USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1809

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. M. iz I., kojeg zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj 8. svibnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Ivancu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P.290/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. M. iz I., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je 16. prosinca 2005. godine, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Ističe da je tužbom koju je podnio Općinskom sudu u Ivancu, 9. lipnja 1995. godine, pokrenuo postupak za naknadu štete, zbog povrede na radu, protiv tuženika »K.-M., K. i S.« d.o.o. I., a sada pravnog slijednika »K.-E.« d.d. Z., o kojoj tužbi prvostupanjski sud još nije donio svoju odluku.
U ustavnoj tužbi navodi da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, pa predlaže usvajanje ustavne tužbe, nalaganje prvostupanjskom sudu donošenje
odluke, te određivanje primjerene naknade.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i očitovanja predsjednika Općinskog suda u Ivancu, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
– podnositelj, kao tužitelj, podnio je dana 9. lipnja 1995. godine tužbu za naknadu štete Općinskom sudu u Ivancu, a sve zbog povrede na radu koju je doživio dana 3. veljače 1995. godine kod tuženika »K. – M., K. i S.« d.o.o. Z., sada pravnog slijednika »K.-E.« d.d. Z.;
– prvo ročište, na kojem je tuženik dao odgovor na tužbu, sud je održao 8. rujna 1995. godine;
– nakon toga ročišta prvostupanjski sud je donio rješenje, broj: P.290/95-4 od 14. ožujka 1996. godine o prekidu postupka jer je nad tuženikom otvoren stečajni postupak;
– dana 15. listopada 2001. godine sud donosi rješenje, broj: P.290/95-10 o nastavku postupka;
– dana 3. prosinca 2001. sud donosi rješenje o provođenju vještačenja po vještaku medicinske struke (sudske medicine i patologu);
– dana 5. lipnja 2002. sud donosi rješenje kojim nalaže podnositelju da uplati iznos od 1.000,00 kn za troškove vještačenja;
– na ročištu od 24. rujna 2002. sud je saslušao vještaka medicinske struke;
– dana 9. prosinca 2002. sud donosi rješenje kojim nalaže podnositelju da uplati daljnji iznos od 2.000,00 kn za troškove vještačenja po vještaku medicinske struke (neuropsihijatra);
– na ročištu održanom dana 17. siječnja 2003. sud je saslušao iskaz vještaka (neuropsihijatra);
– na ročištu od 3. srpnja 2003. sud saslušava svjedoka J. E.;
– na ročištu od 20. listopada 2003. sud donosi rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se protiv određenih radnika tuženika vodi kod istog suda pod brojem: K.113/96;
– podneskom od 19. veljače 2007. podnositelj predlaže nastavak postupka ističući kako je zadnje ročište održano 3. srpnja 2003. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja 9. lipnja 1995. godine protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede na radu od dana 3. veljače 1995. godine, kojom prilikom je podnositelj bio teško povrijeđen jer je stroj pod pritiskom izbacio ulje koje se u peći zapalilo i tako zapaljeno se raspršilo po njemu i drugim radnicima od kojih je jedan i smrtno stradao, dok je podnositelj zadobio teške opekline po ekstremitetima, leđima, vratu i glavi.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 16. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Dakle, ukupno je trajanje postupka preko deset godina. U dosadašnjem postupku je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog Suda, u više navrata postupio neučinkovito. Naime, sud je dana 3. prosinca 2001. donio rješenje o provođenju vještačenja (po vještaku sudske medicine i patologu) da bi dana 5. lipnja 2002. donio rješenje kojim nalaže podnositelju uplatu troškova vještačenja, a potom ponovno dana 9. prosinca 2002. godine odredio provođenje vještačenja po vještaku medicinske struke (sada neuropsihijatru) nalažući podnositelju uplatu daljnjeg iznosa za troškove vještačenja, te zaključno dana 20. listopada 2003. donio ponovno (sada drugo) rješenje o prekidu postupka koje je postalo pravomoćno 8. studenog 2003.
Od tada pa do danas sud nije više proveo niti jednu parničnu radnju na predmetu podnositelja.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije doprinio duljini trajanja sudskih postupaka. Naprotiv, svojim je podnescima požurivao rad suda, a posljednji je uputio sudu 19. veljače 2007.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta je razvidno da se radi o složenom sudskom predmetu, ali koji ne opravdava duljinu trajanja postupka preko deset godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju vodi još uvijek pred sudom prvog stupnja u trajanju od preko deset godina, tijekom kojeg razdoblja sud nije niti jednom meritorno odlučio. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti i neekonomičnosti postupanja suda, te polazeći od činjenice da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, razvidno je da je takvim postupanjem Općinskog suda u Ivancu, prema ocjeni Suda, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Ivancu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4967/2005
Zagreb, 8. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.