USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1770

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. R. iz S., kojeg zastupa I. S., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: I-P-774/07 (ranije I-P-979/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. R. iz S., K. 111, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 27. siječnja 2005. podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 26. svibnja 1993. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv tuženika »C. o.« d.d. Zagreb, PJ S., radi naknade štete i isplate rente.
7. listopada 1993., 17. studenoga 1993. i 12. siječnja 1994. održana su ročišta na kojima je izvršen uvid u pisane dokaze, saslušana su tri svjedoka i podnositelj kao stranka.
Podneskom od 7. veljače 1994. podnositelj je uredio tužbeni zahtjev.
9. veljače 1994. zaključena je glavna rasprava, ali je rješenjem u obliku uredovne bilješke istog dana rasprava preotvorena.
8. ožujka 1995. održano je ročište na kojem je saslušan vještak – ortoped, radi pojašnjenja nalaza i mišljenja danog u predmetu istog suda među istim strankama, broj: I-P-1551/88. Rasprava je zaključena.
20. studenoga 1996. održano je ročište na kojem je raspravnim rješenjem preotvorena glavna rasprava, te je riješeno da se od poslodavca podnositelja zatraže noviji platni podaci.
3. veljače 1999. održano je ročište na kojem je riješeno da će se zatražiti i podaci HZMO-a o isplatama naknada podnositelju kao i podaci od porezne uprave o zaradi podnositelja od dopunske djelatnosti.
Zatraženi podaci zaprimljeni su u sudu 20. svibnja 1999., 31. svibnja 1999. odnosno 17. ožujka 2000.
13. travnja 2000. održano je ročište na koje nije pristupio uredno pozvan tuženik, te je samo utvrđeno da su zaprimljeni traženi podaci i ročište odgođeno.
4. svibnja 2000. održano je ročište na kojem je podnositelju dodijeljen rok radi specifikacije tužbenog zahtjeva, što je učinio podneskom od 7. lipnja 2000.
9. lipnja 2000. održano je ročište na koje nije pristupio uredno pozvan tuženik, te je ročište odgođeno.
10. srpnja 2000. održano je ročište na kojem je riješeno da će se saslušati podnositelj na određene okolnosti te se obvezuje na dostavu rješenja o priznanju prava na mirovinu.
5. rujna 2000. održano je ročište na kojem je riješeno da će se provesti vještačenje putem vještaka specijaliste medicine rada.
2. listopada 2000. održano je ročište na koje nije pristupio pozvani vještak, a riješeno je da će se provesti vještačenje putem vještaka specijalista neurologa.
7. studenoga 2000. ročište je odgođeno zbog neuredne dostave poziva za vještaka.
6. prosinca 2000. održano je ročište na kojem je saslušan vještak – neurolog.
18. siječnja 2001. održano je ročište na kojem je saslušan vještak – specijalist medicine rada.
Podneskom od 22. ožujka 2001. podnositelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.
8. studenoga 2002. održano je ročište na kojem je riješeno da će se provesti vještačenje putem vještaka – neurokirurga.
16. siječnja 2003. ročište je odgođeno zbog neuplaćivanja predujma za vještačenje (obavijest o uplati zaprimljena je 17. veljače 2003.).
21. veljače 2003. ročište je odgođeno zbog neuredne dostave poziva za vještaka.
22. ožujka 2004. dostavljen je nalaz i mišljenje vještaka – neurokirurga.
Podneskom od 6. travnja 2004. dostavljen je dokaz o uplati daljnjih troškova vještačenja i dodatna medicinska dokumentacija.
6. srpnja 2004. održano je ročište na kojem je riješeno da će se provesti novo vještačenje po specijalistu medicine rada.
Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je 18. listopada 2004.
Podneskom od 3. studenoga 2004. podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta i pozivanje vještaka na ročište.
18. siječnja 2005. održano je ročište na kojem je raspravljanje zaključeno i zakazana objava presude za 2. veljače 2005.
27. siječnja 2005. podnesena je ustavna tužba.
2. veljače 2005. objavljena je presuda, broj: I-P-979/93, kojom se tužbeni zahtjev podnositelja odbija.
Podneskom od 8. veljače 2005. punomoćnik podnositelja je zatražio preotvaranje glavne rasprave, jer se sutkinja na ročištu od 18. siječnja 2005. oglušila na njegovo traženje roka za pisano očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i zaključila raspravljanje bez elemenata za presuđenje (oprečni nalazi i mišljenja vještaka), zbog čega je odbio potpisati raspravni zapisnik.
25. ožujka 2005. podnositelj je izjavio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1646/05 od 14. prosinca 2006. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.
Spis predmeta zaprimljen je u Općinskom sudu u Splitu 4. travnja 2007., te se, pod novim brojem: I-P-774/07, nalazi kod suca, radi zakazivanja rasprave.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo propisano je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 26. svibnja 1993. podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu, radi naknade štete i isplate rente.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 27. siječnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, osam (8) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Splitu u trajanju od sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i sedam (27) dana, te pred Županijskim sudom u Splitu, u trajanju od oko jedne (1) godine i osam (8) mjeseci. Predmet je vraćen Općinskom sudu u Splitu gotovo četiri mjeseca nakon donošenja drugostupanjske odluke, 4. travnja 2007.
U razdoblju od podnošenja tužbe (26. svibnja 1993.) do donošenja prvostupanjske presude (2. veljače 2005.) Općinski sud u Splitu održao je ukupno dvadeset ročišta (tri odgođena), od toga u pravno relevantnom razdoblju petnaest, te su u tom razdoblju obavljena tri vještačenja i donesena jedna prvostupanjska meritorna odluka, koja je ukinuta.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju radi se o relativno složenom predmetu, zbog potrebe provođenja vještačenja, što ipak ne opravdava dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Na temelju uvida u spis predmeta, Ustavni sud utvrđuje da konkretni parnični postupak traje ukupno više od dvanaest godina, a u pravnorelevantnom razdoblju dulje od sedam godina, te se ponovno, nakon ukidne odluke, nalazi kod prvostupanjskog suda, a ponovno suđenje još nije započelo.
Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-482/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.