USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1531

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. K. iz Z., kojeg zastupa J. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2040/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. K. iz Z., J. 60, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 12. svibnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 20. lipnja 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika ZOIO »C.« iz Z. radi isplate mjesečnih renti.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud prvog stupnja održao je više ročišta, odredio je i proveo knjigovodstveno vještačenje te dopunu knjigovodstvenog vještačenja, saslušao je podnositelja kao stranku u postupku i vještaka te je odredio i proveo medicinsko vještačenje.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– podneskom od 19. prosinca 1997. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisom od 29. siječnja 1998. sud je od Općinskog suda u Korenici (tada Općinskog suda u Titovoj Korenici) zatražio spis na uvid;
– podnescima od 20. travnja 1998. i 18. svibnja 1998. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– dopisom od 18. rujna 1998. sud je požurio dostavu spisa na uvid;
– podnescima od 20. listopada 1998. i 31. svibnja 1999. podnositelj je ponovno predložio zakazivanje ročišta;
– dopisom, zaprimljenim kod suda 16. lipnja 1999., Općinski sud u Korenici izvijestio je nadležni sud da nije u mogućnosti dostaviti spis budući da spis nije pronađen u arhivi suda;
– rješenjem broj: 10 Su-967/99 od 31. kolovoza 1999. sud je odbio zahtjev podnositelja za izuzeće uredujućeg suca od 21. lipnja 1999. kao neosnovan;
– na ročištu održanom 8. prosinca 1999. sud je saslušao podnositelja te je određen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka;
– očevid na licu mjesta održan je 31. ožujka 2000. te je vještaku naložena izrada pismenog nalaza i mišljenja;
– podneskom od 28. lipnja 2000. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 5. prosinca 2000. sud je saslušao vještaka te je podnositelja pozvao da u roku od petnaest (15) dana sudu dostavi specificirani tužbeni zahtjev;
– dopisima od 29. kolovoza 2001. i 17. prosinca 2001. sud je požurio podnositelja da postupi po raspravnom rješenju od 5. prosinca 2000.;
– podneskom od 4. lipnja 2002. podnositelj je sudu dostavio specificirani tužbeni zahtjev;
– podneskom od 25. rujna 2002. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– podneskom od 17. veljače 2003. podnositelj je sudu predložio odgodu ročišta zakazanog za 18. ožujka 2003.;
– na ročištu održanom 18. veljače 2003. sud je konstatirao u zapisnik da spisu prileži podnesak podnositelja, kojim predlaže odgodu ročišta, tuženik se očitovao na način da sudu prepušta odluku te je sud odredio da će daljnja odluka uslijediti pismeno;
– rješenjem od 1. srpnja 2004. sud je pozvao tuženika da uplati određeni iznos na ime troškova predujma novog prometnog vještačenja;
– nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 22. rujna 2004.;
– dopisom od 10. veljače 2005. sud je podnositelju uputio na prijevod zamolnicu nadležnom sudu u Grazu (Austrija) radi saslušanja svjedoka te je podnositelj prijevod dokumentacije sudu dostavio 7. ožujka 2005. godine;
– dopisom od 15. ožujka 2005. sud je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava zatražio izvršenje dostave dopisa nadležnom sudu u Grazu (Austrija);
– dopisom zaprimljenim kod suda 6. veljače 2006. nadležno Ministarstvo sudu je dostavilo zapisnik o saslušanju predloženog svjedoka te je podnositelj sudu dostavio prijevod zapisnika 2. ožujka 2006.;
– sukladno izvješću suda od 12. lipnja 2006., sud je ročište zakazao za 20. lipnja 2006., a iduće ročište zakazao je za 24. travnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 20. lipnja 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj: 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj: 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj: 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 12. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja održao tri (3) ročišta, odredio je i proveo očevid na licu mjesta, zatim je proveo dokaz saslušanjem podnositelja i saslušanjem prometnog vještaka, odredio je i proveo novo prometno vještačenje, odlučio o zahtjevu za izuzeće uredujućeg sudca te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem kod nadležnog suda u Grazu (Austrija).
Nakon podnošenja ustavne tužbe, a nakon što je podnositelj sudu dostavio ovjerovljeni prijevod zapisnika o saslušanju svjedoka, sud je zakazao ročište za 20. lipnja 2006. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, dijelom doprinio duljini postupka. Naime, sud je raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2000. naložio podnositelju da u roku od petnaest (15) dana specificira tužbeni zahtjev, što je podnositelj učinio tek podneskom od 4. lipnja 2002., nakon dvije požurnice suda.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku radi o donekle složenoj pravnoj stvari budući da je za potrebe postupka bilo potrebno provesti više vještačenja, međutim, Ustavni sud utvrđuje da navedeno ne može opravdati nerazumno dugo vođenje postupka, koji u ovom konkretnom slučaju traje više od šesnaest (16) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od sedam (7) godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 31. kolovoza 1999. te u razdoblju od 5. prosinca 2000. do 18. veljače 2003. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost suda, lošu suradnju redovnih sudova, kao i okolnost da se postupak i nakon šesnaest (16) godina još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka.
Doprinos podnositelja duljini postupka Sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2072/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.