USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1721

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. M. iz Z., koju zastupa V. B., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-6453/91 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. M. iz Z., O., O. z. 5, na radu u Š., 8180 B., G. 33-a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 10. kolovoza 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 7. studenoga 1991. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv T. M., radi diobe bračne stečevine.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. u postupku je održano više ročišta, te je sud odredio i proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– na ročištu održanom 27. studenoga 1997. određeno je saslušanje svjedoka;
– na ročištu održanom 19. ožujka 1998. sud je saslušao svjedoke, te je određen dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 24. rujna 1998. sud je saslušao svjedoka, te je tuženiku naložio dostavu dokumentacije;
– dopisima od 8. ožujka 1999., 31. kolovoza 1999. i 9. svibnja 2000. sud je požurio tuženika da postupi po raspravnom rješenju od 24. rujna 1998.;
– na ročištu održanom 9. svibnja 2001. određeno je dopunsko saslušanje stranaka;
– na ročištu održanom 19. listopada 2001. sud je dopunski saslušao stranke, te je odredio građevinsko vještačenje;
– podnescima od 7. lipnja 2002. i 28. listopada 2002. podnositeljica je predložila nastavak postupka;
– rješenjem od 16. prosinca 2002. sud je pozvao podnositeljicu na plaćanje predujma troškova građevinskog vještačenja, o čemu je podnositeljica izvijestila sud podneskom od 22. siječnja 2003.;
– očevid na licu mjesta održan je 18. lipnja 2003., te je sud pozvao podnositeljicu na dostavu dokumentacije;
– pismeni nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 11. lipnja 2004.;
– podnescima od 8. studenoga 2005. i 19. prosinca 2005. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– ročište zakazano za 1. veljače 2006. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva podnositeljici;
– na ročištu održanom 3. ožujka 2006. sud je odredio dopunsko saslušanje tuženika, te saslušanje svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Supetru;
– iduće ročište bilo je zakazano za 31. ožujka 2006., a na ročištu održanom 2. lipnja 2006., zbog nedolaska uredno pozvane podnositeljice, nastupilo je mirovanje postupka;
– podneskom od 18. listopada 2006. podnositeljica je predložila nastavak postupka;
– rješenjem od 29. prosinca 2006. sud je odbacio prijedlog podnositeljice za nastavak postupka, te je utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari tužba smatra povučenom;
– protiv navedenog rješenja podnositeljica je 6. veljače 2007. izjavila žalbu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 7. studenoga 1991. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 10. kolovoza 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, devet (9) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, odredio je i proveo dokaz saslušanjem svjedoka i dopunskim saslušanjem stranaka, te je odredio i proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, održana su dva (2) ročišta, a na ročištu zakazanom 2. lipnja 2006. zbog nedolaska podnositeljice, nastupilo je mirovanje postupka. Podnositeljica je predložila nastavak postupka, ali sud je rješenjem od 29. prosinca 2006. odbacio prijedlog podnositeljice, te je utvrdio da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Protiv navedenog rješenja podnositeljica je izjavila žalbu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju, nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku ne radi o naročito složenoj pravnoj stvari koja bi mogla opravdati duljinu konkretnog parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 24. rujna 1998. do 9. svibnja 2001., te u razdoblju od 11. lipnja 2004. do podnošenja ustavne tužbe, a koje se razdoblje neaktivnosti nastavilo sve do 1. veljače 2006. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka (preko četrnaest godina) kao i neaktivnost suda, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3470/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.