USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1536

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela J. A. iz B. i H., koju zastupa J. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-1365/91 (raniji broj: Pn-606/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, J. A. iz B. i H., P. m. b.b., O., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 12. svibnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 27. veljače 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv tuženika ZOIL »S.« iz S., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. na ročištu održanom 24. rujna 1990. sud je donio presudu zbog izostanka, međutim, u povodu žalbe i prijedloga za povrat u prijašnje stanje tuženika, sud je na ročištu održanom 31. siječnja 1991. dopustio povrat u prijašnje stanje te je nastavio postupak. U nastavku postupka sud je održao jedno ročište (8. listopada 1991.) te je odredio i proveo medicinsko vještačenje.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– dopisom od 18. kolovoza 1998. sud je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio izvršenje dostave poziva za tuženika;
– podneskom od 31. kolovoza 1998. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev;
– na ročištu održanom 18. siječnja 1999. sud je punomoćniku podnositeljice naložio dostavu adrese podnositeljice;
– podneskom od 19. srpnja 1999. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– dopisom od 18. listopada 1999. sud je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio izvršenje dostave poziva za tuženika;
– na ročištu održanom 18. rujna 2000. sud je saslušao podnositeljicu kao stranku u postupku, te je podnositeljica dala izjavu o imovnom stanju u povodu prijedloga za oslobađanje od obveze plaćanja troškova sudskih pristojbi;
– podneskom od 12. listopada 2000. podnositeljica je kao tuženika označila društvo »O. S.« d.d. S.;
– na ročištu održanom 15. studenoga 2001. sud je odredio provođenje dokaza aktuarskim vještačenjem;
– rješenjem od 3. svibnja 2002. sud je pozvao vještaka da preuzme spis radi izrade nalaza i mišljenja;
– dopisom od 30. rujna 2002. vještak je izvijestio sud da nije u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje budući da, unatoč traženju, nije uspio pribaviti podatke o plaći u Bosni i Hercegovini;
– podneskom od 20. ožujka 2003. podnositeljica je sudu dostavila podatke o visini plaće radnika u Bosni i Hercegovini te je sud rješenjem od 22. svibnja 2003. ponovno pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja;
– dopisom od 4. kolovoza 2003. vještak je izvijestio sud da su podaci, koje je dostavila podnositeljica, neupotrebljivi za izradu nalaza i mišljenja;
– rješenjem od 5. studenoga 2003. sud je pozvao podnositeljicu na dostavu podataka, međutim podneskom od 21. siječnja 2005. podnositeljica je izvijestila sud da unatoč višestrukom traženju nije uspjela pribaviti zatražene podatke te je predložila da sud podatke zatraži sukladno propisima o međunarodnoj pravnoj pomoći;
– dopisom od 28. veljače 2005. sud je uputio dopis Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava sa zamolbom da se Federalnom zavodu za statistiku Bosne i Hercegovine izvrši dostava dopisa suda od 28. veljače 2005.;
– podneskom od 1. lipnja 2005. podnositeljica je izvijestila sud da je putem odvjetnika u Sarajevu uspjela pribaviti podatke koje je dostavila u prilogu podneska te je predložila da se isti što prije dostave vještaku radi izrade nalaza i mišljenja;
– rješenjem od 15. srpnja 2005. sud je pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja, te je vještak nalaz i mišljenje sudu dostavio 20. rujna 2005.;
– podneskom od 21. listopada 2005. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– rješenjem od 3. siječnja 2006. sud je pozvao podnositeljicu na dostavu dokaza o pravnom sljedništvu tuženika;
– na ročištu održanom 3. ožujka 2006. sud je saslušao vještaka, zatim je pozvao podnositeljicu da specificira tužbeni zahtjev te sudu dostavi izvadak iz sudskog registra za tuženika;
– rješenjem od 21. travnja 2006. sud je ponovno pozvao podnositeljicu na dostavu izvatka iz sudskog registra, na što se podnositeljica očitovala podneskom od 5. svibnja 2006., u kojemu je ujedno i predložila da sud službenim putem zatraži izvadak iz sudskog registra;
– ročište je održano 6. ožujka 2007., na kojemu je sud odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, te se spis u trenutku donošenja odluke Suda nalazio u kalendaru suda do 20. travnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. veljače 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj: 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 14/02.), Protokol broj: 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 14/02.) i Protokol broj: 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 12. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice održao tri (3) ročišta, proveo je dokaz saslušanjem podnositeljice te je od podnositeljice uzeo izjavu o imovnom stanju, zatim je odredio provođenje dokaza aktuarskim vještačenjem, pozvao je vještaka na izradu nalaza i mišljenja, zatim pozvao je podnositeljicu na dostavu podataka potrebnih za vještačenje te je podatke, na prijedlog podnositeljice, sam zatražio, sukladno propisima o međunarodnoj pravnoj pomoći.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, a nakon što je podnositeljica dostavila zatražene podatke, sud je pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenje, održao je dva (2) ročišta, na kojima je, između ostalog, saslušao vještaka te je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, dijelom doprinijela duljini postupka i to na način što sudu nije dostavila podatke o visini plaće u Bosni i Hercegovini, odnosno što u razumnom roku sud nije izvijestila da to nije u mogućnosti učiniti. Naime, sud je podnositeljicu rješenjem od 5. studenoga 2003. pozvao na dostavu podataka, a podnositeljica je sud podneskom od 21. siječnja 2005. izvijestila da to nije u mogućnosti dostaviti.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku ne radi o složenoj pravnoj stvari. Ističe se da činjenica da se u konkretnom slučaju radi o tuženiku sa sjedištem u inozemstvu jest dijelom doprinijelo nešto otežanom vođenju postupka, međutim, ocjena je Ustavnog suda da navedeno ne može opravdati nerazumno dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od sedam (7) godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositeljice, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, kao i okolnost da se postupak i nakon šesnaest (16) godina još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka.
Doprinos podnositeljice duljini postupka Sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2070/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.