USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1774

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, Predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. K. Ž. iz Z., koju zastupa I. Š., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 9. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-8753/05 (raniji broj: R1-540/87) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. K. Ž. iz Z., D. 21, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 23. prosinca 2005. ustavnu tužbu radi duljine sudskog postupka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Izvanparnični postupak pokrenut je 25. veljače 1987. pred Općinskim sudom u Zagrebu prijedlogom podnositeljice i Z. K., kao predlagatelja, protiv I. V. iz Z. i Općine Centar, Ilica 25, radi pretvaranja idealnog vlasništva na zgradi u etažno vlasništvo.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. u izvanparničnom postupku, postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja koji je održao više ročišta, odredio je i proveo dva očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, zatim zatražio je dodatna očitovanja vještaka, te je odlučeno o zahtjevu podnositelja. U povodu žalbe podnositeljice predmet je dostavljen Okružnom sudu u Zagrebu koji je ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U nastavku postupka sud je održao više ročišta, te je rješenjem broj: R1-531/93 od 30. rujna 1994., obustavio postupak. Podnositeljica je 21. listopada 1994. izjavila žalbu, međutim sud je na ročištu održanom 6. prosinca 1994. podnositeljici dozvolio povrat u prijašnje stanje i nastavio postupak. U nastavku postupka sud je odlučio o prijedlogu podnositelja, međutim predmet je u povodu žalbe II. protustranke i zainteresirane osobe H. F. dostavljen Županijskom sudu u Gradu Zagrebu, koji je ponovno ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U nastavku postupka do 5. studenoga 1997. održana su dva ročišta za glavnu raspravu (3. prosinca 1996. i 18. ožujka 1997.).
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– rješenjem od 5. srpnja 1999. predlagateljima je dostavljen na prijevod poziv za H. F.;
– na ročištu održanom 7. rujna 2000. rasprava je odgođena, a sud je odredio da će se iduće ročište zakazati naknadno po prijedlogu predlagatelja;
– rješenjem od 27. ožujka 2001. i požurnicom od 29. studenoga 2001. sud je pozvao predlagatelje da se izjasne o daljnjem tijeku postupka;
– podneskom od 1. lipnja 2002. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta;
– rješenjem od 28. travnja 2004. sud je pozvao podnositeljicu da izvijesti sud dali je zainteresirana za vođenje ovog postupka, te ju je pozvao da dostavi ime pravnog sljednika njezinog (u spisu označenog) punomoćnika, na što se podnositeljica očitovala podnescima od 8. lipnja 2004. i 13. srpnja 2004.;
– na ročištu održanom 6. listopada 2004. sud je I. predlagatelju i I. protustranci naložio dostavu dokaza na koje su se pozvali;
– podneskom od 13. siječnja 2005. punomoćnik I. protustranke izvijestio je sud da je I. protustranka u međuvremenu preminula, a podneskom od 7. veljače 2005. kao zainteresirana stranka javio se K. V.;
– na ročištu održanom 10. veljače 2005. sudu je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. I. V.;
– rješenjem od 14. ožujka 2005. sud je pozvao predlagatelje da urede prijedlog u odnosu na I. protustranku, što su predlagatelji i učinili podneskom od 29. ožujka 2005.;
– na ročištu održanom 4. svibnja 2005., I. do III. protustranka iskazale su da su spremne na sporazumnu diobu, do se IV. protustranska diobi usprotivila. Ročište je odgođeno, a sud je protustranke obvezao na dostavu dokumentacije;
– ročište zakazano za 8. lipnja 2005. odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca;
– na ročištu održanom 6. srpnja 2005. raspravljanje je dovršeno, te je sud rješenjem broj: R1-2247/96 od 6. srpnja 2005. predlagatelje uputio u parnicu;
– podnositeljica je 17. listopada 2005. pred istim sudom pokrenula parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: P-8753/05;
– rješenjem od 17. siječnja 2006. tuženima je tužba dostavljena na odgovor, a ročište za glavnu raspravu održano je 20. studenoga 2006. godine.
U trenutku donošenja odluke Suda u predmetu nije bilo zakazano iduće ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Sudski postupak pokrenut je 25. veljače 1987. kao izvanparnični i to prijedlogom podnositeljice i Z. K. radi pretvaranja idealnog vlasništva na zgradi u etažno vlasništvo.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 23. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osamnaest (18) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio kao izvanparnični, u kojem je sud održao više ročišta, zatim je u više navrata pozvao predlagatelje da se izjasne o daljnjem tijeku postupka kao i da urede prijedlog u odnosu na I. protustranku, te je predlagatelje uputio u parnicu. Podnositeljica je sukladno rješenju suda, 17. listopada 2005. pokrenula parnični postupak.
Nakon podnošenja ustavne tužbe u postupku, sud je tužbu dostavio tuženicima na odgovor, te je održao jedno (1) ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (PREDLAGATELJICE U IZVANPARNIČNOM ODNOSNO TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, sada kao tužiteljica u parničnom, a ranije kao predlagateljica u izvanparničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju, pridonijela duljini postupka. Naime sud je rješenjem od 27. ožujka 2001. i ponovno rješenjem od 29. studenoga 2001. pozvao podnositeljicu da izvijesti sud o daljnjem vođenju postupka, što je podnositeljica učinila tek podneskom od 1. lipnja 2002. godine.
Doprinos podnositeljice duljini postupka Sud je uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku ne radi o naročito složenoj pravnoj stvari koja bi mogla opravdati duljinu konkretnog parničnog postupka u trajanju duljem od devetnaest (19) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od osam (8) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu neučinkovitost ali i neaktivnost suda u razdoblju od 29. studenoga 2001. do 28. travnja 2004. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem sudskog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka, ali i doprinos podnositeljice duljini postupka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5155/2005
Zagreb, 9. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.