USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1533

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijele T. K., M. R., obje iz P. i K. M. iz R., zastupane po M. M. C., odvjetnici u R., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljicama ustavne tužbe, i to:
– K. M. iz R., M. 13, u iznosu od 11.000,00 kn i
– M. R. iz P., T. k. T. 1, u iznosu od 11.000,00 kn.
III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

I. Postupak se obustavlja u odnosu na T. K.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje odluke

1. Podnositeljice su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijele 8. srpnja 2004. ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Prelogu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Prelogu broj: Ovr-200/01, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljice su kao ovrhovoditeljice 18. listopada 1989. podnijele prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Čakovcu protiv ovršenika B. D., B. K. i G. S. K. K., radi izdavanja dozvole izvršenja radi izvođenja građevinskih radova. Prijedlog za ovrhu podnijet je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu broj: P-924/88, kojim su ovršenici dužni solidarno izvršiti popravak kuće podnositeljica u P., M. T. 14.
Sud je 14. veljače 1990. donio rješenje o ovrsi broj: I-893/89. Tim rješenjem naloženo je ovršenicima da su dužni solidarno izvršiti popravak kuće podnositeljica te da solidarno unaprijed polože iznos od 75.273 dinara u roku od 8 dana, a koji će nastati izvršenjem građevinskih radova. Ujedno je riješeno da se dozvoljava izvršenje radi naplate navedenog iznosa i drugih troškova zapljenom i javnom prodajom pokretnina ovršenika. To rješenje postalo je pravomoćno 3. ožujka 1990. godine.
Podnositeljice su Općinskom sudu u Čakovcu podnijele novi prijedlog za ovrhu 15. prosinca 1995., na nekretnini ovršenika radi naplate novčanog potraživanja. Sud je 16. veljače 1996. donio rješenje o ovrsi broj: I-3/96.
Prema izjavi S. M., ovršenik S. G. nije u P. te je on preuzeo navedeno rješenje o ovrsi.
Sud je dopisom od 4. svibnja 1996. od Policijske postaje Donji Kraljevec zatražio provjeru podataka o adresi ovršenika S. G. s uputom da mu po povratku u zemlju, ako je otputovao u M. oduzmu putovnicu, te ponovo dopisom od 9. svibnja 1996.
Policijska uprava Međimurska, Odsjek za upravne poslove i strance obavijestio je sud da je postupio po zahtjevu suda.
Sud je dopisom od 10. lipnja 1996. zatražio od policijske postaje da S. G. uruči rješenje o ovrsi.
Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor 20. lipnja 1996., na koji su podnositeljice podnijele prigovor 4. srpnja 1996.
Na ročište zakazano za 15. listopada 1996. nije pristupio punomoćnik podnositeljica.
Sud je od Ureda za turizam županije Međimurske zatražio podatak koju djelatnost obavlja S. G., o čemu je sud obaviješten 14. veljače 1997.
Rješenjem broj: Ovr-I-3/96-2 od 25. srpnja 2002., Općinski sud u Čakovcu oglasio se mjesno nenadležnim za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini ovršenika, jer se nekretnina ovršenika nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Prelogu, dok je rješenjem broj: Ovr-I-3/96-23 istog datuma riješio da se po pravomoćnosti tog rješenja predmet dostavi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Prelogu, koji je pred tim sudom zaveden pod brojem: Ovr-273/02 i priklopljen na spis broj: Ovr-200/01.
Općinskom sudu u Prelogu kao nadležnom sudu dostavljeno je 11. srpnja 2001. od strane Općinskog suda u Čakovcu pravomoćno rješenje o ovrsi broj: I-893/99. Taj sud zatražio je dopisom od 12. rujna 2001. od Općinskog suda u Čakovcu na uvid parnični spis broj: P-924/98, jer se u tom predmetu nalazi projekt sanacije objekta podnositeljica, te ponovo dopisom od 3. svibnja 2002.
Općinski sud u Prelogu je dopisom od 13. lipnja 2002. zatražio od Općinskog suda u Čakovcu da mu dostavi spis broj: I-3/96.
Na ročištu 11. srpnja 2002. naloženo je podnositeljicama da dostave sudu adresu za ovršenika B. D.
Sud je zatražio dostavu spisa broj: I-893/89 od Općinskog suda u Čakovcu, te je isti dostavljen sudu 30. srpnja 2002.
Sud je od Policijske uprave Međimurske dopisom od 6. ožujka 2003. zatražio provjeru boravišta za ovršenika B. D.
Podnositeljice su Općinskom sudu u Prelogu 3. rujna 2003. podnijele dopunu prijedloga za ovrhu.
Podneskom od 6. listopada 2003. ovršenik S. G. obavijestio je sud da je pristupio sanaciji kuće podnositeljica.
O izvršenoj sanaciji kuće ovršenik S. G. dao je izjavu pred sudom 12. studenoga 2003., te su pozvane podnositeljice obavijestiti sud da li je ovršenik ispunio svoju obvezu.
Podnositeljice su podneskom od 1. prosinca 2003. obavijestile sud da su radovi djelomično izvršeni.
Na ročištu 29. prosinca 2003. riješeno je da će se sljedeće ročište zakazati nakon očitovanja stranaka da li su vansudski riješile spor.
Ovršenik S. G. dao je izjavu pred sudom 15. lipnja 2004. da je u cijelosti izvršio sanaciju kuće podnositeljica.
