USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1694

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojega zastupa R. P., odvjetnik iz Splita, na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem P-156/04 (ranije broj: P-983/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 2.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 16. studenoga 2005. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem P-156/04 (ranije broj: P-983/90) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Šibeniku, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Šibeniku broj: P-156/04, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Pok. supruga podnositelja, V. K., 12. lipnja 1990. godine je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika A. S., M. B., B. M., V. B. i S. Č., radi utvrđenja vlasništva i diobe nekretnina.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu je održano 13 ročišta, no odluka nije donesena. Zamolbenim putem su kod Općinskog suda u Zagrebu saslušani tužiteljica i drugotuženica.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, prvo ročište održano je 6. listopada 1999., kada je raspravljanje dovršeno te je donesena presuda broj: P-983/90, kojom je usvojen tužbeni zahtjev. Rješenjem od 16. svibnja 2000. presuda je ispravljena u odnosu na petutuženika i opis nekretnine. Na prijedlog tužiteljice sud je rješenjem 3. travnja 2003. odredio privremenu mjeru osiguranja nenovčanog potraživanja te je naložena obustava radova na spornoj kući. Sud je također rješenjem od 2. listopada 2003. odredio privremenu mjeru vezanu uz ovršni postupak broj: Ovr-1917/03, koji se također vodio u vezi sa spornom nekretninom.
U povodu žalbe prvo, drugo i trećetuženika protiv navedene presude i rješenja o određivanju privremene mjere, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem od 1. prosinca 2003., broj: Gž-1126/2003, ukinuo presudu te predmet vratio na ponovni postupak. Istodobno je potvrdio navedena rješenja o određivanju privremenih mjera od 3. travnja 2003. i 2. listopada 2003. godine.
Nakon toga se postupak vodi pod brojem P-156/04, te je 15. rujna 2004. zaprimljen podnesak tužiteljice kojim se očituje na neke navode obrazloženja ukidne odluke drugostupanjskoga suda.
Podneskom od 17. studenoga 2005. podnositelj, R. J. i J. J., kao zakonski nasljednici sada pok. V. K. (koja je preminula 22. ožujka 2005.) izvješćuju sud da oni nastavljaju parnicu.
Potom je održano ročište 12. srpnja 2006. koje je odgođeno za 4. listopada 2006., a sud je dopisom od 13. srpnja 2006. od punomoćnika tužitelja da dostavi rješenje iza smrti šestotuženice, te da uredi tužbu na pasivnoj strani.
Ročište od 4. listopada 2006. je odgođeno za 24. studenoga 2006., na kojem je utvrđeno da punomoćnik tužitelja nije imao informacija o smrti dijela tuženika, te se obvezao u kraćem roku urediti tužbu.
Sljedeće ročište održano je 15. ožujka 2007. kada su tužitelji pozvani da urede tužbu sukladno ranijim utvrđenjima glede smrti osoba na tuženoj strani. Nakon toga nije bilo daljnjih aktivnosti u parnici.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 16. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno 15 godina, 5 mjeseci i 4 dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao 8 godina i 11 dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju prvo vodio pred prvostupanjskim sudom koji je presudu donio 6. listopada 1999., a ispravio ju je rješenjem od 16. svibnja 2000. godine. Nakon toga donesene su i dva rješenja o određivanju privremenih mjera 3. travnja 2003. i 2. listopada 2003. Drugostupanjsko rješenje doneseno je 1. prosinca 2003., te se od tada spis nalazi na ponov­nom odlučivanju pred prvostupanjskim sudom. Veliki zastoj nastao je nakon donošenja prvostupanjske presude 6. listopada 1999., jer je odluka u povodu žalbi tuženika donesena tek 1. prosinca 2003., što znači da je drugostupanjski postupak trajao preko četiri godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao ni njegov prednik, tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda nisu pridonijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenom sudskom postupku jer je trebalo utvrditi suvlasničke omjere stranaka na spornoj nekretnini i izvršiti njezinu fizičku diobu. Zbog velikog broja stranaka i njihove prostorne udaljenosti zamolbenim putem valjalo je saslušavati stranke. Međutim, same te činjenice ne opravdava trajanje ovoga postupka od preko osam godina u relevantnom razdoblju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od osam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te dijelom neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Visina naknade podnositelju je utvrđena za razdoblje nakon što je stupio u ovu parnicu.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednica Općinskog suda u Šibeniku dužna je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4548/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.