USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1722

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Ž. G. iz Z., kojeg zastupa Z. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-8296/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe Ž. G. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 3. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-8296/98, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8296/98 utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 12. studenoga 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene Klinike za infektivne bolesti »Dr. F. M.« iz Z., radi naknade štete zbog neadekvatnog liječenja.
Dana 20. studenoga 1998. godine tužba je poslana na odgovor tuženoj i 1. srpnja 1999. godine održano je prvo ročište za glavnu raspravu, na kojem je saslušan tužitelj radi prijedloga o oslobađanju od troškova plaćanja sudskih pristojbi. Tužena je predala odgovor na tužbu, a punomoćnik tužitelja je zatražio rok radi dostave dodatne medicinske dokumentacije, posebice rtg snimaka, za što mu je sud dao rok od 15 dana.
Nakon dostave navedene medicinske dokumentacije određeno je provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja odgovornosti tužene, kao i radi utvrđivanja opsega štete. Dana 20. rujna 1999. godine podnositelj je pozvan na uplatu predujma za vještačenje u roku od 15 dana.
Podneskom od 4. listopada 1999. godine podnositelj je zatražio od suda oslobođenje od plaćanja troškova vještačenja. Sud je na ročištu održanom 14. veljače 2000. godine rješenjem odbio prijedlog podnositelja za oslobađanje troškova vještačenja, protiv kojeg rješenja je podnositelj 25. travnja 2000. godine uložio žalbu.
Predmet je povodom žalbe podnositelja dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 19. svibnja 2000. godine. Županijski sud je, nakon dvije godine i pet mjeseci, uvažio žalbu podnositelja 9. listopada 2002. godine, preinačio prvostupanjsko rješenje i oslobodio podnositelja od snošenja troškova liječničkog vještačenja u predmetu. To rješenje je nakon dva mjeseca od donošenja zaprimljeno na Općinskom sudu i upućeno strankama.
Tek je 17. srpnja 2003. godine, dakle devet mjeseci nakon što je podnositelj oslobođen od snošenja troškova vještačenja i skoro pet godina nakon podnošenja tužbe sudu, određeno provođenje liječničkog vještačenja, koje je godinu dana poslije požureno od suda i konačno dovršeno 15. srpnja 2004. godine.
Nalazu je prigovorio podnositelj 26. studenoga 2004. godine te tražio tuženu da dostavi medicinske dokumente na temelju kojih je potrebno dati stručno mišljenje.
Prvo ročište nakon dostavljenog medicinskog vještačenja održano je nakon godine dana 17. svibnja 2005. godine, na kojem je tužena odgovorila da ne posjeduje traženu medicinsku dokumentaciju.
Ustavna tužba podnesena je 3. studenoga 2005. godine.
Nakon podnošenja ustavne tužbe održano je više ročišta. Na ročištu 14. veljače 2006. godine saslušani su vještaci i podnositelj. Povodom prijedloga podnositelja da se sasluša i njegova supruga kao svjedok zakazano je ročište za 13. rujna 2006. godine. Određeno je vještačenje po drugim vještacima, koje je dovršeno 14. veljače 2007. godine, kada je predmet vraćen s vještačenja i dostavljen sucu u rad.
Dana 21. veljače 2007. sudac je naredio isplatu troška vještacima i istog dana nalaz vještaka dostavljen je strankama na odgovor, a u spisu je određen kalendar u trajanju od 3 mjeseca u kojem vremenu se čeka odgovor stranaka, te se znači u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi predmet nalazi na rješavanju kod prvostupanjskog suda više od osam godina nakon podnošenja tužbe Općinskom sudu u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. studenoga 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 3. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedam (7) godina (manje devet dana, koje je u ovakvom slučaju, kada se postupak još uvijek vodi, zanemariva vrijednost, pa Ustavni sud uzima da je postupak do podnošenja ustavne tužbe trajao punih sedam godina).

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao šest ročišta i proveo medicinsko vještačenje, a nakon podnošenja ustavne tužbe još dva ročišta i jedno medicinsko vještačenje, ali u predmetu nije donijeta meritorna odluka.
Postupak u povodu žalbe podnositelja na rješenje kojim je odbijen sa zahtjevom za oslobođenje od snošenja troškova medicinskog vještačenja, vodio se pred Županijskim sudom u Zagrebu više od dvije godine, a samo vještačenje je određeno rješenjem suda godinu dana poslije. Način vođenja postupka ogleda se i u primjeru donošenja odluke o oslobađanju podnositelja od troškova vještačenja. Podnositelj je podnesak za to oslobođenje podnio sudu 4. listopada 1999. godine, da bi tek 17. srpnja 2003. godine bilo određeno liječničko vještačenje na teret suda, znači skoro nakon četiri godine neaktivnosti prvostupanjskog suda, jer je za to vrijeme doneseno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva i drugostupanjsko rješenje o uvažavanju zahtjeva o oslobođenju od snošenja troškova, te određivanje vještačenja 17. ožujka 2003. godine.
Niti u devetoj godini kako se vodi konkretan parnični postupak nije donesena meritorna odluka pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČENJE POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete uzrokovane pretpostavljenom liječničkom pogreškom, što je od posebnog značaja za podnositelja koji je trpio velike fizičke boli. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veće značenje za podnositelje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina te još nje donesena meritorna odluka u prvostupanjskom postupku.
Ustavni sud ocjenjuje iz razloga navedenih pod brojem 4.2. ove odluke, da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4382/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.