USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1654

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. V. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 19. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-3714/00 (raniji broj: Pn-2916/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. V. iz Z., F. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 25. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 21. travnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv tuženika HŽ-H. ž., Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao četiri (4) ročišta, odredio je i proveo dokaz medicinskim vještačenjem, te saslušanjem svjedoka. Na ročištu održanom 21. listopada 1997. podnositeljica je iskazala da se ne protivi da se zastane s ovim postupkom do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred tim sudom broj: Pr-41/96, te je sud odredio da će se iduće ročište zakazati po prijedlogu podnositeljice.
U razdoblju od 5. studenoga 1997., u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– podneskom od 27. siječnja 1999. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– podnescima od 23. prosinca 1999., 26. travnja 2000. i 31. listopada 2000. podnositeljica je ponovno sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 17. travnja 2001. određeno je saslušanje stranaka i svjedoka;
– na ročištu održanom 7. studenog 2001. sud je saslušao svjedoka, te je određen dokaz vještačenjem po vještaku neuropsihijatru;
– nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 9. siječnja 2002.;
– na ročištu održanom 3. lipnja 2002. glavna rasprava je odgođena radi očitovanja vještaka na iznijete primjedbe na nalaz i mišljenje;
– podneskom od 24. rujna 2002. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 3. prosinca 2002. sud je odredio saslušanje podnositeljice;
– na ročištu održanom 24. travnja 2003. sud je saslušao podnositeljicu, te je određen dokaz saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 15. siječnja 2004. sud je saslušao vještaka, te je određeno suočenje podnositeljice i svjedokinje;
– podneskom od 30. srpnja 2004. podnositeljica je predložila suočenje svjedoka, kojem prijedlogu je sud udovoljio raspravnim rješenjem od 1. rujna 2004.;
– podneskom od 25. svibnja 2005. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 19. prosinca 2005. sud je odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku psihijatru;
– nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 1. ožujka 2006.;
– podneskom od 13. ožujka 2006. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 10. svibnja 2006. određeno je saslušanje vještaka, te su iduća ročišta održana 16. lipnja 2006., 17. listopada 2006., te 8. studenoga 2006.;
– u trenutku donošenja odluke Suda predmet se nalazio kod vještaka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 21. travnja 1994. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom podnositeljice.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem Konvencija). U Republici Hrvatskoj na snazi su i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), te Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 25. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i devetnaest (19) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, odredio je i proveo vještačenje po vještaku neuropsihijatru, te je proveo saslušanje podnositeljice i svjedoka.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je odredio vještačenje po vještaku psihijatru, te je održano više ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, pridonijela duljini postupka.
Naime, na ročištu održanom 21. listopada 1997. podnositeljica se složila da se zastane s postupkom do okončanja drugog postupka koji se vodio pred istim sudom broj: P-41/96, te je sud odredio da će se iduće ročište zakazati po prijedlogu podnositeljice. Podnositeljica je sudu predložila nastavak postupka podneskom od 27. siječnja 1999. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju duljem od sedam (7) godina, bez da je odlučeno o zahtjevu podnositeljice, što, u pravnoj stvari koja nije složene pravne naravi ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju i to od 27. siječnja 1999. do 17. travnja 2001., te od 1. rujna 2004. do podnošenja ustavne tužbe, a koje se razdoblje nastavilo do 19. prosinca 2005.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka (skoro trinaest (13) godina), neaktivnost i neučinkovitost suda prvog stupnja, kao i činjenicu da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, bez da je odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Ustavni sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade radi povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2357/2005
Zagreb, 19. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.