USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1648

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. Č. iz Z., kojeg zastupaju B. Š. i A. Š., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 19. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2511/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana nastavka postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. Č. iz Z., Đ. 42, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 30. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2511/97, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2511/97, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 11. travnja 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv S. J. kao prvotužene, F. T. kao drugotuženog, J. B. kao trećetuženog, D. B. kao četvrtotuženog i R. B. kao petotužene, radi priznanja prava vlasništva na zemljištu (u naravi gradilište) u Z., izdavanja tabularne isprave i predaje posjeda.
Do 5. studenoga 1997. godine nije poduzeta nijedna radnja u postupku.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, na pripremno ročište 18. ožujka 1998. godine nisu pristupili prvotužena i drugotuženi za koje dostava poziva nije bila uredno iskazana. Ostali tuženi su pristupili i dali odgovor na tužbu. Sud je rješenjem naložio punomoćniku podnositelja da dostavi točne adrese za prvotuženu i drugotuženog, da se očituje na navode danih odgovora na tužbu i dostavi u spis izvadak iz zemljišne knjige za spornu nekretninu.
Podneskom od 23. travnja 1999. godine punomoćnik podnositelja je požurio postupanje suda, ali nije dostavio adrese za prvotuženu i drugotuženog.
Sud je dopisima od 29. travnja 1999., 21. rujna 2000. i 31. svibnja 2001. godine pozvao punomoćnika podnositelja da dostavi točnu adresu za prvotuženu i drugotuženog i očitovanje na dane odgovore na tužbu odnosno da udovolji raspravnom rješenju od 18. ožujka 1998. godine.
Podneskom od 5. lipnja 2001. godine punomoćnik podnositelja je dostavio zatražene adrese i predložio saslušanje osam svjedoka.
Na ročište 18. travnja 2002. godine nisu pristupili prvotužena i drugotuženi za koje dostava poziva ponovno nije bila uredno iskazana. Sud je rješenjem naložio punomoćniku podnositelja da dostavi točne adrese za prvotuženu i drugotuženog u roku od 15 dana jer će u protivnom odbaciti tužbu kao neurednu.
Podneskom od 28. siječnja 2004. godine punomoćnik podnositelja je obavijestio sud da je prvotužena umrla 15. lipnja 1998. godine, te dostavio adresu za drugotuženog.
Sud je rješenjem od 10. listopada 2006. godine utvrdio prekid postupka zbog smrti prvotužene u skladu s odredbom članka 212. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) u odnosu na sve tužene budući su jedinstveni suparničari.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je podnijeta 11. travnja 1997. godine Općinskom sudu u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). U Republici Hrvatskoj na snazi su i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), te Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 30. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i devetnaest (19) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je održao dva ročišta (18. ožujka 1998. i 18. travnja 2002. godine), bio potpuno neaktivan od 28. siječnja 2004. godine do podnošenja ustavne tužbe 30. studenoga 2005. godine (jedna godina, deset mjeseci i dva dana) te nadalje sve do 10. studenoga 2006. godine kada je donio rješenje kojim je utvrđen prekid postupka.
Općinski sud u Zagrebu propustio je u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja relevantnih činjenica. Nadalje, sud nije u smislu odredbe članka 148. Zakona o parničnom postupku pokušao službenim putem provjeriti adresu prvotužene i drugotuženog. Konačno, u slučajevima kada punomoćnik podnositelja u danim rokovima nije postupao po nalozima suda, sud nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova, te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio je duljini trajanja postupka. Naime, njegov punomoćnik postupio je po raspravnom rješenju suda od 18. ožujka 1998. godine tek 5. lipnja 2001. godine nakon tri uzastopna traženja suda, a po raspravnom rješenju od 18. travnja 2002. godine također nije postupio u danom roku već je tek 28. siječnja 2004. godine izvijestio sud da je prvotužena umrla. Slijedom navedenog pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke, za navedene zastoje u postupku postoji podijeljena odgovornost suda i podnositelja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je:
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre, (...)
U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 10. studenoga 2006. utvrdio prekid postupka zbog smrti prvotužene.
Člankom 215. stavkom 1. ZPP propisano je:
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine (...) preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Prema odredbi članka 214. stavka 2. ZPP za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i dvadeset pet dana. Usprkos doprinosu podnositelja, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2511/97 prekinut po sili zakona. Imajući u vidu okolnost da je za vrijeme trajanja prekida postupka po sili zakona nadležni sud onemogućen poduzimati radnje usmjerene na odlučivanje o tužbenom zahtjevu te da mogući nastavak postupka ne ovisi isključivo o radnjama suda koji vodi postupak, Ustavni sud je nadležnom redovnom sudu naložio donošenje sudske odluke u roku od 6 mjeseci računajući od dana nastavka postupka.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju je pri određivanju naknade podnositelju uzet u obzir i njegov doprinos duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4730/2005
Zagreb, 19. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.