USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1653

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. V. iz S. P. i B. I. iz P., koje zastupa D. J., odvjetnik u Đ., na sjednici održanoj 12. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-4900/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-9716/99), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst):
– M. V. iz S. P., u iznosu od 7.500,00 kuna i
– B. I. iz P., u iznosu od 7.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli 22. veljače 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: P-9716/99, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-9716/99, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelji su 5. svibnja 1999. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika Ž. M. radi isplate i ujedno predložili oslobođenje od plaćanja pristojbi, ali nisu priložili potvrdu o imovnom stanju koju su dužni istodobno priložiti sa zahtjevom za oslobođenje.
Dana 31. listopada 2000. godine, godinu dana nakon podnesene tužbe, sud je rješenjem pozvao podnositelje da u roku od 15 dana dostave točnu adresu tuženika, jer je pošta vratila neuručeno pismeno uz napomenu »nepoznat«, te obavijestio podnositelje da se ročište zakazano za 21. studenoga 2000. godine neće održati, a iduće ročište da će biti zakazano nakon dostave adrese tuženika.
Podneskom od 16. studenoga 2000. godine podnositelji mole sud produžetak roka za dostavu adrese tuženika, te prvo tužitelj dostavlja potvrdu o imovnom stanju radi oslobođenja od plaćanja pristojbi.
Na raspravi održanoj 8. veljače 2001. godine sud rješenjem ponovno poziva podnositelje na dostavu adrese tuženika.
Podnositelji 14. veljače 2001. godine dostavljaju zajedničku punomoć koju je sud tražio i ujedno izvještavaju da nisu u mogućnosti (nakon više uzaludnih pokušaja) utvrditi točnu adresu tuženika, o čemu su izvijestili sud podneskom od 14. studenoga 2000. godine te predlažu sudu da postupi u smislu članka 148. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), te ukoliko se niti na taj način ne bude mogla utvrditi točna adresa na koju tuženiku mogu biti uručena sudska pismena, predlažu da sud tuženiku postavi privremenog zastupnika u smislu članka 84. Zakona o parničnom postupku.
Dana 26. veljače 2001. utvrđena je adresa tuženika u Z.
Podneskom zaprimljenim u sudu 9. travnja 2001. godine punomoćnik podnositelja traži zbog spriječenosti prisustvovanja, odgodu rasprave zakazane za svibanj ili lipanj 2001. godine.
Na ročištu održanom 25. travnja 2001. godine sud utvrđuje da adresa tuženika nije točna te da se poziv vratio uz napomenu »nepoznat«.
Nakon skoro dvije godine od zadnje održanog ročišta glavne rasprave, 14. siječnja 2003. godine održava se novo ročište ponovno bezuspješno.
Istog dana sud traži od Centra za socijalnu skrb D. da u odnosu na tuženika izvrši potrebne provjere i u skladu s tim imenuje skrbnika i o tome obavijesti sud.
Dana 10. veljače 2003. godine punomoćnik podnositelja izvještava sud da je od Policijske uprave Zagrebačke obaviješten da je adresa tuženika ustvari u Z., znači dvije godine nakon prve obavijesti Policijske uprave Zagrebačke utvrđuje se da je prva obavijest pogrešna i dostavlja se nova adresa.
Centar za socijalnu skrb 8. kolovoza 2003. godine donosi rješenje o imenovanju posebnog skrbnika Ž. M., tuženiku u postupku.
Dana 29. rujna 2004. godine, godinu dana nakon imenovanja staratelja za poseban slučaj, staratelj odgovara na tužbu.
Dana 20. siječnja 2005. godine održano je ročište glavne rasprave na kojem su pozvani tužitelji da u spis dostave ugovor o kreditu te se obvezuju odazvati pozivu za sljedeće ročište 24. svibnja 2005. godine.
Dana 9. veljače 2005. godine dostavljena je u spis preslika ugovora o kreditu.
Glavna rasprava održana je 24. svibnja 2005. godine te je riješeno da će se provesti dokaz saslušanjem drugotužitelja pismenim putem, prema njegovoj zamolbi.
Dana 18. svibnja 2005. godine tužitelji dostavljaju u spis potrebne dokumente sukladno rješenju suda od 20. siječnja 2005. godine.
Dana 18. srpnja 2005. godine kod Općinskog suda u Pitomači saslušan je drugotužitelj B. I. (profesionalni vojnik).
Dana 2. prosinca 2005. godine na glavnoj raspravi upozoreni su podnositelji na nedostatke valjanih punomoći za zastupanje kao i potrebe ispravljanja tih nedostataka, što je i učinjeno 13. prosinca 2005. godine.
Ročište je održano 11. siječnja 2006. i 9. ožujka 2006. godine, te je nakon održane glavne javne rasprave zaključene 25. svibnja 2006. godine donesena presuda i rješenje o ispravku presude.
Od 10. listopada 2006. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Gž-4999/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 5. svibnja 1999. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 22. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao pet (5) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je zakazivao ročišta u znatnim vremenskim razmacima, koji su postojali i u uredovanju suda u važnim pitanjima (utvrđivanje adrese, postavljanje skrbnika i drugo).
Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan od 5. svibnja 1999. do 31. listopada 2000. godine (preko godine dana), od 25. travnja 2001. do 14. siječnja 2003. godine (jedna godina i deset mjeseci), te je od imenovanja posebnog skrbnika 8. kolovoza 2003. godine do sljedećeg održanog ročišta glavne rasprave 20. siječnja 2005. godine, proteklo godinu i šest mjeseci.
Razvidno je da se u pravno relevantnom razdoblju na par ročišta raspravljalo o meritumu, te je između pojedinih ročišta proteklo u tri navrata više od godine dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nisu doprinijeli duljini postupka, jer unatoč tome da su trebali u više navrata dostaviti podatke o imovnom stanju ili ažurirati punomoći, te aktivnosti podnositelja nisu bile od utjecaja na sporo vođenje samog postupka, s velikim razmacima između ročišta glavne rasprave, te neučinkovitim intervencijama suda u cilju dovršenja samog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od pet godina, deset mjeseci i sedamnaest dana, te da je još u tijeku pred drugostupanjskim sudom u žalbenom postupku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, te u pravno relevantnom razdoblju neaktivnost i neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-868/2005
Zagreb, 12. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.