USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1529

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. i G. I. iz S., koje zastupa odvjetnik I. M. iz S., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2820/05 (ranije: P-1135/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– M. I. iz S., u iznosu od 11.500,00 kuna i
– G. I. iz S., u iznosu od 11.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 21. srpnja 2005. podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem: P-2820/05 (raniji broj: P-1135/91) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Osijeku te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Osijeku, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
»Z.«, atelier za projektiranje i izvođenje nadzora S. podnio je protiv podnositelja kao tuženika tužbu 11. srpnja 1991. godine Općinskom sudu u Splitu radi isplate 56.520,30 kuna, koji dug je ostao kod izvođenja radova na nadogradnji.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu su održane četiri rasprave (2. ožujka 1992., 27. travnja 1992., 7. rujna 1992. i 5. studenoga 1992.). Nakon tog nadnevka, prva rasprava održana je 11. svibnja 1999. godine, na kojoj su obnovljeni rezultati do tada provedenih dokaza zbog izmjene raspravnog suca. Isto ročište je odgođeno radi saslušavanja stranaka.
Ročište zakazano za 5. srpnja 1999. godine nije održano zbog bolesti raspravne sutkinje. Na ročištu 24. rujna 1999. godine odlučeno je pribaviti spis broj: R-456/91 radi pregleda.
Na raspravi održanoj 17. studenoga 1999. saslušan je G. I. i M. I. Ročište održano 18. siječnja 2000. je odgođeno za 29. veljače 2000. godine, kada je saslušan M. M. Nakon toga tužitelj je dostavio podnesak 9. ožujka 2000. kojim usklađuje tužbeni zahtjev.
Ročište 3. travnja 2000. godine je odgođeno kako bi tužitelj mogao dati očitovanje na podnesak podnositelja koji je uručen na raspravi. Na raspravi održanoj 4. svibnja 2000. godine punomoćnik tužitelja dao je očitovanje na navedeni podnesak podnositelja te je glavna rasprava zaključena.
Rješenjem od 4. svibnja 2000. godine glavna rasprava je ponovno otvorena radi dopunskog utvrđivanja činjenica.
Potom je održano ročište 15. travnja 2002. godine na kome je glavna rasprava ponovno zaključena. Presudom od 15. travnja 2002. godine tužbeni zahtjev je usvojen. Podnositelji su 29. travnja 2002. izjavili pravodobnu žalbu koja je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2005. godine dostavljena na odlučivanje Županijskom sudu u Osijeku. Drugostupanjski je sud rješenjem od 10. studenoga 2005. godine usvojio žalbu podnositelja i ukinuo navedenu presudu, te predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku predmet se vodi pod oznakom: P-2820/05, u kome je 21. ožujka 2006. godine održano ročište te je isto odgođeno radi saslušanja podnositelja i tužitelja.
Na ročištu 8. svibnja 2006. saslušane su stranke, s tim da je odlučeno da će se G. I. saslušati na idućem ročištu. Dana 17. lipnja 2006. podnositelji su dostavili podnesak kojim se očituju na navode tužitelja i dostavljaju dopunske dokaze. Dana 14. rujna 2006. tužitelj je dostavio svoje očitovanje na navedeni podnesak.
Ročište 28. rujna 2006. je na suglasan prijedlog stranaka odgođeno. Na ročištu održanom 2. studenoga 2006. određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Dana 21. studenoga 2006. godine vještak je dostavio vještački nalaz i mišljenje.
Iduće ročište je zakazano za 17. travnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužitelj »Z.« iz S. podnio je 11. srpnja 1991. tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv podnositelja radi isplate. Ustavna tužba podnesena je 21. srpnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno petnaest (15) godina i deset (10) dana.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kada je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Uzevši u obzir navedeno, postupak je u pravno relevantnom razdoblju trajao ukupno sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju prvo vodio pred prvostupanjskim sudom koji nije postupao od 5. studenoga 1997. do 11. svibnja 1999. godine, odnosno ukupno godinu dana i šest mjeseci. Glavna rasprava je zaključena 4. svibnja 2000. da bi bila ponovno otvorena 4. svibnja 2000. godine. Od tada pa do 15. travnja 2002. godine sud nije postupao u ovom predmetu, te je to razdoblje neaktivnosti ukupno trajalo gotovo dvije godine. Drugostupanjski postupak je trajao od izjavljivanja žalbe 29. travnja 2002. godine do donošenja odluke 10. studenoga 2005., odnosno ukupno preko tri godine. U ponovljenom prvostupanjskom postupku održano je četiri ročišta i izvršeno je financijsko vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tuženici u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda nisu pridonijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda ne radi se o složenom sudskom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te u više navrata neučinkovito postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3263/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.