USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1651

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. D. iz R., kojeg zastupa I. R., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-815/07 (ranije predmet Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1313/94), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. D. iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 16.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 23. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, pod brojem: P-1313/94, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Rijeci te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1313/94 utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 8. travnja 1994. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi naknade štete, a povodom štetnog događaja od 11. ožujka 1992. godine, kada je S. T., pripadnik 133. postrojbe Hrvatske vojske u ugostiteljskom objektu u Rijeci ispalio pet metaka po zidovima i inventaru, kojom prilikom je podnositelj kao gost lokala zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prostrijela lijeve potkoljenice.
S naslova štetnog događaja podnositelj potražuje naknadu pretrpljene štete u vidu fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, pretrpljenog straha, potrebe za tuđom njegom i pojačanom ishranom.
Do 5. studenoga 1997. godine poduzete su sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– tužena je 20. lipnja 1994. dostavila odgovor na tužbu kojim je, opreza radi, osporila tužbu i tužbeni zahtjev, te predložila odbijanje tužbenog zahtjeva;
– dana 18. srpnja 1994. održano je prvo ročište na kojem su stranke ustrajale kod navoda iz tužbe, a sud je odredio pribavu spisa Vojnog suda, posl. broj: K-27/92, dok je tuženoj naloženo da u roku od 15 dana iznese detaljno očitovanje u pogledu tužbe i tužbenog zahtjeva;
– podneskom od 1. rujna 1994. tužena je dopunila navode iz odgovora na tužbu, istaknuvši prigovor promašene pasivne legitimacije;
– podneskom od 17. svibnja 1995. godine podnositelj je izvijestio sud da je 21. travnja 1995. godine istome sudu podnio tužbu protiv tuženika S. T. povodom istog štetnog događaja, da je tužba zaprimljena pod posl. brojem: P-1643/95, te da je po sadržaju istaknutih zahtjeva istovjetna po osnovi i visini tužbi u predmetu, posl. broj: P-1313/94;
– dana 18. svibnja 1995. doneseno je rješenje o spajanju predmeta;
– dana 17. listopada 1995. održano je ročište u kojem je drugotuženik S. T. dao odgovor na tužbu, u kojem je učinio nespornim navode iz tužbe;
– ročište određeno za 22. travnja 1996. godine odgođeno je zbog sprječenosti raspravnog suca;
– podnositelj je požurnicama od 23. svibnja 1996., 28. lipnja 1996. i 26. srpnja 1996. tražio zakazivanje glavne rasprave;
– podneskom od 17. lipnja 1997. godine podnositelj se očitovao na navode prvotuženika glede promašene pasivne legitimacije;
– nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je rješenjem od 12. siječnja 1998. godine pozvao podnositelja na uplatu predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem;
– podneskom od 29. rujna 1998. godine podnositelj je dostavio dokaz o plaćenom predujmu za medicinsko vještačenje;
– dana 18. prosinca 2003. godine sud je nastavio postupak;
– na ročištu od 22. rujna 1999. godine saslušan je drugotuženik S. T.;
– na ročištu od 17. prosinca 1999. godine održano je ročište za glavnu raspravu na kojem je provedeno medicinsko vještačenje, a na istom ročištu podnositelj se obvezao prvotuženiku dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u vezi sa štetnim događajem. Također je odlučeno da će se službenim putem pribaviti podaci o izgubljenoj zaradi podnositelja od poduzeća »L.« R.;
– rješenjem, posl broj: P-1313/94-43 od 29. siječnja 2002. godine, utvrđen je prekid postupka u odnosu na prvotuženika Republiku Hrvatsku, te je određeno da će se isti nastaviti nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata;
– podneskom od 19. kolovoza 2003. godine podnositelj je predložio nastavak postupka;
– nakon toga sud je održao ročišta u dane 18. veljače 2004., 12. svibnja 2004., 9. rujna 2004., 21. listopada 2005., 7. veljače 2006., 5. travnja 2006., 14. lipnja 2006., 3. srpnja 2006., da bi na ročištu od 15. rujna 2006. godine donio presudu posl. broj: P-1313/94, kojom je usvojio tužbeni zahtjev u donosu na drugotuženika S. T.
Protiv te presude podnositelj je uložio žalbu, tako da se predmet od 1. veljače 2007. nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Rijeci, a vodi se pod posl. brojem: Gž-815/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Općinski sud u Rijeci donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je propisivao:
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:

Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom
Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.
(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. (...)
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine.
Člankom 4. stavkom 1. tog Zakona propisano je:
Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Rijeci podnijeta 8. travnja 1994. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kada je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 23. rujna 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i osamnaest (18) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu podnositelja, koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 29. siječnja 2002. nadležni Općinski sud u Rijeci postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka do donošenja novog propisa onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka. Naprotiv, sud je višekratno poticao na zakazivanje ročišta podnescima navedenim u točki 2. ove odluke.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci, broj: U-IIIA/829/2002 od 24. ožujka 2004. godine, Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom. 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
5. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
6. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
7. Predsjednik Županijskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3815/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.