USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1725

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz Z., na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Revt-182/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. M. iz Z., A. S. 19c, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se pod brojem: P-117/01, vodi pred Općinskim sudom u Zadru, a potom pred Trgovačkim sudom u Zadru, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je pokrenuo tužbom od 26. siječnja 2001. postupak pred Općinskim sudom u Zadru protiv tuženika, B.-P. m. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.
Nakon održanih jedanaest ročišta, Općinski sud u Zadru, donio je 4. veljače 2002. presudu broj: P-117/01.
Odlučujući po žalbi tuženika od 2. svibnja 2002., Županijski sud u Zadru je rješenjem broj: Gž-772/02 od 15. svibnja 2003., ukinuo prvostupanjsku presudu.
U ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Zadru koji se vodi pod brojem P-1305/03, doneseno je 26. svibnja 2003. rješenje o prekidu postupka, te je postupak nastavljen 2. lipnja 2003.
Rješenjem od 9. srpnja 2003., a budući da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, Općinski sud u Zadru oglašava se stvarno nenadležnim i ustupa predmet Trgovačkom sudu u Zadru, kao stvarno nadležnom sudu.
Podneskom od 9. ožujka 2004. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
Ročište pred Trgovačkim sudom u Zadru održano je 20. svibnja 2004. kada je i donesena presuda broj: P-540/03.
Protiv presude od 20. svibnja 2004. podnositelj je izjavio žalbu 7. lipnja 2004.
Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-4242/04-3 od 1. ožujka 2005., ukida se presuda od 20. svibnja 2004. u dijelu kojim podnositelj traži da ga se vrati na poslove na kojima je radio i u tom se dijelu predmet vraća na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem: P-89/05, održano je ročište 31. ožujka 2005. na kojem je donesena presuda broj: P-89/05 od 31. ožujka 2005.
Protiv presude od 31. ožujka 2005. godine žalbu je izjavio tuženik 19. travnja 2005., a podnositelj je odgovor na žalbu dao 3. svibnja 2005.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj: Pž-2888/05-3 od 4. listopada 2005., preinačio je prvostupanjsku presudu od 31. ožujka 2005.
Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske podnositelj 9. prosinca 2005. izjavljuje reviziju, te podnosi prijedlog za ponavljanje postupka.
Revizija i odgovor tuženika na reviziju od 23. prosinca 2005. dostavljaju se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 29. prosinca 2005., te se postupak vodi pod brojem: Revt-2/06.
Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio reviziju Trgovačkom sudu u Zadru sa zahtjevom za dostavom originalnog predmeta spisa, isti je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 15. prosinca 2006. godine.
Postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u povodu revizije podnositelja ustavne tužbe vodi se pod brojem: Revt-182/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 26. siječnja 2001. pred Općinskim sudom u Zadru.
Ustavna tužba podnijeta je 29. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četiri (4) godine, dva (2) mjeseca i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio se pred Općinskim sudom u Zadru, te nakon što je otvoren stečajni postupak nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Zadru. Sudovi su donijeli u tri navrata prvostupanjske i drugostupanjske odluke, te je predmet trenutno pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u povodu revizije podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi dulje od šest godina odnosno u pravnorelevantom razdoblju preko četiri godine, te da još nije donijeta pravomoćna odluka. Iako je prvostupanjski sud već u tri navrata donio presudu, ta je presuda u dva navrata ukinuta od strane žalbenog suda. Takvo postupanje suda, iako u postupku nema duljih zastoja, ne može se ocijeniti učinkovitim. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te činjenicu da je riječ o radnom sporu koji je hitne naravi, Ustavni sud je utvrdio da je postupanjem sudova podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio trajanju parničnog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o djelomično složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko šest godina, odnosno preko četiri godine do dana podnošenja ustavne tužbe, a da nije pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1448/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.