USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1780

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, Predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio G. B. iz S., kojeg zastupa T. G., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 9. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-3887/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe G. B. iz S., D. 25, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 27. prosinca 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 8. srpnja 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom N. T. protiv podnositelja, kao prvotuženika, i M. R., kao drugotuženika, radi isplate.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. u postupku su održana tri (3) ročišta za glavnu raspravu, podneskom od 3. prosinca 1993. tuženici-protutužitelji su podnijeli protutužbu, zatim je sud odredio građevinsko vještačenje te, u povodu dopisa vještaka, odredio novo građevinsko vještačenje i očevid na licu mjesta, te je požurnicom zatražio od vještaka pismenu izradu nalaza i mišljenja vještaka, koji je, međutim, sud izvijestio da nije bio u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje. Rješenjem od 6. listopada 1997. sud je odredio novo građevinsko vještačenje.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– nalaz i mišljenje imenovani vještak je sudu dostavio 4. veljače 1998.;
– na ročištu održanom 24. travnja 1998. tuženici-protutužitelji sudu su dostavili primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, zatim sud je odredio da će se izvršiti priklop spisa tog suda broj: R1-1101/92, te je tužitelju naloženo da se detaljno očituje na nalaz i mišljenje vještaka;
– službenom bilješkom od 1. srpnja 1998. određeno je da se vještak pozove na očitovanja na primjedbe tuženika-protutužitelja na nalaz i mišljenje vještaka;
– podneskom od 25. siječnja 2001. vještak se očitovao na primjedbe tuženika-protutužitelja, a na koji su se tuženici-protutužitelji očitovali podneskom od 28. lipnja 2001.;
– rješenjem od 18. rujna 2001. sud je pozvao vještaka da se očituje na primjedbe tuženika-protutužitelja;
– dopisom od 24. studenoga 2004. sud je pozvao vještaka da se odmah javi sudu;
– podneskom od 15. prosinca 2004. vještak se očitovao na primjedbe tuženika-prututužitelja iznesene u podnesku od 28. lipnja 2001.;
– rješenjem od 20. prosinca 2004. sud je stranke pozvao da se očituju na podnesak vještaka, što su tuženici-protutužitelji i učinili podneskom od 21. siječnja 2005.;
– ročišta zakazana za 30. ožujka 2006. i 10. svibnja 2006. odgođena su zbog bolesti uredujućeg suca;
– iduće ročište održano je 28. lipnja 2006.;
– u trenutku donošenja odluke Suda predmet se nalazio kod vještaka, te se pomoćni spis nalazio u kalendaru suda.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 8. srpnja 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom N. T.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola brok 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 27. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao jedno (1) ročište, te je vještaka i stranke pozvao na očitovanje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je održao jedno (1) ročište, te je spis dostavio vještaku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIK-PROTUTUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao jedan od tuženika-protutužitelja u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku ne radi o naročito složenoj pravnoj stvari koja bi mogla opravdati duljinu konkretnog parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od osam (8) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu neučinkovitost ali i neaktivnost suda u razdoblju od 1. srpnja 1998. do 25. siječnja 2001., zatim od 18. rujna 2001. do 24. studenoga 2004., te u razdoblju od 20. prosinca 2004. do podnošenja ustavne tužbe, a koje se razdoblje neaktivnosti nastavilo sve do 28. lipnja 2006. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka (preko četrnaest godina), te okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postup­ka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5179/2005
Zagreb, 9. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.