USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1772

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. Ž. iz Z., kojeg zastupa D. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1238/07 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-3549/02) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. Ž. iz Z., L. Z. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 18. siječnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-3549/02 (ranije: Pr-7018/01, Pn-2791/01, Pn-367/96 te predmet Općinskog suda u Zaboku broj: Pn-142/95), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-3549/02 (ranije: Pr-7018/01, Pn-2791/01, Pn-367/96 te predmet Općinskog suda u Zaboku broj: Pn-142/95), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 22. veljače 1995. podnio tužbu Općinskom sudu u Zaboku protiv tuženika, »N.« d.d. Z., radi naknade štete za ozljedu na radu.
Do 5. studenoga 1997. održano je ročište 10. svibnja 1995. Općinski sud u Zaboku se rješenjem broj: P-142/95 od 10. svibnja 1995. oglasio mjesno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja spis 25. listopada 1995. ustupio Općinskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje. Zatim su održana ročišta 6. ožujka 1996., 17. svibnja 1996., 8. listopada 1996., 20. studenoga 1996., 13. ožujka 1997., 21. svibnja 1997. i 19. rujna 1997. te je provedeno medicinsko vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997., ročište zakazano za 5. svibnja 1998. nije održano zbog spriječenosti suca.
Na ročištu 1. prosinca 1998. tuženik je predložio saslušanje daljnjih svjedoka.
Na ročištu 23. ožujka 1999. saslušana su dva svjedoka te je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda broj: Pn-367/96, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.
Tuženik je 10. svibnja 1999. izjavio žalbu protiv presude.
Spis je 26. kolovoza 1999. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je 22. svibnja 2000. remisorno vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu radi dopune. Taj sud je postupio po nalogu Županijskog suda u Zagrebu i vratio mu spis 5. srpnja 2000. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-6517/00 od 27. ožujka 2001. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja i predmet 11. travnja 2001. vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 15. listopada 2001. punomoćnik tuženika je izjavio da će se 16. listopada 2001. nad tuženikom otvoriti stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: St-280/01 pa mu je sud naložio da dostavi rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu o otvaranju stečajnog postupka.
Podneskom od 4. siječnja 2002. punomoćnik podnositelja je predložio sudu da se oglasi stvarno nenadležnim i predmet ustupi Trgovačkom sudu u Zagrebu te je naveo da je u stečajnom postupku broj: St-280/01, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, zakazano ispitno ročište za 24. siječnja 2002. godine.
Sud se rješenjem broj: Pr-7081/01 od 8. siječnja 2002. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis ustupio 12. veljače 2002. Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Trgovački sud u Zagrebu je 28. veljače 2002. vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu s napomenom da postupi po članku 212. stavku 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.).
Općinski sud u Zagrebu je donio rješenje broj: Pr-3549/02 od 4. prosinca 2002., kojim je utvrdio prekid postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom te odredio da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj preuzme postupak ili kad ga sud na poziv protivne strane pozove da to učini.
Navedeno rješenje punomoćnik podnositelja je zaprimio 6. prosinca 2002., a tuženi 9. prosinca 2002. godine.
U međuvremenu, punomoćnik podnositelja prijavio je tražbinu po osnovi ozljede na radu u stečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi pod brojem: St-280/01. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem broj: St-280/01 od 27. veljače 2002. utvrdio da je u cijelosti osporena tražbina podnositelja i pozvao podnositelja putem punomoćnika da pokrene parnicu.
Međutim, već pokrenuta parnica ostala je u prekidu, odnosno nijedna radnja nije poduzeta sve do 15. ožujka 2007., kad je Općinski sud u Zagrebu ustupio spis Trgovačkom sudu u Zagrebu, koji je zakazao ročište za 27. travnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 22. veljače 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 18. siječnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, deset (10) mjesec i dvadeset sedam (27) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 1. prosinca 1998., odnosno više od jedne godine te je održao dva ročišta i donio presudu 23. ožujka 1999., dakle nakon više od jedne godine i četiri mjeseca.
Zatim se postupak povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je nakon oko jedne godine i pet mjeseci donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u usvajajućem dijelu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 4. prosinca 2002. odredio prekid postupka.
U međuvremenu, punomoćnik podnositelja je prijavio tražbinu u stečajnom postupku, a stečajni upravitelj ju je u cijelosti osporio.
Nakon utvrđenog prekida parničnog postupka nije poduzeta nijedna radnja sve do 15. ožujka 2007., iako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 27. veljače 2002. bilo utvrđeno da je prijavljena tražbina podnositelja osporena. Naime, podnositelj nije podnio prijedlog za nastavak parničnog postupka nakon osporavanja tražbine u stečajnom postupku, a ni Općinski sud u Zagrebu nije ustupio spis nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu sve do 15. ožujka 2007. godine.
Po primitku spisa, Trgovački sud u Zagrebu je odmah zakazao ročište za 27. travnja 2007. godine.
Razvidno je da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je žurne naravi. Okolnost da je prvostupanjski sud u jednom navratu donio presudu nije od utjecaja jer njome nije pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio je duljini postupka jer nije podnio prijedlog za nastavak postupka nakon osporavanja tražbine u stečajnom postupku. Međutim, slijedom navedenog pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke, za zastoj u parničnom postupku, do kojega je došlo nakon osporavanja tražbine u stečajnom postupku, postoji podijeljena odgovornost suda i podnositelja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. Zakona o parničnom postupku propisano je:
Postupak se prekida:
(...)
5) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, (...).
U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 4. prosinca 2002. utvrdio prekid postupka jer je nad tuženikom otvoren stečajni postupak. Rješenje je postalo pravomoćno.
Člankom 215. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (važećim od 1. prosinca 2003.) propisano je:
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad (...) stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Prema odredbi članka 214. stavka 2. Zakona o parničnom postupku za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i trinaest dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju je pri određivanju naknade podnositelju uzet u obzir i njegov doprinos duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-279/2005
Zagreb, 25. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.