USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1805

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Đ. K. iz N., kojeg zastupa F. B., odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda F. B. i D. B. iz Č., na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-836/06 (raniji broj: P-4526/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Đ. K. iz N., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 12. kolovoza 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. lipnja 1995. godine Đ. K. iz N. podnio je tužbu radi povrata duga Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika S. B. iz Z.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta.
U pravno relevantnom razdoblju održano je pet ročišta.
Dana 25. studenoga 1997. godine pred promijenjenim vijećem glavna rasprava je počela iznova, te su provedeni dokazi saslušanja stranaka i odlučeno je da će se zatražiti određeni podaci od M. b. Č.
Tužitelj, podnositelj ustavne tužbe traži od suda u više navrata tijekom 1997. godine da izda privremenu mjeru u smislu navoda s glavne rasprave.
Nakon tri godine i dva mjeseca od zadnje održanog ročišta glavne rasprave zakazano ročište za 23. siječnja 2001. godine odgođeno je te je sljedeće održano 16. svibnja 2001. godine.
Na ročištu održanom 15. listopada 2001. godine saslušani su svjedoci.
Po proteku skoro dvije godine 9. lipnja 2003. godine održano je ročište glavne rasprave, na kojem je zaključena glavna rasprava i donesena presuda tako da je osam godina od podnošenja tužbe sudu i osam ročišta glavne rasprave prvi puta odlučeno o meritumu tužbenog zahtjeva.
Godinu dana nakon donošenja presude dana 5. srpnja 2004. godine dostavljen je spis povodom izjavljene žalbe Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.
Dana 12. kolovoza 2005. godine podnositelj je podnio tužbu Ustavnom sudu.
Dana 6. prosinca 2005. godine, Županijski sud je rješenjem broj: Gž-2634/04 ukinuo presudu Općinskog suda i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Dana 31. kolovoza 2006. godine podnositelj moli sud da zakaže ročište.
Novo ročište sud je zakazao za 28. lipnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13. lipnja 1995. godine tužbom podnijetom Općinskom sudu u Zagrebu radi povrata duga.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 12. kolovoza 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina i dva (2) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je u tom razdoblju održao pet ročišta te bio neaktivan od 25. studenoga 1997. do 23. siječnja 2001. godine (tri godine i dva mjeseca), u kojem razdoblju nije održano niti jedno ročište glavne rasprave te u vremenu nakon donošenja prvostupanjske presude, jer je nakon izjavljene žalbe predmet drugostupanjskom sudu dostavljen po proteku godine dana.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka je posljedica neaktivnosti i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu. Sud je prvu meritornu odluku donio nakon više od osam godina. Drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsko rješenje pa je sada postupak ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Dakle, postupak do sada nije pravomoćno okončan.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju u postupku bilo duljih zastoja, te da se ukupno trajanje postupka ne može smatrati razumnim. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka Ustavni sud utvrđuje da je postupanje sudova neučinkovito, te je stoga dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3503/2005
Zagreb, 16. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.