. siječnja 2005. podnio ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročiš­ćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) radi duljine parničnog postupka.
Iz navoda ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ukazuje na nerazumnu duljinu trajanja dva parnična postupka, koje je pokrenuo pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojevima: P-1242/93 i P-1657/94, iz iste pravne i činjenične osnove, a protiv različitih tuženika, koje postupke podnositelj smatra jedinstvenim postupkom.
1.1. Tužbom pod brojem: P-1242/93 od 3. kolovoza 1993. protiv tuženika Općine Slavonski Brod podnositelj je pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, koju je pretrpio miniranjem kuće u B. 26. ožujka 1992. od nepoznatog počinitelja. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. studenoga 1993. podnositelj je odbijen s tužbenim zahtjevom (zbog promašene pasivne legitimacije), što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Požegi broj: Gž-373/94 od 25. travnja 1994.
1.2. Tužbom pod brojem: P-1657/94 od 27. kolovoza 1994. protiv tužene Republike Hrvatske podnositelj je pokrenuo novi parnični postupak radi naknade štete iz iste činjenične osnove, koji je pravomoćno okončan 28. listopada 2004., a u tijeku kojeg je podnositelj (1. veljače 2002.) pokrenuo i postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Iz odluke Europskog suda od 2. rujna 2004. (broj: 14601/02) P. protiv Republike Hrvatske, kojom je podnositelju dosuđena naknada od 6.000,00 eura, razvidno je da je taj sud razmatrao postupanje sudova i trajanje oba navedena parnična postupka kao jedinstvenu cjelinu.
Obrazloženje odluke

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom na temelju članka 63. Ustavnog zakona, u svezi s dugotrajnošću parničnog postupka navedenog u točki 1.2. ovog obrazloženja (P-1657/94), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:
Tužbom pod brojem: P-1657/94 od 27. kolovoza 1994. protiv tužene Republike Hrvatske podnositelj je pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu radi naknade štete počinjene miniranjem kuće.
Podneskom od 19. travnja 1999. podnositelj pojašnjava tužbene navode.
Prvo ročište za glavnu raspravu održano je 22. travnja 1999., ali je rasprava odgođena zbog dostave dodatnog primjerka podneska od 19. travnja 1999. za protivnu stranku.
16. rujna 1999. tužena je dala odgovor na tužbu, u kojemu je istaknula prigovor neurednosti tužbe, nepostojanja odgovornosti Republike Hrvatske za štete od terorističkih akata i zatražila prekid postupka.
Na ročištu 7. listopada 1999. podnositelj je zatražio rok za očitovanje na navode odgovora na tužbu.
Podneskom od 15. listopada 1999. podnositelj se očitovao na navode odgovora na tužbu.
Podneskom od 26. siječnja 2000. podnositelj je požurio zakazivanje rasprave.
Na ročištu održanom 9. ožujka 2000. podnositelj je uredio tužbeni zahtjev.
Rješenjem od 6. travnja 2000. postupak je prekinut na temelju članaka 1. i 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.).
13. travnja 2000. podnositelj je izjavio žalbu, koja je otpremljena Županijskom sudu u Slavonskom Brodu 8. svibnja 2000.
Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je žalbu podnositelja rješenjem broj: Gž-381/00 od 14. srpnja 2000.
Dopisom od 29. siječnja 2001. Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je Općinskom sudu u Slavonskom Brodu podnositeljevu reviziju, koja je bila dostavljena neposredno Vrhovnom sudu, a koja je zatim otpremljena zakonskom zastupniku tužene 2. svibnja 2001.
Podneskom od 23. svibnja 2001. podnositelj je zatražio nastavak postupka.
Podneskom od 19. lipnja 2001. podnositelj je požurio postupanje suda.
Rješenjem broj: Rev-923/01 od 27. lipnja 2001. Vrhovni sud je odbacio reviziju podnositelja.
Podneskom od 12. listopada 2001. podnositelj ponovno požuruje postupanje suda.
1. veljače 2002. podnositelj je podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava.
Rješenjem od 4. studenoga 2003. postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu je nastavljen, sukladno odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03).
Podneskom od 15. siječnja 2004. podnositelj ponovno požuruje postupanje suda.
9. veljače 2004. održano je ročište na kojemu je tužena stavila prigovor apsolutne nenadležnosti suda, pozivajući se na članak 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija.
Rješenjem od 9. veljače 2004. Općinski sud u Slavonskom Brodu oglasio se stvarno nenadležnim i odbacio tužbu.
11. ožujka 2004. Vlada Republike Hrvatske izvijestila je Europski sud da je prihvatila ponudu za mirno rješenje spora i da će isplatiti podnositelju naknadu u iznosu od 6.000,00 eura.
5. travnja 2004. podnositelj je izjavio žalbu protiv rješenja o odbacivanju tužbe, koja je otpremljena drugostupanjskom sudu 7. lipnja 2004.
21. travnja 2004. podnositelj je izvijestio Europski sud da je postignut sporazum s Vladom Republike Hrvatske.
Odlukom od 2. rujna 2004. Europski sud za ljudska prava utvrdio je da je postignut sporazum (»friendly settlement«) na temelju kojeg će Vlada Republike Hrvatske podnositelju isplatiti 6.000,00 eura na ime naknade.
Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-519/04 od 28. listopada 2004. odbijena je žalba podnositelja protiv rješenja o odbacivanju tužbe.
10. prosinca 2004. podnositelj je izjavio reviziju, koja je otpremljena Vrhovnom sudu 22. veljače 2005.
Podnositelj je 25. siječnja 2005. podnio ustavnu tužbu.
Rješenjem broj: Rev-155/05 od 16. ožujka 2005. Vrhovni sud je reviziju odbio, a rješenje je zaprimljeno u Općinskom sudu u Slavonskom Brodu 18. srpnja 2005.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 27. kolovoza 1994. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj: 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj: 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj: 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 25. siječnja 2005., a u vrijeme podnošenja ustavne tužbe postupak je bio pravomoćno okončan (Gž-519/04 od 28. listopada 2004.) te se nalazio u stadiju odlučivanja Vrhovnog suda o reviziji podnositelja. O reviziji je odlučeno nakon podnošenja ustavne tužbe.
Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao deset (10) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana. Postupak je bio u prekidu po sili zakona tri (3) godine i sedam (7) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Na dan 2. rujna 2004., kad je Europski sud utvrdio postizanje sporazuma između stranaka, postupak se vodio pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu povodom žalbe podnositelja protiv rješenja o odbacivanju tužbe, koji je okončan rješenjem od 28. listopada 2004., to jest nakon manje od dva (2) mjeseca. Potom se od prosinca 2004. do ožujka 2005. postupak vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, dakle daljnjih pet (5) mjeseci.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

