USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1787

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli F. i K. M. iz Z., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-471/06 (raniji broj: P-93/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to
– F. M. iz Z., I. B. B. 2, u iznosu od 11.500,00 kuna
– K. M. iz Z., I. B. B. 2, u iznosu od 11.500,00 kuna
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su 27. travnja 2005. podnijeli ustavnu tužbu, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem: P-93/89, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Dubrovniku od 5. svibnja 2006. i 11. travnja 2007., te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-471/06 (raniji broj: P-471/06), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 13. veljače 1989. podnijeli Općinskom sudu u Dubrovniku tužbu protiv SOUR UPI RO Proizvodnja i prerada mlijeka, OOUR Industrija mlijeka i sladoleda S., radi naknade štete za koju tvrde da je nastala na njihovom stanu, uslijed rada rashladnih komora tuženika koje se nalaze u prizemlju stambene zgrade.
Do 5. studenoga 1997. održana su tri ročišta 22. ožujka 1990., 6. svibnja 1993. i 18. prosinca 1996., osam ročišta je odgođeno na prijedlog stranaka ili zbog njihovog nepristupanja, 22. prosinca 1992. nastupilo je mirovanje postupka. 3. srpnja 1990. i 24. siječnja 1997. provedeni su očevidi na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.
Nalaz i mišljenje vještak je dostavio 4. prosinca 2000. godine, nakon 5 požurnica suda (19. svibnja 1997., 18. srpnja 1997., 10. studenoga 1997., 16. siječnja 1998. i 13. listopada 2000.).
Dopisima od 1. ožujka 2001., 12. ožujka 2002. i 14. srpnja 2005. sud je pozvao podnositelje da uplate razliku predujma kako bi se vještaku isplatila naknada za izlazak na lice mjesta i vještačenje.
Podneskom od 24. listopada 2005. pravni sljednik tuženika izvijestio je sud o statusnim promjenama, te zamolio sud da ga izvijesti o raspravi kako bi joj mogao prisustvovati njegov punomoćnik.
Rješenjem od 26. listopada 2005. sud je odredio prekid postupka, a zatim i nastavak postupka.
Rješenjem od 26. listopada 2005. pozvan je tuženik, budući da se nalazi u inozemstvu a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, da postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj i o tome izvijesti sud, jer će mu u protivnom sud, na njegov trošak, postaviti privremenog zastupnika za primanje pismena.
Ročište 11. travnja 2006. nije održano jer u zgradi suda nije bilo struje, niti je na ročište pristupio podnositelj, čiji nedolazak je ispričala podnositeljica.
Ročište je održano 18. svibnja 2006. na kojem je proveden dokaz saslušanjem vještaka.
Ročišta 24. kolovoza 2006. i 22. studenoga 2006. odgođena su na prijedlog stranaka jer postoji mogućnost nagodbe o čemu se obvezuju izvijestiti sud.
Punomoćnici stranaka su tek na ročištu 16. ožujka 2007. izvijestili sud da nije došlo do mirnog rješenja spora.
Sljedeće ročište određeno je za 8. svibnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelji su 13. veljače 1989. podnijeli Općinskom sudu u Dubrovniku tužbu radi naknade štete.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 27. travnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe, dakle u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Dubrovniku nije poduzeo niti jednu od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka. U tom razdoblju Općinski sud u Dubrovniku napisao je nekoliko požurnica vještaku i podnositeljima.
U prosudbi osnovanosti ustavne tužbe, Ustavni sud je u vezi s postupanjem nadležnog suda, bitnim cijenio i sljedeće:
Činjenica je da se od 24. siječnja 1997. do 4. prosinca 2000. godine, dakle gotovo četiri godine, spis nalazio kod vještaka. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostaloga, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom, te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje koje je proteklo od određivanja vještačenja do izrade nalaza i mišljenja Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Dubrovniku predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka, unatoč tome što je dopisima pozivao vještaka da u roku od 15 dana vrati spis s izrađenim nalazom i mišljenjem.
Prije razmatranog razdoblja sud je održao tri ročišta za glavnu raspravu i dva očevida na licu mjesta.
Nakon tog razdoblja sud je održao dva ročišta a dva ročišta odgođena su na prijedlog stranaka radi mogućeg mirnog rješenja spora. Sud je donio rješenje o prekidu i nastavku postupka, kao i rješenje kojim se poziva tuženika da postavi punomoćnika za primanje pismena.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, svojim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, u pravno relevantnom razdoblju nisu pridonijeli duljini postupka. Unatoč tome što su iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja podnositelji uplatili tek u kolovozu 2005., nakon nekoliko požurnica suda, Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju neplaćanje podnositelja za troškove vještačenja u roku, nije sprječavalo sud da nastavi s postupkom, budući da je vještak nalaz izradio i dostavio ga sudu 4. prosinca 2000. godine.
Ustavni sud je utvrdio određeni doprinos podnositelja duljini postupka u razdoblju prije razmatranog pravno relevantnog (nepristupanje na ročišta, mirovanje postupka).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju od sedam godina, pet mjeseci i dvadeset dva dana, te da se predmet i dalje nalazi pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (preko 16 godina), postupanje suda u pravno relevantnom razdoblju koje se cijelo može smatrati razdobljem neaktivnosti suda, te činjenicu da se ne radi o složenom predmetu, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1862/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.