USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1525

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli I. H., B. Š. i I. L., svi iz Z., koje zastupa Z. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-9321/05 (ranije broj: P-4131/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe i to:
– I. H. iz Z., u iznosu od 9.000,00 kuna,
– B. Š. iz Z., u iznosu od 9.000,00 kuna, i
– I. L. iz Z., u iznosu od 9.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli 14. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P-9321/05 (ranije broj: P-4131/95), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-9321/05 (ranije broj: P-4131/95), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 26. svibnja 1995. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv R.-T. d.o.o. iz Z. kao prvotuženog, A. T. iz Z. kao drugotužene i S. B. iz I. kao trećetuženog, radi povrata novca. Istovremeno su predložili određivanje privremene mjere.
Do 5. studenoga 1997. godine ročište zakazano za 29. studenoga 1995. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za tužene, a ročište zakazano za 23. veljače 1996. godine je održano.
Nakon 5. studenoga 1997., na ročištu 17. studenoga 1997. godine sud je pozvao podnositelje da u roku od 30 dana dostave rješenje nadležnog Centra za socijalni rad o postavljanju staratelja drugotuženoj kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta.
Podneskom od 29. rujna 1998. godine punomoćnik podnositelja je udovoljio traženju suda.
Na ročištu 23. studenoga 1998. godine sud je konstatirao da za prvotuženog i trećetuženog nije pristupio nitko zbog neuredne dostave. Naime, dostava poziva za prvotuženog vraćena je s naznakom »naslovnik ne postoji«, a za trećetuženog s naznakom »nepoznat« na adresi. Sud je riješio ročište odgoditi, a sljedeće zakazati pisanim putem.
Sud je dopisima od 16. listopada 2000. i 22. kolovoza 2001. godine pozvao punomoćnika podnositelja da u spis dostavi vidljive preslike ugovora o zajmu za prvog i trećeg podnositelja, te druge dokaze na kojima temelji tužbu.
Podneskom od 30. kolovoza 2001. godine punomoćnik podnositelja je udovoljio traženju suda.
Na ročištu 24. siječnja 2002. godine sud je konstatirao da je za drugotuženu pristupila starateljica, a za prvotuženog i trećetuženog, kojima je dostava poziva iskazana putem oglasne ploče suda, nitko. Saslušani su prvi i treći podnositelj, dok drugi podnositelj neopravdano nije pristupio.
Na ročištu 21. ožujka 2002. godine saslušan je drugi podnositelj, te je zaključena glavna rasprava.
Sud je rješenjem od 21. ožujka 2002. godine preotvorio glavnu raspravu i naložio podnositeljima da u roku od 15 dana usklade i specificiraju svoje tužbene zahtjeve u skladu sa zakonskim odredbama o deviznom poslovanju u vrijeme nastanka obveze, podredno i u vrijeme presuđenja.
Podneskom od 7. lipnja 2002. godine punomoćnik podnositelja je specificirao tužbeni zahtjev.
Na ročištu 6. studenoga 2002. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja i rješenje kojim je određena privremena mjera. Presuda je otpremljena 4. prosinca 2002. godine.
Starateljica drugotužene je 10. prosinca 2002. izjavila žalbu protiv presude.
Prvotuženom i trećetuženom su presuda i rješenje dostavljeni stavljanjem na oglasnu ploču suda od 23. prosinca 2002. do 13. siječnja 2003. godine. Time je postupak pravomoćno okončan u odnosu na njih.
Spis je 17. siječnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem broj: Gž-211/03 od 4. listopada 2005. godine ukinuo presudu u odnosu na drugotuženu i u tom dijelu predmet je 17. listopada 2005. godine vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Ročište zakazano za 13. studenoga 2006. godine je zbog službene spriječenosti suca odgođeno za 29. siječnja 2007. godine.
Ročište zakazano za 29. siječnja 2007. godine je održano, a sljedeće je zakazano za 24. travnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 26. svibnja 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 14. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan u odnosu na drugotuženu, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, šest (6) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u odnosu na drugotuženu u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je presudu i rješenje donio 6. studenoga 2002. godine, tj. nakon pet godina i jedan dan.
Zatim se postupak u povodu žalbe starateljice drugotužene vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko dvije godine i devet mjeseci donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u odnosu na drugotuženu i u ukinutom dijelu predmet 17. listopada 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je bio neaktivan više od jedne godine, odnosno nije održao nijedno ročište sve do 29. siječnja 2007. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, doprinijeli su u pravno relevantnom razdoblju duljini trajanja postupka. Naime, njihov punomoćnik nije pravovremeno udovoljavao traženjima suda pa je tako traženju suda od 17. studenoga 1997. udovoljio 29. rujna 1998. godine, traženju suda od 16. listopada 2000. udovoljio je 30. kolovoza 2001. godine nakon ponovnog traženja suda od 22. kolovoza 2001., a traženju suda od 21. ožujka 2002. udovoljio je 7. lipnja 2002. godine. Povrh toga, drugi podnositelj neopravdano nije pristupio na ročište 24. siječnja 2002. godine. Međutim, time se ne može opravdati ukupna duljina trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u odnosu na drugotuženu u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina, jedan mjesec i devet dana, te da je još u tijeku. Usprkos doprinosu podnositelja duljini trajanja postupka, a imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu pri određivanju naknade podnositeljima uzet je u obzir i njihov doprinos duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj:U-IIIA-4931/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.