USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1655

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Đ. D. iz S. (R. S.), na sjednici održanoj 19. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba u odnosu na postupak koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi pod poslovnim brojem: P-279/02 se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-279/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) određuje se podnositelju ustavne tužbe Đ. D. iz S. (R. S.), JNA C-4/2, primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba u odnosu na postupak koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi pod poslovnim brojem: P-161/98 nije dopuštena.
Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 21. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine dva parnična postupka koji se vode pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojevima: P-279/02 i P-161/98, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
Ustavna tužba u odnosu na postupak koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi pod poslovnim brojem: P-279/02 je osnovana.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Šibeniku te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Šibeniku broj: P-279/02, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 6. veljače 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Šibeniku protiv H. R. Š. iz V. kao prvotuženog, A. S. iz Z. kao drugotužene, K. S. iz Z. kao trećetuženog i V. S. iz Z. kao četvrtotuženog, radi utvrđenja nepostojanja ugovornog odnosa temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 12. siječnja 1992. godine između podnositelja i I. S. odnosno njegovih pravnih sljednika, ovdje drugotužene, trećetuženog i četvrtotuženog. Istovremeno podnositelj je predložio određivanje privremene mjere.
Na pripremnom ročištu 19. veljače 2002. godine punomoćnik podnositelja je zatražio određivanje privremene mjere. Za tužene nije pristupio nitko. Naime, dostava poziva za njih nije iskazana.
Na ročištu 7. ožujka 2002. godine za tužene ponovno nije pristupio nitko, a budući da se dostava poziva za prvotuženog vratila s naznakom »umro«, sud je pozvao punomoćnika podnositelja da u roku od 30 dana uredi tužbu na pasivnoj strani u odnosu na prvotuženog.
Sud je rješenjem od 13. ožujka 2002. godine odbio prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja spornih nekretnina.
Podneskom od 22. ožujka 2002. godine punomoćnik podnositelja je uredio tužbu na način da je kao prvotuženu označio V. Š. iz S. (B. i H.).
Punomoćnik podnositelja je 17. travnja 2002. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 13. ožujka 2002. godine.
U međuvremenu je umrla drugotužena pa je podneskom od 28. kolovoza 2002. godine podnositelj uredio tužbu na način da je trećetuženog označio kao drugotuženog, a četvrtotuženog kao trećetuženog.
Ročište zakazano za 5. lipnja 2003. godine odgođeno je zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za njegovo održavanje. Naime, nije bilo dokaza da je dostava diplomatskim putem izvršena za prvotuženu, a i za trećetuženog nije pristupio nitko.
Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave je 5. lipnja 2003. godine izvijestilo sud da je prvotuženoj izvršena dostava tužbe i poziva za glavnu raspravu diplomatskim putem.
Na ročištu 20. siječnja 2004. godine za prvotuženu je pristupio punomoćnik, dok za drugotuženog i trećetuženog nije pristupio nitko, a dostava poziva za obojicu je vraćena s naznakom »obaviješteni nije podigao pošiljku«. Sud je riješio, na prijedlog punomoćnika podnositelja, dostavu poziva za drugotuženog i trećetuženog izvršiti putem dostavljača suda.
Ročišta su održana 25. ožujka 2004. godine kada za drugotuženog i trećetuženog nije pristupio nitko iako je dostava poziva bila uredna i 15. travnja 2004. godine kada je riješeno pribaviti spis suda broj: P-340/95, te drugostupanjskom sudu dostaviti spis radi odlučivanja o žalbi podnositelja na rješenje suda od 13. ožujka 2002. godine budući da su drugotuženi i trećetuženi primili rješenje suda od 13. ožujka 2002. i žalbu podnositelja.
Županijski sud u Šibeniku je rješenjem, broj: Gž-744/04 od 26. travnja 2004. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 13. ožujka 2002. godine i predmet 3. svibnja 2004. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročište 7. travnja 2005. godine za podnositelja nije pristupio nitko, za drugotuženog i trećetuženog također nitko iako je dostava putem sudskog dostavljača uredna, pa je sud, na prijedlog punomoćnika prvotužene, rješenjem utvrdio mirovanje postupka.
Podneskom od 8. srpnja 2005. godine punomoćnik podnositelja je predložio nastavak postupka.
Na ročište 5. listopada 2006. godine za drugotuženog i trećetuženog nije pristupio nitko, pa je punomoćnik podnositelja predložio da sud ponovno zakaže ročište te da im pozive dostavi putem sudskog dostavljača. Sud je ročište odgodio za 15. studenoga 2006. godine.
Na ročište zakazano za 15. studenoga 2006. godine za drugotuženog i trećetuženog ponovno nije pristupio nitko (dostava poziva bila je za trećetuženog uredno iskazana, a za drugotuženog nije). Punomoćnik podnositelja je predložio da sud još jednom pozove drugotuženog putem sudskog dostavljača, pa je sud ročište odgodio za 25. siječnja 2007. godine.
Ročište zakazano za 25. siječnja 2007. godine je odgođeno, a sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Šibeniku podnijeta 6. veljače 2002. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 21. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao tri (3) godina, deset (10) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku koji je održao dva ročišta te 13. ožujka 2002. godine donio rješenje kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.
Zatim se postupak povodom žalbe na rješenje vodio pred Županijskim sudom u Šibeniku koji je nakon desetak dana donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Šibeniku i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Nakon toga, sud je održao jedno, a odgodio tri ročišta.
Razvidno je da Općinski sud u Šibeniku do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku do sada proteklo više od pet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije bitno doprinio duljini trajanja postupka time što je uslijed nepristupa na jedno ročište utvrđeno mirovanje postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od tri godine, deset mjeseci i petnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Šibeniku, te posebno okolnost da do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba u odnosu na postupak koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi pod poslovnim brojem: P-161/98 nije dopuštena.
8. U tijeku ustavnosudskog postupka od Općinskog suda u Šibeniku pribavljeno je očitovanje i preslika spisa broj: P-161/98 iz kojih je razvidno da podnositelj ustavne tužbe nije stranka u postupku na koji se odnosi ustavna tužba.
9. Prema odredbi članka 72. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu ako nije nadležan, ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena, između ostaloga, ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.
10. Budući da podnositelj nije stranka u postupku na koji se odnosi ustavna tužba, to on nije ovlašten za podnošenje ustavne tužbe u smislu odredbe članka 62., u svezi sa člankom 63. Ustavnog zakona.
Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 72. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci.
11. Objava odluke i rješenja temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5131/2005
Zagreb, 19. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.