USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1726

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Z. Z. iz O., koju zastupaju Ž. F. i D. K., odvjetnici u O., na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Belom Manastiru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-784/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Z. Z. iz O., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 17. svibnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 28. srpnja 1998. pred Općinskim sudom u Belom Manastiru tužbom podnositeljice protiv Z. T. iz O. i D. P. iz B., radi priznanja prava vlasništva i izdvajanja iz ostavinske mase.
U postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– ročište zakazano za 17. ožujka 2003. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva za I. tuženu. Uredno pozvana podnositeljica nije pristupila ročištu;
– ročište zakazano 5. travnja 2004. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva za I. tuženu. Podnositeljica nije pristupila ročištu, odnosno pismenim putem je predložila odgodu ročišta;
– ročište zakazano za 3. travnja 2006. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva za I. tuženu;
– ročište zakazano za 7. ožujka 2007. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva za I. tuženu;
– dopisom od 16. ožujka 2007. sud je od Policijske postaje Osijek zatražio terensku provjeru adrese I. tužene;
– u trenutku donošenja odluke Suda, u postupku nije poduzeta niti jedna druga radnja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 28. srpnja 1998. pred Općinskim sudom u Belom Manastiru tužbom podnositeljice.
Ustavna tužba podnijeta je 17. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i osamnaest (18) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, zakazao dva (2) ročišta koja je zbog neuredno iskazane dostave poziva za I. tuženu odgodio.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je zakazao još dva (2) ročišta, koja je iz istog razloga kao i ranija dva (2) odgodio, te je od nadležnog tijela zatražio terensku provjeru adrese I. tužene.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, jednim dijelom pridonijela duljini postupka i to na način što, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročišta zakazana za 17. ožujka 2003. i 5. travnja 2004. godine.
Iako su navedena ročišta odgođena, jer dostava poziva za I. tuženu nije bila uredno iskazana, Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica ipak snosi odgovornost za tijek konkretnog postupka, budući da su u pitanju njezina prava i obveze. Takvo pravno stajalište nalazimo i u praksi Europskog suda za ljudska prava (odluka Glaser protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj: 32346/96, § 70, 19. rujna 2000.). Zbog navedenog Sud je prilikom određivanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku, navedeni doprinos podnositeljice duljini postupka uzeo u obzir.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da dosadašnji tijek postupka ne ukazuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od šest (6) godina, a unutar kojeg razdoblja u postupku nije održano niti jedno ročište, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 28. srpnja 1998. do 17. ožujka 2003., a nakon čega je sud nastavio zakazivati ročišta u prosjeku jednom godišnje.
Posebno se napominje da je Europski suda za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće pri utvrđivanju adrese tužene strane.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost suda kao i izrazito neučinkovito postupanje suda prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka, ali i doprinos podnositeljice duljini postupka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Belom Manastiru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2156/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.