Podneskom od 30. kolovoza 2004. podnositeljice su obavijestile sud da je kuća sanirana ali da ovršenici nisu podnositeljicama isplatili trošak parničnog i ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
Uz podnesak od 7. listopada 2004. podnositeljice su dostavile ispis troškova.
Sud je od M. banke d.d. dopisom od 10. veljače 2005. zatražio podatke o datumu promjene jugoslavenskih dinara u hrvatske dinare, te datumu promjene hrvatskih dinara u hrvatske kune, a što je sudu dostavljeno 4. ožujka 2005.
Na ročištu 28. travnja 2005. riješeno je da će se od M. banke d.d. zatražiti daljnja obavijest o izvršenoj denominaciji. Banka je tražene podatke dostavila 5. svibnja 2005.
Rješenjem suda broj: Ovr-200/01-53 od 22. studenoga 2005. obustavljena je ovrha radi izvršenja građevinskih radova te ovrha na pokretninama ovršenika radi naplate iznosa potrebnog za podmirenje troškova izvršenja tih radova, dok je postupak nastavljen samo radi naplate parničnih troškova dosuđenih u parničnom i ovršnom postupku.
Rješenjem suda broj: Ovr-200/01-54 od 25. studenoga 2005., riješeno je da su ovršenici dužni naknaditi podnositeljicama trošak parničnog i ovršnog postupka. Protiv navedenog rješenja drugo i treće ovršenik podnijeli su žalbu u prosincu 2005., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Čakovcu 1. veljače 2006.
Rješenjem Županijskog suda u Čakovcu broj: Gž-137/06-2 od 9. veljače 2006., potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski ovršni postupak započeo je 18. listopada 1989. godine tužbom podnositeljica Općinskom sudu u Čakovcu, radi ovrhe.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 6. srpnja 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, osam (8) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i osam (8) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju u predmetu broj: I-893/99, vodio pred Općinskim sudom u Čakovcu koji je bio potpuno neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 11. srpnja 2001. (tri godine, osam mjeseci i šest dana) kada je predmet dostavljen Općinskim sudom u Prelogu radi provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika. U predmetu broj: I-3/96, Općinski sud u Čakovcu nakon donošenja rješenja o ovrsi također je iskazao potpunu neaktivnost u razdoblju od 5. studenoga 1997. do srpnja 2002. kada je ustupljen Općinskom sudu u Prelogu kao mjesno nadležnom sudu.
Nakon podnošenja ustavne tužbe (6. srpnja 2004.) Općinski sud u Prelogu donio je rješenje broj: Ovr-200/01-53 od 22. studenoga 2005., kojim je obustavljena ovrha radi izvršenja građevinskih radova te ovrha na pokretninama ovršenika radi naplate iznosa potrebnog za podmirenje troškova izvršenja tih radova, dok je postupak nastavljen samo radi naplate parničnih troškova dosuđenih u parničnom i ovršnom postupku, dok je rješenjem suda broj: Ovr-200/01-54 od 25. studenoga 2005., riješeno da su ovršenici dužni naknaditi podnositeljicama trošak parničnog i ovršnog postupka.
Rješenjem Županijskog suda u Čakovcu broj: Gž-137/06-2 od 9. veljače 2006., potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 25. studenoga 2005.
Razvidno je da Općinski sud u Čakovcu nije postupao u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), kojom je propisano da je sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja dužan postupati hitno, jer je postupak ovrhe u konkretnom predmetu proveden nakon nešto više od šesnaest godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICA USTAVNE TUŽBE
(OVRHOVODITELJICA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositeljice, kao ovrhovoditeljice u ovršnom postupku, nisu pridonijele duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se radi o složenom predmetu, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina i osam mjeseci. Sagledavajući u cjelini razmatrani postupak, a imajući pri tome u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neučinkovito postupanje suda (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) te okolnost da se radi o postupku žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljica da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.
6. Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojemu je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku 63. stavku 2. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Obrazloženje rješenja
8. Tijekom ustavnosudskog postupka, na temelju obavijesti punomoćnice podnositeljice i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Prelogu broj: O-22/07-5 od 9. veljače 2007., utvrđeno je da je podnositeljica ustavne tužbe T. K. umrla 18. prosinca 2006. nakon podnošenja ustavne tužbe.
9. Odredbom članka 79. podstavka 1. Ustavnog zakona propisano je:
Postupak pokrenut ustavnom tužbom obustavlja se:
– kada podnositelj ustavne tužbe umre (...).
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 79. Ustav­nog zakona, riješeno je kao u izreci.

Broj: U-IIIA-2525/2004
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.