USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1798

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Lj. P. iz M. B., kojeg zastupa D. T., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 9. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku povodom žalbe na presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici, broj: P-349/92 od 16. listopada 1992. godine (predmet broj: Gž-5279/93 Okružnog suda u Zagrebu), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana primitka spisa od Općinskog suda u Donjoj Stubici.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, 99/99., 29/02. i broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Lj. P. iz M. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 5. prosinca 2003. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pred Općinskim sudom u Donjoj Stubici.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 8. kolovoza 1992. godine podnio Općinskom sudu u Donjoj Stubici tužbu protiv D. P., radi isplate 21.402,35 HRD.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta (20. listopada i 16. studenoga 1992. godine), te je donesena presuda, broj: P-349/92-4 od 16. studenoga 1992. godine, te dopunska presuda, broj: P-349/92-7 od 22. prosinca 1992. godine. Povodom žalbe tužene, Općinski sud u Donjoj Stubici dostavio je 27. svibnja 1993. godine spis Okružnom sudu u Zagrebu, koji je 15. listopada 1993. godine remisorno vratio predmet prvostupanjskom sudu uz traženje da se spisu broj: P-349/92 priklopi spis broj: P-411/87, u koji je potrebno izvršiti uvid radi rješavanja žalbe.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Gr-111/1998-2 od 5. svibnja 1998. godine, odbacio kao nedopušten prijedlog podnositelja od 28. listopada 1997. godine, kojim je tražio da se u konkretnom predmetu odredi drugi stvarno nadležan sud za postupanje, te je spis broj: P-349/92 vraćen Općinskom sudu u Donjoj Stubici 8. rujna 1998. godine.
Prema dostavnoj naredbi suca od 22. rujna 1998. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostavljeno je punomoćnicima stranaka, a nakon toga je, prema očitovanju suda, pogreškom službenika, spis broj: P-349/92 bio arhiviran.
Pogreška je otkrivena tek u studenom 2003. godine, kada je punomoćnik podnositelja osobno zatražio uvid u spis.
Nakon što je spis ponovo dodijeljen u rad, ponovljena je naredba da se tom spisu priklopi spis kojeg je tražio drugostupanjski sud (broj: P-411/87). Međutim, utvrđeno je da je spis koji se ima priklopiti izgubljen, te je rješenjem predsjednika Općinskog suda u Donjoj Stubici od 10. veljače 2004. godine pokrenut postupak za obnovu spisa broj: P-411/87. Nakon provedenog postupka, rješenjem tog suda od 2. prosinca 2005. godine utvrđeno je da obnova navedenog spisa nije moguća, te je u tijeku postupak koji se vodi povodom žalbe pred Županijskim sudom u Zlataru, pod brojem: Gž-1105/06, koji nije okončan.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 8. kolovoza 1992. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Donjoj Stubici, radi isplate.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 5. prosinca 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset sedam (27) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i jedan (1) mjesec.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak pred Općinskim sudom u Donjoj Stubici do dana podnošenja ustavne tužbe trajao je preko šest godina i još nije okončan. Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Donjoj Stubici bio neaktivan tijekom cijelog pravno relevantnog razdoblja, tj. šest (6) godina i jedan (1) mjesec, a neaktivnost traje i dalje s obzirom da je spis koji se mora priklopiti bio izgubljen, a u tijeku je postupak povodom žalbe protiv rješenja kojim je utvrđeno da obnova tog spisa nije moguća.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema podacima kojima raspolaže Ustavni sud, podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se parnični postupak vodi u ukupnom trajanju duljem od jedanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud bio neaktivan više od šest godina.
Europski sud za ljudska prava u više je svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuskeod 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatskeod 9. svibnja 2003. godine).
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda kroz izuzetno dugo razdoblje, te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Zbog posebnosti konkretnog slučaja, a zbog proteka vremena od podnošenja ustavne tužbe do odlučivanja o njoj, u kojem razdoblju sudski postupak nije okončan, Ustavni sud je uzeo u obzir i duljinu sudskog postupka nakon podnošenja ustavne tužbe.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3970/2003
Zagreb, 9. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.