|
|
|
|
1519
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. P. iz P., kojeg zastupa H. Č.-B., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:
– rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-3912/04-3 od 20.
srpnja 2004. godine, i
– rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: St-233/99 od 10. svibnja 2004.
godine.
II. Predmet se vraća Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, broj: Pž-3912/04-3 od 20. srpnja 2004. godine. Tim je rješenjem
odbijena žalba podnositelja (stečajnog vjerovnika) i potvrđeno rješenje
Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: St-233/99 od 10. svibnja 2004. godine.
2. Osporenim rješenjima, pozivom na članak 40. Zakona o izmjenama i dopunama
Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 129/00., u daljnjem tekstu: ZID SZ),
odbačena je podnositeljeva prijava tražbine u stečajnom postupku koji se kod
suda prvog stupnja, pod brojem: St-233/99, vodi nad stečajnim dužnikom E. d.o.o.
– u stečaju, S. Sud prvog stupnja iznosi stajališta prema kojem je
podnositeljeva prijava tražbine podnijeta po proteku roka od 3 mjeseca nakon
održanja prvog ispitnog ročišta, te je stoga nepravodobna.
3. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima sudova povrijeđena ustavna
prava propisana člankom 14. stavkom 2., člankom 26. i, kako navodi, člankom 89.
stavkom 5. Ustava.
Obrazlažući navode ustavne tužbe, podnositelj smatra da prvostupanjski sud nije
smio članak 40. ZID SZ-a retroaktivno primijeniti na podnositeljevu prijavu
potraživanja te ju potom odbaciti. Naime, ističe da je prvo ispitno ročište
održano 16. listopada 2000. godine, a ZID SZ-a stupio je na snagu 30. listopada
2000. godine, stoga podnositelj smatra da je na temelju pravnog stajališta
iznesenog u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1763/2001 od 6.
lipnja 2002. godine (»Narodne novine«, broj 73/02.) podnositelju trebalo
omogućiti podnošenje naknadne prijave njegove tražbine u stečajnom postupku.
Podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenog rješenja
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Zagrebu te
vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
4. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Trgovačkog
suda u Zagrebu, broj: St-233/99.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Prema članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske
ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti,
tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s
javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji
ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
6. Uvidom u osporena rješenja i dokumentaciju koja se nalazi u spisu, razvidno
je da je rješenjem tog suda, broj: St-233/99 od 27. lipnja 2000. godine, nad
stečajnim dužnikom E. d.o.o. S., otvoren stečajni postupak. Prvo ispitno ročište
na kojem će se ispitati prijavljene tražbine zakazano je za 16. listopada 2000.
godine.
Do stupanja na snagu ZID SZ-a nije bilo zakonom propisanog vremenskog
ograničenja za podnošenje prijava pa su iste morale biti ispitane bez obzira
kada su podnijete, a to je zapravo značilo razdoblje do zaključenja ili obustave
stečajnog postupka.
Svoju prijavu tražbine podnositelj je, kao vjerovnik, podnio tek 6. svibnja
2004. godine i sudovi su ju osporenim rješenjima odbacili kao nepravodobnu,
pozivom na članke 40. i 72. ZID SZ-a.
Prema članku 40. stavku 2. ZID SZ-a, tražbine prijavljene nakon isteka roka za
prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom ročištu i tražbine prijavljene
najkasnije u roku 3 mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije
objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više
posebnih ispitnih ročišta. Prema odredbi stavka 4. istog članka, prijave koje su
podnesene nakon isteka tih rokova se odbacuju.
Člankom 72. stavkom 1. istog zakona propisano je da će se na stečajne postupke
pokrenute do stupanja na snagu ZID SZ-a, primjenjivati odredbe toga zakona.
Izuzetak od primjene ZID SZ-a predviđen je stavkom 2. članka 72. Tom je
zakonskom odredbom propisano da će se iznimno od odredbe stavka 1. toga članka,
na stečajne postupke pokrenute do stupanja na snagu toga zakona, primjenjivati
odredbe Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 44/96. i 29/99.) i to na odnose
uređene odredbama članaka 7., 9., 10., 16., 17., 18., 20., 27., 29., 34., 51. i
64. toga zakona, tj. ZID SZ-a.
ZID SZ objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 129 od 22. prosinca 2000.
godine, te je prema odredbi članka 73. stupio na snagu 30. prosinca 2000.
godine, izuzev odredbi članaka 9. i 10. za koje je dan stupanja na snagu određen
danom 6. veljače 2001. godine.
7. Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su sudovi, donoseći osporena
rješenja, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenili
mjerodavno pravo. Pri tome je Sud pošao od činjenice da je prvo ročište u
konkretnom stečajnom predmetu održano 16. listopada 2000. godine i time prije
donošenja i stupanja na snagu ZID SZ-a.
Stoga se odredbe članka 40. ZID SZ-a, po stajalištu ovog Suda, mogu primijeniti
samo ako je prvo ispitno ročište održano nakon što je ZID SZ-a stupio na snagu,
odnosno od 30. prosinca 2000. godine pa nadalje. Suprotno tumačenje članaka 40.
i 72. stavka 1. ZID SZ-a stvara pravnu nesigurnost, koja se na strani
podnositelja i ostvarila.
Stajalište o primjeni članka 40. ZID SZ-a Ustavni je sud zauzeo u odluci, broj:
U-III-1763/2001 od 6. lipnja 2002. godine (»Narodne novine«, broj 73/02.) i
odluci, broj: U-III-802/2002 od 21. travnja 2005. godine (»Narodne novine«, broj
60/05.).
8. Člankom 14. Ustava jamči se jednakost svih pred zakonom.
Polazeći od činjenica i okolnosti navedenih u točkama 6. i 7. obrazloženja ove
odluke, Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnoj pravoj stvari podnositelju bilo
onemogućeno poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje radi ostvarivanja
svojih tražbina u stečajnom postupku, što je dovelo do povrede njegovog ustavnog
prava propisanog člankom 14. stavkom 2. Ustava.
Imajući pri tome u vidu da je utvrdio povredu podnositeljevog ustavnog prava na
jednakost pred zakonom, Ustavni sud nije razmatrao ostale, u ustavnoj tužbi
istaknute povrede podnositeljevih ustavnih prava.
9. Slijedom iznijetoga, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno
je kao u izreci.
10. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-3903/2004
Zagreb, 4. travnja 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |