USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1538

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. T., kojeg zastupaju J. R. i M. D., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-6940/98 (ranije: P-1069/94), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 12 (dvanaest) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, A. T. iz T., 7 F. L., K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 6. lipnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-6940/98, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-6940/98, utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 2. veljače 1994. Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naplate duga u iznosu od 95.815 kanadskih dolara protiv tuženika N. Č. iz Z.
Do 5. studenoga 1997. Općinski sud u Zagrebu donio je 6. listopada 1995. presudu broj: P-1069/94 (djelomično je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja), na koju je tuženik uložio žalbu 15. ožujka 1996. te je predmet proslijeđen drugostupanjskom sudu na odlučivanje 20. lipnja 1996. godine.
Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gž-7596/96-2 od 1. rujna 1998. ukinuo je prvostupanjsku presudi i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu u ponovnom postupku održao je ročišta 13. svibnja 1999. i 18. listopada 1999. (na kojemu je ponovno saslušan tužitelj).
Ročište 13. siječnja 2000. odgođeno je radi odsutnosti tuženika.
Na ročište 25. studenoga 2004. nije pristupio tuženik, a sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju mjerodavno kanadsko pravo koje se obvezao zatražiti od Ministarstva pravosuđa.
Podneskom od 13. siječnja 2005. sud je od Ministarstva pravosuđa zatražio da za konkretan slučaj pribavi mjerodavno kanadsko pravo (obvezne odnose, ugovor o zajmu i dr.).
Podneskom od 19. travnja 2005. Ministarstvo pravosuđa izvijestilo je sud da je putem Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija zatražilo navedene propise.
Postupak je u tijeku i do sada nisu pribavljeni mjerodavni zakonski propisi.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. veljače 1994., kad je podnositelj podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi povrata duga protiv tuženika Nevena Čanića iz Zagreba.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 6. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, četiri (4) mjeseca i četiri (4) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i jedan (1) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u povodu žalbe tuženika, izjavljene protiv prvostupanjske odluke broj: P-1069/94 od 6. listopada 1995., koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao četiri ročišta (13. svibnja i 19. listopada 1999., 13. siječnja 2000. i 25. studenoga 2004.) te je podneskom od 13. siječnja zatraženo od Ministarstva pravosuđa da za konkretan slučaj pribavi mjerodavne propise kanadskog prava.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o donekle složenom predmetu, u kojemu je bilo potrebno za utvrđivanje činjeničnog stanja pribaviti i primijeniti propise strane države, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositelja traje preko jedanaest godina. Takvo ukupno trajanje postupka nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome, iako okolnosti konkretnog slučaja (pribavljanje mjerodavnih zakonskih propisa druge države) ukazuju da se radi o složenijoj sudskoj stvari, ocjena je Ustavnog suda da navedene okolnosti ne mogu opravdati njegovo trajanje u razdoblju duljem od jedanaest godina. Imajući u vidu cjelokupno trajanje postupka, koje ukazuje na neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja (mjerodavni zakonski propisi još nisu pribavljeni), Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2524/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.