USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1779

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. V. iz P., kojeg zastupaju S. O. i S. O. S., odvjetnici iz P., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Revr-692/06 (predmet Općinskog suda u Puli, broj: P-420/04) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. V. iz P., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 4. travnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 29. srpnja 1987. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Puli protiv Grada Pule i dr. radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je međupresudom, posl. broj: P-1014/87 od 1. prosinca 1988. utvrdio odgovornost tuženika za štetu pričinjenu podnositelju, koju međupresudu je po žalbi tuženika potvrdio Okružni sud u Puli svojom presudom posl. broj: Gž-444/89 od 22. svibnja 1989. godine.
Odlučujući o revizijama stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom, broj: Rev-2197/91 od 9. siječnja 1992. godine u cijelosti ukinuo navedene presude prvo i drugostupanjskog suda i predmet vratio na ponovni postupak.
U nastavku postupka, a u razdoblju od 5. studenoga 1997., Općinski sud u Puli održao je devet ročišta da bi na ročištu održanom 7. lipnja 2001. donio presudu, broj: P-2277/95 kojom je u cijelosti odbio podnositelja s tužbenim zahtjevom.
Odlučujući o žalbi podnositelja Županijski sud u Puli, svojim rješenjem posl. broj: Gž-612/02 od 2. veljače 2004., ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istome sudu na ponovni postupak.
U nastavku postupka prvostupanjski sud održava ročišta 22. travnja 2004., 10. svibnja 2004., 6. rujna 2005. i 16. rujna 2005., da bi na ročištu održanom 3. listopada 2005. donio i objavio presudu, broj: P-420/04 kojom djelomično usvaja tužbeni zahtjev podnositelja.
Odlučujući o žalbama stranaka Županijski sud u Puli, svojom presudom broj: Gž-864/06 od 26. lipnja 2006. godine, djelomično prihvaća žalbe tuženika i umješača te preinačava navedenu prvostupanjsku presudu.
Protiv navedene drugostupanjske presude podnositelj je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Predmet se sada vodi kod Vrhovnog suda pod brojem: Revr-692/06, a o izjavljenoj reviziji još nije odlučeno.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 29. srpnja 1987. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Puli.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 4. travnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedamnaest (17) godina, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i pet (5) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Puli, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao četrnaest ročišta i donio dvije odluke (najprije odbijajuću, a potom odluku kojom djelomično usvaja tužbeni zahtjev podnositelja). Nakon donošenja prvostupanjskih odluka postupak se dva puta vodio, po žalbama stranaka, kod drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Puli), dok se sada, po izjavljenoj reviziji podnositelja, vodi kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko sedamnaest (17) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno uzimajući u obzir neaktivnost suda prvog stupnja u održavanju ročišta od 3. studenoga 1998. do 7. listopada 1999. godine, te od 10. svibnja 2004. do 6. rujna 2005., a potom i drugostupanjskog suda koji o žalbi podnositelja podnijetoj protiv presude prvostupanjskog suda, broj: P-2277/95 od 7. lipnja 2001., odlučuje svojom presudom, broj: Gž-612/02-4 od 2. veljače 2004., nakon nepune tri godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovitost nižestupanjskih sudova, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1499/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v.r.