USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1808

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli D. i Lj. G. iz Z., koje zastupa Lj. N., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2452/05 (ranije: P-374/94), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od dana nastavka postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– D. G. iz Z., H. 2, u iznosu od 12.000,00 kn i
– Lj. G. iz Z., H. 2, u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 6. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2452/05 (ranije: P-3006/02, još ranije: P-374/94), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2452/05 (ranije: P-3006/02, još ranije: P-374/94), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 12. siječnja 1994. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog D. O. iz Š., radi povrata duga.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je na ročištu 16. studenoga 1995. godine donio presudu zbog izostanka.
Tuženi je 18. prosinca 1995. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te podredno žalbu protiv presude.
Na ročištu 10. prosinca 1996. godine dozvoljen je povrat u prijašnje stanje.
Na ročištu 20. veljače 1997. godine saslušan je tuženi.
Ročište zakazano za 14. svibnja 1997. godine odgođeno je zbog bolesti tuženog.
Ročište zakazano za 11. rujna 1997. godine odgođeno je zbog bolesti podnositeljice i tuženog.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 10. travnja 1998. godine podnositelji su zamolili zakazivanje ročišta.
Na ročištu 16. veljače 1999. godine saslušana je podnositeljica te je riješeno da se na sljedećem ročištu sasluša svjedok B. B.
Na ročište 11. lipnja 1999. godine tuženi nije pristupio zbog bolesti, a nije pristupio ni uredno pozvani svjedok pa je sud riješio ročište odgoditi, a na sljedeće ročište svjedoka pozvati pod prijetnjom privođenja policijom.
Na ročište 6. listopada 1999. godine tuženi nije pristupio zbog bolesti. Punomoćnica podnositelja je predložila zaključenje glavne rasprave na temelju spisa. Sud je odgodio ročište za 8. veljače 2000. godine, te riješio ponovno pozvati tuženog i svjedoka pod prijetnjom privođenja policijom.
Na ročištu 8. veljače 2000. godine tuženi nije pristupio zbog bolesti, ali je pristupio svjedok koji je saslušan. Sud je riješio saslušati kao svjedoka B. J., te je podnositeljima dodijelio rok od 30 dana za dostavu njezine adrese.
Podneskom od 17. veljače 2000. godine punomoćnica podnositelja je udovoljila traženju suda.
Na ročištu 23. travnja 2002. godine sud je podnositeljima dodijelio rok od 30 dana za preciziranje tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 25. travnja 2002. godine punomoćnica podnositelja je specificirala tužbeni zahtjev.
Na ročištu 20. lipnja 2002. godine sud je na ponovni prijedlog punomoćnice podnositelja zaključio glavnu raspravu. Donijeta je presuda broj: P-3006/02, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja. Presuda je otpremljena 31. prosinca 2002. godine.
Podnositelji su 28. siječnja 2003. godine izjavili žalbu protiv presude.
Tuženi je 20. veljače 2003. godine dao odgovor na žalbu.
Spis je 25. ožujka 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem broj: Gž-1100/03 od 15. veljače 2005. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 25. veljače 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Podneskom od 24. siječnja 2006. godine podnositelji su zamolili zakazivanje ročišta.
Na ročištu 8. rujna 2006. godine utvrđeno je da je tuženi umro 22. lipnja 2006. godine. Sud je rješenjem utvrdio prekid postupka. Rješenje je istog dana postalo pravomoćno.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4.Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. siječnja 1994. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 6. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a od stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i jedan (1) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred prvostupanjskim sudom koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 16. veljače 1999. godine (jedna godina, tri mjeseca i jedanaest dana) te od 17. veljače 2000. do 23. travnja 2002. godine (dvije godine, dva mjeseca i šest dana), a presudu je donio nakon četiri godine, sedam mjeseci i petnaest dana. Presuda je otpremljena nakon više od šest mjeseci.
Zatim se postupak povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko dvije godine donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 25. veljače 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan od 25. veljače 2005. godine do podnošenja ustavne tužbe te nadalje sve do ročišta 8. rujna 2006. godine kada je utvrđen prekid postupka.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka posljedica je neaktivnosti i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu. Okolnost da je tijekom pravno relevantnog razdoblja prvostupanjski sud u jednom navratu donio presudu nije od utjecaja jer tom presudom postupak nije pravomoćno okončan odnosno o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno. Povrh toga, ukupna duljina postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nisu doprinijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je:
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre, (...)
U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 8. rujna 2006. utvrdio prekid postupka jer je tuženi umro.
Člankom 215. stavkom 1. ZPP propisano je:
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine, (...) preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Prema odredbi članka 214. stavka 2. ZPP za trajanja postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina, jedan mjesec i jedan dan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2452/05 prekinut po sili zakona. Imajući u vidu okolnost da je za vrijeme trajanja prekida postupka po sili zakona nadležni sud onemogućen poduzimati radnje usmjerene na odlučivanje o tužbenom zahtjevu te da mogući nastavak postupka ne ovisi isključivo o radnjama suda koji vodi postupak, Ustavni sud je nadležnom redovnom sudu naložio donošenje sudske odluke u roku od 6 mjeseci računajući od dana nastavka postupka.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4801/2005
Zagreb, 16. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.