Budući da je u ovoj pravnoj stvari postupak bio prekinut u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, Ustavni sud, pored ostalog, ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud.
U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati pa, ako je takav prekid neopravdano dugotrajan, može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u slučaju prekida postupka neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.
U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu šteta prouzročenih tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novih propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kad je na sjednici održanoj 22. listopada 1999. obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Međutim, Vlada Republike Hrvatske je s ispunjenjem ove obveze zakasnila tri (3) godine, jedan (1) mjesec i (20) dvadeset dana. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojemu je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada nastaviti prekinuti postupak.
Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je postupak u pravno relevantnom razdoblju od stupanja na snagu Europske konvencije do podnošenja ustavne tužbe trajao više od sedam (7) godina te da je zakon, koji je odredio da se nastave prekinuti postupci, donesen prije podnošenja ustavne tužbe, Ustavni sud utvrđuje da je takvim, zakonom određenim prekidom postupka, kao i ukupnom duljinom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim, zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u ovom predmetu postoje elementi složenog postupka, napose postupovne naravi.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, navedenih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u svezi s utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnositelja, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA

6. U konkretnom slučaju, prije podnošenja ustavne tužbe u ovom predmetu, Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu, na temelju postignutog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i podnositelja, odlukom od 2. rujna 2004. odredio je podnositelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.000,00 eura.
Kako je podnositelj obeštećen pravičnom naknadom, koju mu je na temelju sporazuma odredio Europski sud za ljudska prava, pri čemu je razvidno da su stranke u tom postupku, kao i sam Europski sud, promatrali oba parnična postupka pokrenuta pred domaćim sudovima kao jedinstvenu cjelinu, ovlaštenje Ustavnog suda da podnositelju odredi primjerenu naknadu u smislu članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
7. Slijedom okolnosti da je parnični postupak, na kojega se odnosi ova odluka, u vrijeme njezinog donošenja okončan, kao i slijedom okolnosti da je podnositelj već obeštećen pravičnom naknadom zbog dugotrajnosti postupka, ne postoje uvjeti za primjenu odredaba stavaka 2. i 3. članka 63. Ustavnog zakona.
Stoga je Ustavni sud, na temelju odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, donio odluku kao u izreci.
Obrazloženje rješenja
8. Podnositelj je ustavnu tužbu podnio i zbog dugotrajnosti parničnog postupka, kojeg je 3. kolovoza 1993. pod brojem: P-1242/93 pokrenuo pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, koji sud je presudom od 23. studenoga 1993. odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
Postupak u tom predmetu pravomoćno je okončan presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-373/94 od 25. travnja 1994., nakon čega je u revizijskom stadiju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske spis predmeta vratio prvostupanjskom sudu radi utvrđenja uvjeta za prekid postupka, koji prekid je i nastupio 14. veljače 1996. Postupak je nastavljen 25. studenoga 2003. te je, zbog nastupa mirovanja postupka i izostanka prijedloga za nastavak postupka, okončan rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-1242/93 od 18. listopada 2004., kojim se tužba smatra povučenom, a koje je postalo pravomoćno 16. studenoga 2004.
Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu članka 63. Ustavnog zakona.
9. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustav­ni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud (...).
Prema odredbi članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. tog članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta, kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama podnositelja.
Sukladno stajalištu Suda, izraženom u odluci broj: U-IIIA-905/2003 od 5. svibnja 2004., objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 58 od 7. svibnja 2004., Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustav­nog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena nakon podnošenja ustavne tužbe, a prije okončanja samog ustavnosudskog postupka.
Međutim, u konkretnom slučaju parnični je postupak pravomoćno okončan prije podnošenja ustavne tužbe.
Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu članka 63. Ustavnog zakona.
10. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 32., u svezi s odredbama članka 63. Ustavnog zakona, odlučeno je i riješeno kao u izreci.
11. Objava odluke i rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-519/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.