USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1785

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Lj. L. iz V., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Vukovaru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-230/07 (ranije: P-21/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Lj. L. iz V., B. K. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 9. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru pod brojem: P-230/07 (ranije: P-21/99), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Vukovaru broj: P-230/07 (ranije: P-21/99), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 29. prosinca 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Vukovaru protiv tužene Opće bolnice V., radi povrata na rad, sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme odnosno utvrđenja da je u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vrijeme i priznanja svih prava iz rada i po osnovi rada te isplate plaće.
Na ročištu 31. ožujka 1999. godine punomoćnik tužene dao je odgovor na tužbu. Sud je proveo dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu.
Donijeta je presuda broj: P-21/99 od 14. travnja 1999. godine, kojom je odbijen tuženi zahtjev podnositeljice.
Podnositeljica je 13. svibnja 1999. godine izjavila žalbu protiv presude.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-620/99 od 15. srpnja 1999. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 26. siječnja 2000. godine punomoćnica podnositeljice je predložila da sud raspravi podneseni prijedlog za izdavanje privremene mjere, a sud je riješio o tome naknadno odlučiti.
Ročište 5. travnja 2000. godine je odgođeno na prijedlog punomoćnice podnositeljice, zbog njezine službene spriječenosti.
Ročišta su održana 24. svibnja 2000. kada je izvršen uvid u sve isprave dostavljene od stranaka u postupku, 27. studenoga 2000. kada je saslušana podnositeljica, 11. prosinca 2000. godine kada je saslušan jedan svjedok, 12. veljače 2001. kada je saslušano troje svjedoka i 16. srpnja 2001. kada je saslušano još troje svjedoka.
Na ročište 19. studenoga 2001. godine za podnositeljicu nije pristupio nitko pa je sud riješio neodržati ročište.
Na ročištu 18. ožujka 2002. godine podnositeljica je povukla prijedlog za izdavanje privremene mjere i specificirala tužbeni zahtjev. Sud je zaključio glavnu raspravu.
Donijeto je rješenje, broj: P-1144/99 od 26. ožujka 2002. godine, kojim je tužba podnositeljice odbačena kao nedopuštena.
Podnositeljica je 9. travnja 2002. godine izjavila žalbu protiv rješenja.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-857/02 od 12. lipnja 2002. godine, potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Podnositeljica je 18. srpnja 2002. godine izjavila reviziju protiv drugostupanjskog rješenja.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Revr-633/02 od 10. prosinca 2002. godine, prihvatio reviziju, ukinuo drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te predmet 29. siječnja 2003. godine vratio Općinskom sudu u Vukovaru na ponovno suđenje.
Ročišta su održana 24. listopada 2003. kada je sud odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, 4. veljače 2004. kada je sud odustao od provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i zaključio glavnu raspravu u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje postojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka, i 18. veljače 2004. godine kada je sud objavio rješenje, broj: P-75/03, kojim se tužba podnositeljice odbacuje kao nedopuštena. Rješenje je otpremljeno 24. veljače 2004. godine.
Podnositeljica je 4. ožujka 2004. godine izjavila žalbu protiv rješenja.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-841/04 od 8. lipnja 2004. godine, potvrdio prvostupanjsko rješenje, osim u odluci o parničnom trošku koju je preinačio.
Podnositeljica je 2. kolovoza 2004. godine izjavila reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, a tužena 3. kolovoza 2004. godine.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Revr-473/04 od 3. veljače 2005. godine, odbacio reviziju tužene kao nedopuštenu, a prihvatio reviziju podnositeljice te ukinuo drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet 13. listopada 2005. godine vratio Općinskom sudu u Vukovaru na ponovno suđenje.
Ročišta su održana 22. studenoga 2005., 23. veljače 2006. i 8. ožujka 2006. kada je saslušan jedan svjedok i zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 24. ožujka 2006. godine objavljena je presuda i rješenje, broj: P-973/05, kojom je tužbeni zahtjev podnositeljice odbijen u dijelu u kojem potražuje isplatu plaće, a odbačen u preostalom dijelu. Presuda i rješenje otpremljeni su 28. ožujka 2006. godine strankama.
Podnositeljica je 6. travnja 2006. izjavila žalbu protiv presude i rješenja.
Spis je 24. travnja 2006. godine otpremljen Županijskom sudu u Vukovaru koji ga je remisorno vratio Općinskom sudu u Vukovaru jer je punomoćnica podnositeljice u žalbi podnijela zahtjev za izuzeće sudaca Županijskog suda u Vukovaru odnosno zahtjev za delegaciju drugog županijskog suda.
Općinski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: P-973/05 od 6. srpnja 2006. godine, odbacio zahtjev podnositeljice kao nedopušten, te je spis 23. kolovoza 2006. godine ponovno otpremio Županijskom sudu u Vukovaru.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-2742/06 od 19. rujna 2006. godine, ukinuo presudu i rješenje Općinskog suda u Vukovaru i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu 23. studenoga 2006. godine sud je proveo dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu.
Na ročištu 1. prosinca 2006. godine objavljena je presuda, broj: P-687/06, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice.
Podnositeljica je 13. prosinca 2006. godine izjavila žalbu protiv presude.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-233/07 od 27. veljače 2007. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru i predmet 13. ožujka 2007. godine vratio tom sudu, a drugom sucu, na ponovni postupak.
Na ročištu 26. travnja 2007. godine sud je naložio podnositeljici da u roku od 15 dana ispravi i dopunu tužbu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Vukovaru podnijeta 29. prosinca 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 9. studenoga 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom te pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. U tom razdoblju prvostupanjski sud je u tri navrata donio odluku, drugostupanjski sud je također u tri navrata donio odluku, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u dva navrata prihvatio reviziju.
Nakon podnošenja ustavne tužbe i prvostupanjski sud i drugostupanjski sud su u još dva navrata donijeli odluke. Međutim, postupak do sada nije okončan već je po šesti put u tijeku pred prvostupanjskim sudom.
Dugotrajnost razmatranog postupka posljedica je neučinkovitog postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, a ne njihove neaktivnosti. U konkretnom slučaju nije udovoljeno zahtjevu suđenja u razumnom roku jer je postupak, koji je žurne naravi, sada ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku do sada proteklo više od osam godina i četiri mjeseca.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije bitno doprinijela duljini postupka time što je ročište zakazano za 5. travnja 2000. godine odgođeno na prijedlog punomoćnice podnositeljice a zbog njezine službene spriječenosti, te time što za podnositeljicu nitko nije pristupio na ročište zakazano za 19. studenoga 2001. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju riječ je o radnom sporu. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sudovi su trebali postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u radnim sporovima (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Šundov v. Croatia od 13. travnja 2006. godine, Bucholz v. Germany od 6. svibnja 1981. godine, te Obermeier v. Austria od 28. lipnja 1990. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjski sudom te Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od šest godina, deset mjeseci i jedanaest dana. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljicu, žurnu narav postupka, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te okolnost da je postupak sada ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Vukovaru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4452/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.