USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1527

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. L. iz Z., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-176/91 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. L. iz Z., B. D. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 3. studenoga 2005. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-176/91, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2006. godine, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-176/91, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Dana 14. siječnja 1991. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 8. studenoga 1991., 3. studenoga 1992., 19. srpnja 1993. i 9. prosinca 1993. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 20. listopada 1998. godine podnositeljica nije pristupila zbog čega je odlučeno da se glavna rasprava neće provesti;
– podneskom od 13. studenoga 1998. godine punomoćnik podnositeljice obavještava prvostupanjski sud da mu nije poznato boravište podnositeljice zbog čega moli da se zastane s postupanjem;
– podneskom od 27. ožujka 2000. godine punomoćnik obavještava prvostupanjski sud o točnoj adresi podnositeljice;
– rješenjem od 17. svibnja 2000. godine određeno je medicinsko vještačenje;
– mišljenje vještaka medicinske struke dostavljeno je 11. prosinca 2000. godine;
– na ročištu održanom 31. svibnja 2001. godine saslušane su stranke;
– rješenjem od 27. srpnja 2001. godine određen je očevid uz prometno vještačenje na mjestu štetnog događaja;
– očevid je održan 3. listopada 2001. godine;
– nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljeno je 14. studenoga 2001. godine;
– sljedeće je ročište održano 25. rujna 2002. godine na kojem je odlučeno da podnositeljica dostavi dokaze o visini izgubljene zarade;
– podneskom od 16. prosinca 2002. godine podnositeljica dostavlja zatraženu dokumentaciju;
– podnescima od 23. listopada 2003., 22. srpnja 2004. i 20. listopada 2004. godine podnositeljica požuruje postupak;
– na ročištu održanom 19. svibnja 2005. godine prihvaćen je prijedlog stranaka za određivanje roka od dva mjeseca radi postizanja izvansudske nagodbe;
– podneskom od 31. kolovoza 2005. podnositeljica je izvijestila prvostupanjski sud da nije moguće riješiti spor mirnim putem;
– rješenjem od 9. prosinca 2005. godine pozvana je tužena da dostavi isprave koje joj je podnositeljica predala na raspravi od 19. svibnja 2005. godine što je tužena i učinila 15. prosinca 2005. godine;
– rješenjem od 5. siječnja 2006. godine određeno je knjigovodstveno vještačenje;
– rješenjem od 11. srpnja 2006. godine naređena je ponovna dostava rješenja od 5. siječnja 2006;
– spis se od 26. studenoga 2006. godine nalazi na vještačenju kod sudskog vještaka;
– daljnja ročišta nisu zakazivana.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 14. siječnja 1991. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv C. o. d.d., radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 3. studenoga 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četrnaest (14) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset (20) dana.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 3. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je u pravno relevantnom razdoblju postupak trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao pet ročišta, te proveo prometno i medicinsko vještačenje. Postupak još uvijek traje pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije bitno pridonijela duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenijem predmetu u kojem je bilo potrebno provesti medicinsko i prometno vještačenje. Međutim, ta okolnost ne može opravdati činjenicu da postupak ukupno traje više od četrnaest godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u pravno relevantnom razdoblju vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4402/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.