USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1790

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. G.-M. iz K., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-7987/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, V. G.-M. iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 16.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je 20. travnja 2005., na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je zajedno s prvotužiteljicom S. G., 4. studenoga 1994., na temelju odredbe članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i 3/94., u daljnjem tekstu: ZOO), podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete prouzročene miniranjem kuće u R., suvlasništvo tužiteljica, koje je miniranje počinila nepoznata osoba 14. svibnja 1994.
Podneskom od 31. siječnja 1995. tuženica Republika Hrvatska po Javnom pravobraniteljstvu dala je odgovor na tužbu u kojem poriče odgovornost za štetni događaj, jer on nije u svezi s djelatnošću Ministarstva unutarnjih poslova.
Prvo ročište održano je 9. veljače 1995. na kojem je tuženici dodijeljen rok za detaljnije očitovanje na tužbu.
Rješenjem suda od 24. svibnja 1995. ponovo je pozvana tuženica da postupi po raspravnom rješenju od 9. veljače 1995.
Podneskom od 20. lipnja 1995. tuženica je dopunila odgovor na tužbu osporavajući tužiteljicama aktivnu legitimaciju (vlasništvo kuće).
Dana 12. ožujka 1996. raspravnim zapisnikom utvrđen je prekid postupka te su se stranke (punomoćnica tužiteljica i punomoćnica zakonskog zastupnika) odrekle prava na žalbu.
Podneskom od 11. ožujka 1998. podnositeljica se protivi prekidu postupka do kojeg je došlo bez nazočnosti i znanja tužiteljica, bez pisanog otpravka rješenja, čime im je uskraćeno pravo na žalbu, te dostavlja dokumentaciju vezanu za odgovornost Ministarstva unutarnjih poslova odnosno Ministarstva obrane, kao i dokaz o tome da je tužiteljica S. G. preminula.
Podneskom od 19. rujna 2001. podnositeljica je predložila nastavak postupka.
Dana 14. siječnja 2002. doneseno je rješenje o prekidu postupka na temelju odredbe članka 184.a ZOO-a (»Narodne novine«, broj 112/99.).
Dana 4. veljače 2002. podnositeljica je izjavila žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-513/02 od 9. rujna 2003., žalba je usvojena, rješenje o prekidu postupka ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu, jer je u vrijeme odlučivanja o žalbi stupio na snagu Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.).
Podneskom od 4. prosinca 2003. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev.
Dana 20. travnja 2005. podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu.
Prema informaciji Pn-kancela Općinskog suda u Zagrebu od 18. travnja 2007., predmet nije dobio novi broj, u njemu su održana ročišta 19. listopada 2006., zatim 19. siječnja 2007., te se nalazi u »kalendaru« do 4. svibnja 2007. Odluka nije donesena.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama ZOO-a (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je propisivao:
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184.a i 184.b koji glase:
Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.
(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. (...)
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003., donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003.
Člankom 4. stavkom 1. tog Zakona propisano je:
Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 4. studenoga 1994. tužbom Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 20. travnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, pet (5) mjeseci i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu podnositeljice, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996., stupanjem na snagu Zakona o izmjeni ZOO-a.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 14. siječnja 2002., nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju ne radi se o naročito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, te da je tim, zakonom određenim, prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Ustavni sud u ovom predmetu ne nalazi razloga za odstupanje od tako izraženog stajališta.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
5. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
6. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1738/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.