USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1507

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. Č. iz Z., na sjednici održanoj 4. travnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gžn-2432/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. Č. iz Z., O., A. o. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-6515/95 (kasnije Pn-2199/00), te pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem: Gž-9389/99, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 22. kolovoza 1995. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv Republike Hrvatske, kojom je zatražio naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja u kaznenom postupku koji je protiv njega vođen i okončan obustavom, zbog odustanka nadležnog državnog odvjetništva od kaznenog gonjenja.
Do 5. studenoga 1997. tuženica je dala odgovor na tužbu te je razmijenjeno nekoliko podnesaka sadržajno vezanih uz visinu postavljenog tužbenog zahtjeva (s prijedlogom tuženice da se spor riješi mirnim putem), te su održana dva ročišta za glavnu raspravu.
18. prosinca 1997. održano je ročište na kojem su se parnične stranke suglasile oko iznosa naknade, pa je glavna rasprava zaključena i s istim datumom donesena presuda broj: Pn-6515/95, kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Podneskom od 18. kolovoza 1998. tuženica je zatražila ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude, budući da joj presuda nije dostavljena, čemu se podnositelj usprotivio podnescima od 4. rujna 1998., 13. listopada 1998. i 19. listopada 1998.
Službenom zabilješkom od 9. studenoga 1998. uredujući sudac zatražio je presigniranje spisa na drugog suca, budući da je sam prije stupanja na sudačku dužnost zastupao tuženicu u istom predmetu.
Na ročištu 17. prosinca 1998. riješeno je da će se kao svjedoci na okolnost je li sporna presuda na zakonom propisani način dostavljena zakonskom zastupniku tuženice pozvati djelatnici (tadašnjeg) Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske ovlašteni za zaprimanje pismena.
Podneskom od 22. siječnja 1999. tuženica je zatražila donošenje odluke bez održavanja ročišta.
Na ročištu 2. veljače 1999. saslušane su tri svjedokinje, djelatnice Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske.
2. veljače 1999. doneseno je rješenje kojim se klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude broj: Pn-6515/95 od 18. prosinca 1997. stavlja izvan snage. Rješenje je dostavljeno podnositelju 29. svibnja 1999., a zakonskom zastupniku tuženice 31. svibnja 1999.
8. lipnja 1999. podnositelj je podnio žalbu protiv rješenja o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
9. lipnja 1999. tuženica je podnijela žalbu protiv presude broj: Pn-6515/95 od 18. prosinca 1997.
Žalbe su otpremljene Županijskom sudu u Zagrebu 14. rujna 1999.
Županijski sud u Zagrebu donio je dva rješenja pod brojem: Gž-9389/99-2 odnosno Gž-9389/99-3, od 15. veljače 2000., kojima je odbijena žalba podnositelja odnosno usvojena žalba tuženice i ukinuta prvostupanjska presuda. Rješenja su zaprimljena u Općinskom sudu u Zagrebu 29. ožujka 2000. i dostavljena strankama tijekom travnja odnosno svibnja 2000.
Podneskom od 4. travnja 2002. podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
14. siječnja 2003. održano je ročište (nova oznaka predmeta Pn-2199/00), na kojem je, na prijedlog podnositelja, određeno provođenje financijskog vještačenja na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, s obzirom na promjenu valute.
Podneskom od 23. siječnja 2003. podnositelj je odustao od predloženog vještačenja.
Podneskom od 12. svibnja 2003. podnositelj je zatražio zakazivanje novog ročišta.
Na ročištu održanom 4. prosinca 2003. stranke su suglasno zatražile odgodu zbog mogućnosti izvansudske nagodbe.
Podneskom od 21. siječnja 2004. podnositelj je izvijestio sud da izvansudska nagodba nije postignuta, te je uskladio tužbeni zahtjev.
Rješenjem od 13. rujna 2004. odgođena je rasprava zakazana za 5. listopada 2004., zbog odlaska suca na drugu dužnost.
25. siječnja 2005. podnositelj je podnio ustavnu tužbu.
5. svibnja 2005. održano je ročište na kojem je riješeno da će se zatražiti podatak o koeficijentima rasta cijena za razdoblje od ožujka 1984. do 2004. godine.
Podneskom od 13. svibnja 2005. tuženica se protivi revalorizaciji utuženog iznosa, jer podnositelj traži i isplatu zakonskih zateznih kamata.
16. svibnja 2005. zaprimljeni su zatraženi podaci od Državnog zavoda za statistiku.
20. listopada 2005. i 6. veljače 2006. održana su ročišta o čijem sadržaju Ustavni sud nema podataka, budući da oni ne postoje ni u preslici spisa predmeta niti u očitovanju uredujuće sutkinje.
20. veljače 2006. donesena je presuda broj: Pn-2199/00 kojom je usvojen tužbeni zahtjev u visini 0,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 1992., a odbijen je u dijelu u kojem se odnosio na isplatu revaloriziranog iznosa štete sa zakonskim zateznim kamatama.
Spis predmeta je, povodom žalbe, otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 7. kolovoza 2006., te se kod tog suda nalazi u radu od 14. kolovoza 2006., pod brojem: Gžn-2432/06.
Do dana donošenja odluke Ustavnog suda drugostupanjska odluka nije donesena.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnesena 22. kolovoza 1995.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 27. siječnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu jednu (1) godinu, deset (10) mjeseci i devet (9) dana, u kojem je razdoblju donesena prvostupanjska presuda, održana dva ročišta, saslušana tri svjedoka i doneseno rješenje kojim se ukida klauzula pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude. Nakon toga, spis se oko šest (6) mjeseci, po žalbama stranaka, nalazio na Županijskom sudu u Zagrebu, nakon čega je nastupilo razdoblje od dvije (2) godine i devet (9) mjeseci potpune neaktivnosti suda. Zatim su u postupku održana još dva ročišta unutar prav­no relevantnog razdoblja, dok su nakon podnošenja ustavne tužbe održana još tri ročišta, donesena je nova prvostupanjska presuda, te se predmet, povodom žalbe, ponovo nalazi kod Županijskog suda u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
 (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije svojim ponašanjem pridonio duljini trajanja postupka, štoviše u nekoliko je navrata požurivao zakazivanje ročišta i okončanje postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Utvrđeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimno složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset (20) dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka od preko jedanaest godina i razdoblje od dvije godine i devet mjeseci neaktivnosti prvostupanjskog suda, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-449/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.