USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1542

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi H. V. iz D., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gž-804/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe H. V. iz D., A. M. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01.-pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 14. veljače 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je, zajedno s ostalim tužiteljima u konkretnom predmetu, podnio 25. siječnja 1995. godine tužbu protiv HTP »K.«, K., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su četiri ročišta (14. ožujka 1995., 29. ožujka 1996., 5. lipnja 1997. i 3. listopada 1997.), provedeno je medicinsko vještačenje, donijeto je rješenje, kojim je odbijen zahtjev tuženika za izuzeće suca (broj: 9 Su-723/96 od 21. listopada 1996.) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o odbijanju prijedloga za delegaciju (broj: Gr-1008/1996-2 od 16. siječnja 1997.), te je radi nepristupanja punomoćnika tužitelja na ročište 5. lipnja 1997. godine utvrđeno mirovanje postupka.
Dopisom od 10. studenoga 1997. godine sud je požurio na postupanje Zavod za javno zdravstvo, Dubrovnik (radi dostave podataka o tome je li Epidemiološka služba u K. izvršila izvješće o navodnoj pojavi salmonele 6. i 7. kolovoza 1994. u HTP »K.« Hotel »L.«, u svezi trovanja vaterpolista Vaterpolo kluba »B.«).
Dopisom od 10. studenoga 1997. godine sud je požurio na postupanje Opću bolnicu, Infektološki odjel D. (radi dostave podataka o liječenju oboljelih vaterpolista), čemu je udovoljeno dopisom od 5. prosinca 1997. godine.
Ročište je održano 20. veljače 1998. godine.
Dopisom od 15. ožujka 1998. godine sud je od nadležnog liječnika zatražio prijepise zdravstvenih kartona za podnositelja i ostale tužitelje, čemu je udovoljeno 30. ožujka 1998. godine.
Ročišta su zatim održana 8. svibnja 1998. i 5. lipnja 1998. godine.
Na ročište 26. lipnja 1998. godine nije pristupio punomoćnik M. L., te je na prijedlog tuženika donijeto rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tužitelju koje zastupa opunomoćenik M. L. Nakon toga pristupilo se saslušanju svjedoka.
Rješenjem suda od 31. kolovoza 1998. godine određeno je provođenje dokaza medicinskim nadvještačenjem po ustanovi Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u roku od 30 dana, a tuženik je pozvan na uplatu predujma.
Dopisom od 23. listopada 1998. godine zatraženo je od Opće bolnice D., Infektološkog odjela dostavljanje dokumentacije u svezi liječenja tužitelja i podnositelja, čemu je udovoljeno 11. studenoga 1998. godine.
Dopisom od 14. veljače 2000. godine Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet izvijestilo je sud da će nalaz i mišljenje o provedenom vještačenju dostaviti nakon što se izvrši uplata na žiro račun, a čemu je udovoljeno 28. lipnja 2000. godine.
Dopisom istog nadnevka dostavljen je nalaz i mišljenje specijaliste infektologa Opće bolnice D.
Dopisom od 9. listopada 2000. godine sud je zatražio od Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta dostavu nalaza i mišljenja.
Rješenjem suda od 5. prosinca 2000. godine spojeni su spisi broj: P-56/95 i P-881/98.
Podneskom od 8. prosinca 2000. godine tužitelji, među njima i podnositelj ustavne tužbe, požurili su sud na postupanje.
Dopisom od 12. prosinca 2000. godine sud je ponovno požurio na postupanje Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet, čemu je udovoljeno 16. siječnja 2001. godine, nakon čega je nalaz i mišljenje 22. siječnja 2001. godine dostavljeno strankama na očitovanje.
Podneskom od 25. siječnja 2001. godine tužitelji su požurili sud na postupanje, a 22. ožujka 2001. godine dostavili su očitovanje u odnosu na nalaz i mišljenje Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta.
Sljedeće ročište održano je 5. lipnja 2001. godine.
Podneskom od 7. lipnja 2001. godine dostavljena je medicinska dokumentacija za tužitelja M. F.
Rješenjem suda od 15. lipnja 2001. godine određeno je provođenje medicinskog vještačenja po Sveučilištu u Zagrebu, Medicinskom fakultetu (u odnosu na tužitelja M. F.).
Tužitelj M. F. 10. srpnja 2001. godine dostavio je dokaz o uplaćenom predujmu troškova vještačenja.
Dopisom od 5. studenoga 2001. godine Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet dostavilo je nalaz i mišljenje.
Sutkinja u predmetu podnijela je 6. studenoga 2001. godine zahtjev za izuzeće, koji je prihvaćen rješenjem Ureda predsjednika od 8. studenoga 2001. godine.
Podnescima od 12. lipnja 2003. i 3. listopada 2003. godine tužitelj M. F. požurio je sud na postupanje.
Na ročištu 3. lipnja 2004. godine riješeno je da će se zamolbenim putem od Općinskog suda u Zagrebu zatražiti saslušanje vještaka sa Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta.
Podnescima od 2. srpnja 2004. i 4. listopada 2004. godine dostavljene su punomoći o zastupanju tužitelja po punomoćnici K. H.
Dopisom od 26. listopada 2004. godine zatraženo je od Općinskog suda u Zagrebu saslušanje vještaka.
Punomoćnica tužitelja podneskom od 10. studenoga 2004. godine požurila je sud na postupanje.
Dopisom od 9. veljače 2005. godine Općinski sud u Zagrebu dostavio je zapisnik o saslušanju vještaka.
Podneskom od 17. veljače 2005. godine punomoćnica tužitelja predložila je donošenje međupresude u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva.
Nakon održanog ročišta 16. ožujka 2005. godine donijeta je međupresuda broj: P-56/95.
Protiv međupresude tuženik je 13. lipnja 2005. godine podnio žalbu.
Predmet je po žalbi tužene zaprimljen u Županijskom sudu u Dubrovniku 7. srpnja 2005. godine pod brojem: Gž-1022/05, te je, potom, remisorno vraćen Općinskom sudu u Dubrovniku.
Potom je ponovno zaprimljen u Županijskom sudu u Dubrovniku 3. ožujka 2006. godine, gdje je i dalje u radu, pod brojem Gž-804/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. Postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku započeo je 25. siječnja 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 14. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina i dvadeset (20) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i devet (9) dana.

4.3. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku, u trajanju preko sedam godina. Tijekom tog razdoblja održano je šest ročišta (20. veljače 1998., 8. svibnja 1998., 5. lipnja 1998., 26. lipnja 1998., 5. lipnja 2001. i 3. lipnja 2004.), provedena su vještačenja i upućeni su brojni dopisi nadležnim tijelima.
U postupanju Općinskog suda u Dubrovniku bila su dva duža razdoblja neaktivnosti suda i to od 23. listopada 1998. do 14. veljače 2000. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset dva dana) i od 15. lipnja 2001. do 3. lipnja 2004. godine (dvije godine, jedanaest mjeseci i osamnaest dana).

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(JEDNOG OD TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU.

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini postupka.

4.5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu naknade štete, ali to nije opravdanje za duljinu trajanja postupka u konkretnom slučaju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada traje dulje od dvanaest godina, te da su u postupku bilo dva duža razdoblja neaktivnosti suda prvog stupnja, ukupno u trajanju preko četiri godine. Predmet je trenutno pred Županijskim sudom u Dubrovniku, u žalbenom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-759/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.