USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1510

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. Š. iz Š., koju zastupa A. Č., odvjetnik u O., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Osijeku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-408/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. Š. iz Š., 8004 Z., H. 25, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 24. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 27. siječnja 1981. tužbom podnositeljice protiv Š. Š. iz Š., radi podjele bračne imovine.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. održano je više ročišta, određen je očevid na licu mjesta, te je na ročištu održanom 23. prosinca 1992. određen prekid postupka budući da se nekretnina nalazila na okupiranom području u Š. Određeno je da će se postupak nastaviti po prijedlogu parničnih stranaka.
U razdoblju od 5. studenoga 1997., u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– ročište zakazano za 13. rujna 1999. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za podnositeljicu;
– na ročištu održanom 30. rujna 1999. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa tuženika;
– na ročištu održanom 22. prosinca 1999. glavna rasprava je odgođena, a podnositeljica se obvezala sudu dostaviti adresu tuženika;
– na ročištu održanom 31. siječnja 2001. sud je odredio pribaviti određene podatke od Ureda za obnovu i razvitak Županije zadarske, što je i učinio dopisom od 17. rujna 2002.;
– dopisom zaprimljenim kod suda 27. studenoga 2002. nadležno tijelo izvijestilo je sud da je predmetna nekretnina obnovljena;
– na ročištu održanom 24. siječnja 2003. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i podnositeljice, glavna rasprava je odgođena, a podnositeljica se obvezala sudu dostaviti daljnje dokazne prijedloge;
– dopisom od 28. ožujka 2003. sud je Općinskom sudu u Zadru uputio zamolnicu radi saslušanja svjedoka;
– dopisom od 28. ožujka 2003. sud je podnositeljicu pozvao da postupi po raspravnom rješenju od 24. siječnja 2003. i sudu dostavi daljnje dokazne prijedloge;
– sud je dopisima od 28. svibnja 2003., 24. lipnja 2003. i 12. kolovoza 2003. ponovno pozvao podnositeljicu na dostavu daljnjih dokaznih prijedloga;
– dopisom zaprimljenim kod suda 20. listopada 2003. Općinski sud u Zadru sudu je dostavio zapisnik s ročišta održanog 7. listopada 2003. na kojem je, zamolbenim putem, proveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;
– dopisom od 4. studenoga 2003. sud je podnositeljici ponovno uputio požurnicu radi dostave dokaznih prijedloga;
– podneskom od 24. studenoga 2003. podnositeljica je izvijestila sud da nema daljnjih dokaznih prijedloga;
– na ročištu održanom 2. lipnja 2004. sud je zaključio glavnu raspravu, te je odluku objavio na ročištu održanom 14. lipnja 2004.;
– protiv navedene odluke podnositeljica je 21. srpnja 2004. izjavila žalbu, koju je Županijski sud u Osijeku odlukom broj: Gž-3540/04 od 10. ožujka 2005. djelomično odbio i u tom je dijelu prvostupanjsku odluku potvrdio, dok je žalbu djelomično i uvažio, te je presudu u tom dijelu ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Općinski sud u Osijeku odluku višeg suda zaprimio je 21. travnja 2005.;
– protiv dijela drugostupanjske odluke, kojim je prvostupanjska odluka potvrđena, podnositeljica je 24. svibnja 2005. podnijela reviziju;
– rješenjem od 26. kolovoza 2005. sud je tuženiku postavio punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj;
– na ročištu održanom 2. veljače 2006. glavna rasprava je odgođena;
– odlukom broj: Rev-928/05 od 19. prosinca 2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je reviziju podnositeljice kao nedopuštenu;
– na ročištu održanom 27. ožujka 2006. sud je glavnu raspravu zaključio, a odluku broj: P-679/05 sud je objavio na ročištu održanom 10. travnja 2006.;
– protiv navedene odluke podnositeljica je 18. svibnja 2006. izjavila žalbu, koju je Županijski sud u Osijeku odlukom broj: Gž-2157/06 od 7. rujna 2006. uvažio i ukinuo prvostupanjsku odluku;
– u ponovnom postupku održana su dva (2) ročišta, a protiv odluke suda broj: P-1568/06 od 24. studenoga 2006., podnositeljica je 10. siječnja 2007. izjavila žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Osijeku, gdje se vodi pod brojem: Gž-408/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. siječnja 1981. pred Općinskim sudom u Osijeku.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 24. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvadeset i četiri (24) godine, tri (3) mjeseca i dvadeset i šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i osamnaest (18) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je održao više ročišta, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka i podnositeljice, zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zadru saslušan je predloženi svjedok, zatim je sud u više navrata pozivao podnositeljicu na dostavu daljnjih dokaznih prijedloga, te je zaključio glavnu raspravu i odlučio o zahtjevu podnositeljice.
U povodu žalbe podnositeljice, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Osijeku, koji je prvostupanjsku odluku djelomično potvrdio, a djelomično je ukinuo, te je u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Protiv dijela drugostupanjske odluke, podnositeljica je podnijela reviziju.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud prvog stupnja održao je dva (2) ročišta, zaključio je glavnu raspravu i objavio je odluku.
U povodu žalbe podnositeljice predmet je ponovno upućen višem sudu na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U nastavku postupka održana su (2) ročišta, ponovno je odlučeno o tužbenom zahtjevu, te je ponovno u povodu žalbe podnositeljice predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, u pravno relevantnom razdoblju, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela duljini postupka.
Naime, sud je na suglasan prijedlog stranaka odredio prekid postupka, te je odredio da će se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka. Međutim, kako stranke (dakle ni podnositeljica) nisu predložile nastavak postupka, ročište je održano tek 13. rujna 1999.
Isto tako, podnositeljica se je još raspravnim rješenjem od 24. siječnja 2003. obvezala sudu dostaviti dokazne prijedloge, međutim podnositeljica je sud, i to tek nakon nekoliko požurnica suda, podneskom od 24. studenoga 2003. (dakle nakon skoro godinu dana kasnije) izvijestila da nema daljnjih dokazanih prijedloga.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju duljem od sedam (7) godina, te da postupak još nije pravomoćno okončan, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 22. prosinca 1999. do 31. siječnja 2001., te u razdoblju od 21. travnja 2005. do podnošenja ustavne tužbe, a koje se razdoblje nastavilo sve do 2. lipnja 2006. godine.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka (preko dvadeset i pet (25) godina), neaktivnost i neučinkovitost suda prvog stupnja, kao i činjenicu da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Ustavni sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade radi povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Osijeku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2345/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.