USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1778

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, Predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. P. iz P., zastupane po punomoćnici S. R., odvjetnici u K., na sjednici održanoj 9. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-2586/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. P. iz P., B. V. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 18. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 12. ožujka 1993. godine N. M. podnio je tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositeljice ustavne tužbe. Postupak se vodio pod brojem: Pn-1451/93.
Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda zbog izostanka, koja je stavljena izvan snage, a podnositeljica je podnijela protutužbu radi isplate. Predmet je dobio novi broj: Pn-349/94.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročište je održano 17. studenoga 1999. godine.
Ročište određeno za 17. veljače 2000. godine odgođeno je jer podnositeljica nije primila poziv. Dostavnica je vraćena s naznakom »nije tražila« u dva navrata.
Ročišta su zatim održana 15. lipnja 2000., 5. ožujka 2001., 6. svibnja i 23. rujna 2003. godine kada je određeno provesti vještačenje. Rješenjem od 7. studenoga 2003. godine pozvan je tužitelj uplatiti vještačenje.
Vještak je predao nalaz i mišljenje 17. veljače 2004. godine.
Na ročištu 14. lipnja 2005. godine zaključena je rasprava i određen dan za objavu presude.
Rješenjem suda od 14. lipnja 2005. godine zaključena rasprava ponovno je otvorena radi provođenja dopunskog vještačenja.
Nalaz vještaka dostavljen je 6. listopada 2005. godine, te je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev 8. studenoga 2005. godine.
Ročište je održano 21. travnja 2006. godine.
Presuda je donijeta 5. svibnja 2006. godine.
Od 4. rujna 2006. godine predmet se nalazi u radu pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem: Gžn-2586/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 12. ožujka 1993. tužbom podnositeljice pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 18. srpnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak čitavo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 17. studenoga 1999. godine (dvije godine i dvanaest dana), od 5. ožujka 2001. do 6. svibnja 2003. godine (dvije godine, dva mjeseca i jedan dan), te od 17. veljače 2004. do 14. lipnja 2005. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset sedam dana). Prvostupanjski sud predmet je riješio 5. svibnja 2006. godine, a predmet se povodom žalbe nalazi u radu od 4. rujna 2006. godine pred drugostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽENE I PROTUTUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica doprinijela duljini trajanja postupka jer se nije odazvala pozivu na jedno ročište.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u razdoblju od 5. studenoga 1997. do podnošenja ustavne tužbe u trajanju duljem od sedam godina, te se povodom žalbe nalazi na drugostupanjskom sudu. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak praktički cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3123/2005
Zagreb, 9. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.