USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1530

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. Š. iz K., kojeg zastupa, J. B., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-5063/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. Š. iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 29. srpnja 2005. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2131/98 (ranije: P-4960/94) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2131/98 (ranije: P-4960/94), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 12. srpnja 1994. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika D. G. radi isplate 1.817,50 kuna sa zateznim kamatama, zbog pogrešno naplaćenog iznosa u zastupanju stranke.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu su održane dvije rasprave, te je 8. studenoga 1994. godine donesena presuda. Nakon toga je 16. prosinca 1994. tuženik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je odbijen 16. siječnja 1995. Dana 23. lipnja 1995. spis je upućen na odlučivanje drugostupanjskom sudu povodom žalbe. Dana 11. listopada 1996. zaprimljen je dopis drugostupanjskog suda radi provođenja radnji kojima će se provjeriti istinitost navoda da tuženiku nije dostavljen poziv za ročište 8. studenoga 1994.
U razdoblju od 22. listopada 1996. do 16. rujna 1997. postupano je po uputama drugostupanjskog suda, a 18. rujna 1997. godine spis je ponovno upućen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5694/97-2 od 3. ožujka 1998. godine, ukinuta je presuda prvostupanjskog suda, broj: P-4960/94 od 16. studenoga 1994. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku spis se vodi pod brojem: P-2131/98 te je prvo ročište održano 13. listopada 1998. godine na kome je doneseno rješenje o mirovanju postupka, jer podnositelj nije došao na to ročište. Dana 29. listopada 1998. podnositelj je stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta 13. listopada 1998.
Ročišta zakazana za 11. ožujka 1999., 15. rujna 1999., 3. ožujka 2000., 20. lipnja 2000. i 15. studenoga 2000. nisu održana zbog neuredne dostave poziva tuženiku, a ročište određeno za 8. svibnja 2001. godine je odgođeno na prijedlog podnositelja radi dostave dokumentacije vezane uz ovaj spor. Isto se desilo i s ročištima određenim za 8. svibnja 2002., 13. veljače 2003. i 8. lipnja 2004. godine.
Ročište zakazano za 10. svibnja 2005. godine je odgođeno radi priklapanja spisa broj: P-3297/94. Dana 10. lipnja 2005. izvršen je uvid u spis, broj: P-3297/94 te je utvrđeno da taj postupak nije okončan.
Na ročištu 8. prosinca 2005. godine rasprava je zaključena, a presuda je objavljena 22. prosinca 2005. godine.
Po žalbi stranaka predmet je 16. listopada 2006. upućen na Županijski sud u Zagrebu gdje se vodi pod brojem: Gž-5063/06 i do sada nije riješen.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je podnio 12. srpnja 1994. tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv D. G. radi isplate. Ustavna tužba podnesena je 29. srpnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina i sedamnaest (17) dana.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kada je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Uzevši u obzir navedeno, u pravno relevantnom razdoblju postupak je trajao ukupno sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju prvo vodio po žalbi pred drugostupanjskim sudom da bi od 3. ožujka 1998. godine spis bio vođen u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom. Od tada pa do 22. prosinca 2005. godine provedene su tri rasprave, s tim da je na raspravi 13. listopada 1998. godine doneseno rješenje o mirovanju postupka. Pet ročišta nije bilo moguće održati zbog neuredne dostave poziva tuženiku, a četiri ročišta su odgođena na prijedlog podnositelja radi dostave dodatne dokumentacije.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda pridonio je duljini postupka, jer je na četiri ročišta (8. svibnja 2001., 8. svibnja 2002., 13. veljače 2003. i 8. lipnja 2004.) tražio odgodu ročišta zbog dostave dokumentacije koju je mogao dostaviti i u ranijim fazama ovoga postupka. Međutim, njegov doprinos nije bitno doprinio produljenju trajanja ovoga postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda ne radi se o složenom sudskom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od pet godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te dijelom neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Visina naknade je smanjena zbog utvrđenog doprinosa podnositelja ukupnoj duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3370/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.