USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1540

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela L. Š. iz Z., koju zastupaju J. R. i M. D. iz odvjetničkog ureda u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4722/03 (raniji broj: Pn-3200/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe L. Š. iz Z., O. k. P. K. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01.-pročišćeni tekst) u iznosu od 1.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 12. svibnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine sudskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-4722/03.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 22. srpnja 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom J. L. (sada pok.) protiv tuženika H. n. k. iz Z., radi povišenja mjesečnih renti.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, odredio je i proveo knjigovodstveno vještačenje i dopunu vještačenja, te je rješenjem od 29. listopada 1997. odredio provođenje dokaza novim knjigovodstvenim vještačenjem.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– podneskom od 28. listopada 1998. pok. tužitelj je požurio izradu nalaza i mišljenja;
– dopisom od 26. travnja 1999. vještak je izvijestio sud da nije u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje, te je sudu dostavio podatke koje je potrebno pribaviti za potrebe vještačenja;
– dopisom od 6. srpnja 1999. sud je od nadležnih institucija zatražio podatke potrebne za izradu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 15. prosinca 1999. pok. tužitelj je, zbog preopterećenosti imenovanog vještaka s poslom, predložio izradu nalaza i mišljenje po drugom vještaku;
– nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 25. siječnja 2000.;
– sukladno nalazu i mišljenju pok. tužitelj je podneskom od 16. veljače 2000. specificirao tužbeni zahtjev;
– podneskom od 16. ožujka 2000. pok. tužitelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 19. lipnja 2000. sud je odredio pribaviti podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu Zavod);
– dopisom od 7. srpnja 2000. i požurnicom od 17. listopada 2000. sud je od Zavoda zatražio podatke, a koje podatke je Zavod sudu dostavio 24. studenoga 2000.;
– podneskom od 7. prosinca 2001. pok. tužitelj je predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 11. lipnja 2002. određeno je saslušanje vještaka;
– na ročištu održanom 13. studenoga 2002. sud je saslušao vještaka;
– rješenjem od 8. travnja 2003. sud je pozvao punomoćnika pok. tužitelja da se izjasni o nastavku postupka, budući da je tužitelj u međuvremenu preminuo;
– podneskom od 15. travnja 2003. punomoćnik pok. tužitelja predložio je nastavak postupka, a podneskom od 22. svibnja 2003. podnositeljica ustavne tužbe izvijestila je sud da stupa u parnicu kao pravni sljednik iza pok. tužitelja;
– na ročištu održanom 5. prosinca 2003. sud je podnositeljici naložio, da u roku od petnaest (15) dana dostavi preslike radne knjižice pok. tužitelja;
– na ročištu održanom 17. studenoga 2004. određeno je dopunsko knjigovodstveno vještačenje;
– rješenjem od 14. prosinca 2004. sud je pozvao vještaka da preuzme spis i izradi nalaz i mišljenje;
– podneskom od 22. veljače 2005. podnositeljica je sudu dostavila presliku radne knjižice pok. tužitelja;
– podneskom od 21. ožujka 2005. podnositeljica je požurila izradu nalaza i mišljenja;
– rješenjem od 25. ožujka 2005. sud je požurio vještaka na dostavu nalaza i mišljenja;
– dopisom od 4. travnja 2005. vještak je izvijestio sud da je od podnositeljice i tuženika zatražio dostavu dokumentacije, te da će po primitku dokumentacije izraditi nalaz i mišljenje;
– podneskom od 11. travnja 2005. podnositeljica je sudu predložila da sud službenim putem zatraži od Zavoda dokumentaciju potrebnu za vještačenje, što je sud i učinio dopisom od 18. svibnja 2005.;
– rješenjem od 13. lipnja 2005. sud je pozvao vještaka da preuzme dokumentaciju, te je vještak dopisom od 4. srpnja 2005. izvijestio sud da, unatoč dostavljenoj dokumentaciji, i dalje ne raspolaže podacima potrebnim za izradu nalaza i mišljenja;
– rješenjem od 12. rujna 2005. sud je pozvao tuženika da sudu dostavi određene podatke, a dopisom od 1. prosinca 2005. podatke je zatražio od Zavoda;
– dopisom zaprimljenim kod suda 9. siječnja 2006. Zavod je izvijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti zatražene podatke o plaći pok. tužitelja, budući da je pok. tužitelj u navedenom razdoblju bio u mirovini;
– dopisom od 17. ožujka 2006. sud je od Zavoda zatražio podatke o mirovini pok. tužitelja, te se je predmet u trenutku donošenja odluke Suda nalazio kod vještaka radi izrade nalaza i mišljenja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 22. srpnja 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom pok. J. L.
Podnositeljica je 22. svibnja 2003. kao pravni sljednik pok. tužitelja stupila u parnicu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 12. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, devet (9) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, saslušao je vještaka, te je odredio dopunsko knjigovodstveno vještačenje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je pozvao vještaka da preuzme dokumentaciju potrebnu za vještačenje, zatim je zatražio podatke od Zavoda, te je ponovno pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, manjim djelom doprinijela duljini postupka i to na način da iako ju je sud raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2003. pozvao na dostavu preslike radne knjižice, podnositeljica je to učinila tek podneskom od 22. veljače 2005.
Doprinos podnositeljice duljini postupka Sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade radi povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku radi o donekle složenoj pravnoj stvari, budući da je za potrebe postupka bilo potrebno izvršiti knjigovodstveno vještačenje, kao i zbog proteka vremena dopunsko knjigovodstveno vještačenje. Međutim navedeno ipak ne može opravdati vođenje ovog postupka pred sudom prvog stupnja u razdoblju duljem od četrnaest (14) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravnorelevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od sedam (7) godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositeljice, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 24. studenoga 2000. do 11. lipnja 2002., te činjenicu da je rješenjem od 29. listopada 1997. određeno knjigovodstveno vještačenje, a da je nalaz i mišljenje vještak sudu dostavio 25. siječnja 2000. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost suda, kao i okolnost da se postupak i nakon četrnaest (14) godina još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka, doprinos podnositeljice duljini postupka, kao i činjenicu da je podnositeljica stupila u parnicu 22. svibnja 2003. godine.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2073/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.